Pročitah ovo u jednom dnevnom listu, i stvarno me začudilo. Zašto?

Zbog jedne jedinstvene činjenice da je nekima draže loše i zločesto, nego nešto što je lijepo i dobro...

Zar je molitva koju nam je Isus ostavio u naslijeđe nešto loše, da bi neki "mudri" roditelji sebi dozvolili medijsku ekponiranost i komentirali ju u negativnom kontekstu?!

A, vidi paradoksa: ti isti mudrijaši sutra, za nekoliko godina, kad dožive negativnost od strane vlastitog djeteta (loše društvo, tučnjave, droga i slično), onda se hvataju za glavu, plaču, i... tek tada se sjete Boga. Pa onda plaćaju mise za svoju djecu, odlaze na hodočašća samo da bi se junior "dozvao pameti" i prestao raditi zločestoće, ... ili, odlaze tarot majstorima i astrolozima po savjet i "istražiti" je li im netko možda "bacio urok" na dijete (to isto dijete koje ima nedostatak u odgoju, jer: kakav roditelj, takvo i dijete). Nitko im nije kriv nego oni sami, jer imati dijete je velika odgovornost i briga, njemu (ili njoj) se treba posvetiti pažnja i darovati mu ljubav, a ne dozvoliti da oni gledaju kako roditelji žive život samo da se živi... To nije "to" u svojoj suštini, jer nije samo važno materijalno, važno je i duhovnosti posvetiti pažnju i tome naučiti i djecu, a ne biti vjernik samo zbog običaja, jer je to tradicija i jer svi djecu šalju u Crkvu i na Sakramente, pa ću i ja.

Pitam se: gdje su ti isti roditelji kad se djetetu daje u odgoju da se uči skromnosti, vjeri, te ljubavi prema drugima?!

Očito, prema ovom primjeru, ima nekih kojima to nije važno, i ne pridaju tome pozornost dok voda ne dođe do grla, a kad dođe, teško je mijenjati nešto što je trebalo do početka biti drugačije određeno u odgoju vlastite djece.

Zar je minus bolji, i važniji od plusa?