nedjelja, 06.07.2008.

Nedjelja - dan koji tako kratko traje

Budući da me "izgnjavi" radni tempo preko tjedna, ali odnedavno i subotom, stvarno jedva dočekam nedjelju da se mogu naspavati ujutro do kojeg god doba hoću... potom popijem kavicu... povirim u hladnjak da vidim što ću spremiti za jelo... pospremim malčice 'po kući'... pa čak imam i vremena prolistati virtualne novine koje i inače čitam svaki dan na mreži svih mreža...

Upravo se spremam otići u kuhinju i pripremiti nešto za jelo... Dragano moje je otišlo na fakultet, danas mu je posljednji ispit u ovom ispitnom roku (napokon! - jer mi je muka gledati ga onako nervoznog od iščekivanja što će biti s ispitom).

Popodne smo se dogovorili da ćemo nakon što on dođe s fakulteta, i poslije ručka, otići na more malo se opustiti. Nadamo se da će biti bar malo hladovine.

Sve je to dobro, ali... ima jedno ali: zaista jedan jedini slobodni dan jako kratko traje... što daje zaključak: živimo brzo, radimo ubrzanim tempom /uglavnom kako drugi odrede/, a takvim tempom ćemo se i odmarati - brzo... Tko se odmorio, dobro je učinio, a tko nije, ionako ga u ponedjeljak čeka početak novog radnog tjedna...