utorak, 19.02.2008.

Slučaj "Crna pantera"

Ovo što ću sada opisati dogodilo se pola sata prije nego sam počela pisati ovaj post. Bila sam izašla nakratko iz stana nakon 5 dana, da bih otišla do Doma zdravlja, koji se nalazi u blizini, provjeriti kada radi moja izabrana doktorica opće medicine. Jer postoje neke čudne smjene: radi jedan dan kroz jutro, drugi dan poslije podne i tako redom dok ne završi tjedan, pa uvijek kada trebam doktoricu moram provjeravati kada radi. Kada sam ustanovila radno vrijeme doktorice, krenula sam natrag prema zgradi u kojoj živim.

Kad tamo: nekoliko žena stoje 20ak metara ispred ulaza u zgradu, ali ne ulaze unutra. Pozdravim ih i upitam ih: "Dobra večer. Zašto ne ulazite?" One odgovoriše: "Pa zar ne vidiš da je tamo na vrhu stuba kod ulaznih vrata - veliki crni 'ćuko' (pas)..? ...Mi se bojimo! ...Mrak je! Može nas 'beštija' ugrist'!" Prvi logični zaključak mi se nametnuo: ako je to pas, ne bi tako mirno stajao. Bar bi se malo pomaknuo ili krenuo prema nama, u krajnjem slučaju, onda bi zalajao. Ali, žene ispred 'portuna' nisu bile povjerljive. Rekoh im: "Ali, suside moje, ovo se ne pomiče! Meni se čini da je ovo velika igračka stavljena ovdje." Zima je poprilična, zapalo je Sunce i hladnoća neugodno 'štipa'. A i još me malo boli, pa ne smijem riskirati da se još više razbolim, te sam odlučila otići naprijed.

"Ja idem vidjeti je li to stvarno pas ili je možda nešto drugo." - rekla sam - i krenula prema stubištu. Kada sam se približila, vidjela sam da se ipak radi o velikoj crnoj plišanoj igrački koja ima figuru pantere. I, onako u mraku bila je ta crna igračka zaista izgledala kao "strašna spodoba" i te moje susjede, koje su "čekale da se onaj 'ćuko' makne" - su se prepale. Pitala sam ih: "Pa koliko vremena stojite ovdje?" A one mi odgovorile da su tu više od pola sata i da nitko nije naišao osim mene. Niti je itko izlazio iz zgrade, niti je itko ulazio... Popela sam se uz stube, uhvatila tu veliku crnu igračku za uho i rekla: "E, sada ću ja ovo odnijeti kao 'trofej' sa sobom i pokazati svome Zakonitome ovog 'ćuku' koji nije dozvolio ulaz u zgradu."

Eto, tako je zgrada u kojoj živim imala "čuvara", koji nije 'dozvoljavao' da se uđe u 'portun' skoro sat vremena, dok
nije došla moja neustrašiva malenkost... Ali, šalu na stranu, postoje ljudi koji su imali neugodnih iskustava sa psima, kojih je možda neki pas ugrizao i ostalo im je to kao trauma.

*Ova "neslana šala" je završila ovako kako je završila, ali sebi ne pripisujem uspješnost rješavanja ovog problema. Smatram to samo sklopom sretnih okolnosti. Naravno, drago mi je što sam se našla u pravo vrijeme na pravome mjestu, te riješila slučaj "Crna pantera"...