Zašto su ljudi dvolični? A ima ih i troličnih(dvolični Ličan!). Jučer navečer našao sam se u društvu u kojem nikako nisam htio biti, no zamoljen sam da pomognem blablablabbla...ma nije bitno. Činjenica je da sam potratio 2 sata svog života, a koštalo me živaca za 2 godine života. U takvim situacijama postajem namćor, prštim od sarkazma i cinizma, neki bi rekli da postajem nemoguć. Ali, ne mogu se kontrolirati. Ne želim se kontrolirati. Podsvjesno želim svakom dati do znanja da ne želim biti tamo, iako sam zamoljen da sudjelujem.....I ne mogu si pomoći, dapače, uživam svojim zajedljivim primjedbama dovoditi ljude u nezgodnu situaciju. Ima nečeg ugodno-vražjeg kada vidiš kako nakon tvog komentara kojeg si servirao uz kameno lice tvoji sugovornici nisu sigurni kako da ga shvate, da li da se nasmiju ili se uvrijede. Ponekad, takvo koketiranje s marginom dobrog ukusa ispunjava me neizmjernom srećom, no ako imaš malo sporu publiku često ostaneš neshvaćen. Komentar ostane visiti u zraku poput vojnika obješenog za veleizdaju i dezerterstvo, a jedina njegova krivica je u tome što je shvatio uzaludnost rata. Komentar je osuđen na smrt i prije nego je skužio bit svog postojanja. Život bi bio dosadan da nas ne okružuju glupi ljudi, no isti ti unose razdor u tvoju humorističnost. Oni više vole viceve o Muji i Hasi i obavezno gledaju Nad lipom 35. Oni vole skijanje jer im je rečeno da moraju skijati, oni moraju ići na skijanje jer svi koji znače nešto idu na skijanje. Oni vole određeni tip glazbe jer im je rečeno da je moraju voliti, mada baš ne kuže zašto. Oni moraju smršaviti jer su svi oko njih na dijeti, to je zadnji vrisak mode. Oni ne rade ništa iz potrebe, nego iz diktata. Oni nisu ni svjesni koliko su sretni.
|
