petak, 17.08.2007.
Droge (skinuto sa stranica Plive)
Što je ovisnost?
Pojam ovisnosti ne mora se odnositi samo na psihoaktivna sredstva. Čovjek može biti ovisan o jelu, igrama na sreću, televiziji, internetu itd., a zajednička je značajka da aktivnosti vezane uz tu ovisnost mogu postati središnji sadržaj i čimbenik njegovoga življenja. Tako različite ovisnosti imaju i različit značaj, utjecaj i posljedice te ovisnost ne mora posve nužno biti negativna pojava iako se najčešće takvom smatra i prosuđuje.
Početak uporabe duhana, alkohola i psihoaktivnih droga obično se zbiva u tijeku adolescencije, a mladi su, zbog specifičnosti razdoblja odrastanja, relativnog neiskustva te određene mladalačke sklonosti rizicima, najugroženija populacijska skupina za usvajanje i razvoj ovisničkoga ponašanja.
Važni pojmovi
Ovisnost o drogama je duševno, a ponekad i tjelesno stanje koje nastaje međudjelovanjem živog organizma i sredstva ovisnosti. Karakterizira ga nesavladiva žudnja, odnosno neodgodiva prisila za uzimanjem sredstva ovisnosti, bilo zbog njegovih poželjnih učinaka, bilo da se izbjegnu patnje koje će se javiti ako se s uzimanjem prekine.
Zloporaba droga je prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji uporaba psihoaktivnih tvari u takvom opsegu za koji je vjerojatno da će prouzrokovati mentalnu disfunkciju i poremećaje u ponašanju.
Psihička ovisnost je u prvom redu odraz reakcije pojedinca na djelovanje samog sredstva i definira se kao osjećaj zadovoljenja i duševni nagon koji zahtijeva povremeno ili trajno uzimanje sredstva radi stvaranja ugode ili izbjegavanja neugode.
Fizička ovisnost je stanje prilagodbe koje se očituje fizičkim poremećajima pri prestanku uzimanja sredstva ovisnosti. Ti se poremećaji sastoje od tjelesnih simptoma koji mogu biti lakši ili teži, a specifični su za svako sredstvo i nazivaju se apstinencijski sindrom ili sindrom ustezanja.
Tolerancija je pojam koji se može odnositi na lijekove, alkohol i sredstva ovisnosti, a označava da je u tijeku njihove duže uporabe potrebna sve veća doza za postizanje istog učinka.
Koji su stupnjevi razvoja ovisnosti?
Iako duhan, alkohol i psihoaktivne droge imaju različita farmakološka svojstva, različita djelovanja na organizam, različite korisničke skupine pa i različit način uporabe u svakodnevnici, zajednička im je značajka što mogu izazvati ovisnost, imaju slične mehanizme djelovanja u mozgu i štetne učinke na fizičko i mentalno zdravlje.
Probno uzimanje (eksperimentiranje)
velika većina adolescenata je jednom ili više puta u životu eksperimentirala s tzv. legalnim drogama kao duhan i alkohol, a sve veća dostupnost marihuane čini i tu grupu eksperimentatora sve brojnijom. Jednom zadovoljena radoznalost ili dokaz ýodraslostiý mogu i završiti na jednom ili nekoliko pokušaja i to se u najvećem dijelu slučajeva i događa. No u jednog dijela mladih ponovni kontakt sa sredstvom ovisnosti i rizična situacija ili okolina može potaknuti želju za nastavkom uzimanja sredstva.
potraga za boljim raspoloženjem
na tom stupnju mladi sredstvo ovisnosti započinju doživljavati kao poželjan dio svakodnevnoga života i vrijeme pod djelovanjem droge doživljava se kao nešto pozitivno i povoljno. Na uporabu se troši sve više energije, novaca i vremena. uzimanje je još uvijek povremeno, uglavnom u društvu i ne ometa normalno funkcioniranje u tijeku dana.
Štetna uporaba
Započinje zaokupljenost sredstvom ovisnosti. Droga postaje neophodnom za svakodnevno funkcioniranje. Pribjegava se lažima, u školi se redaju neuspjesi, novac za drogu se nabavlja pod svaku cijenu, pa i krađom ili prodajom stvari iz kuće. Odnosi s roditeljima i prijateljima se pogoršavaju, sve se više druži samo s onima koji uzimaju drogu. Utom stupnju svi vjeruju da mogu prestati s uzimanjem kad god požele, a obitelj često tek tada prepoznaje problem.
Ovisnost
U zimanje droge je prisilno, neodgodivo i tome su podređene sve normalne i svakodnevne aktivnosti. Organizam se navikava na drogu, te se pozitivni učinci smanjuju i iščezavaju, a droga se uzima da se ne bi doživjele patnje apstinencijskoga sindroma. Mogućnosti socijalnoga funkcioniranja su sve manje, a gubi se zanimanje za bilo što osim zadovoljenja potrebe za drogom.
što morate znati?
Droga je svako sredstvo u krutom, tekućem ili plinovitom stanju koje unošenjem u organizam dovodi do tjelesnih ili psihičkih promjena. Psihoaktivne droge su one koje djeluju na središnji živčani sustav i mogu mijenjati mišljenje, osjećanje i ponašanje osobe koja ih je uzela. Po svom djelovanju psihoaktivne droge se mogu razvrstati u psihodepresore, psihostimulatore, halucinogene i droge miješanoga djelovanja.
Što su psihodepresori?
To su sredstva umirujućeg, uspavljujućeg djelovanja i u malim količinama mogu učiniti da se osoba osjeća opuštenije i manje zakočeno. U većim količinama utječu na koncentraciju, koordinaciju pokreta, usporavaju i oštećuju sposobnost reagiranja na podražaje, a mogu dovesti do nesvjesti, kome, pa i smrti. Kod uporabe se razvija psihička i fizička ovisnost različitog intenziteta.
Alkohol (ne zaboravite da je alkohol psihoaktivno sredstvo, odnosno legalno sredstvo koje može uzrokovati ovisnost). Čitav niz sredstava koje se propisuju i kao lijekovi umirujućeg djelovanja ili sredstva za spavanje. Od opijatskih droga najpoznatiji je i najsnažniji heroin. Opijatski lijekovi imaju dugu tradiciju u klasičnoj medicini i neki derivati opijuma, kao morfin i kodein koristili su se, a i danas se koriste za ublažavanje bolova i sredstvo protiv kašlja. od sintetičnih opijatskih droga najpoznatiji je lijek protiv bolova koji služi i u liječenju, odnosno terapijskom postupku odvikavanja intravenski heroinskih ovisnika - metadon. Opijate karakterizira stalni rast tolerancije, što znači da što se droga uzima duže i u sve većim količinama, njeno je djelovanje sve slabije. Heroin izaziva snažnu psihičku i fizičku ovisnost. Nakon nekog vremena osjećaj ugode slabi i postaje sve kratkotrajniji te je osoba prisiljena uzimati sve veće količine droge kako bi izbjegla znakove apstinencijske krize. Heroin se u početku uzima ušmrkavanjem ili pušenjem, a kada nakon nekog vremena dođe do porasta tolerancije, onda se, kako bi se sa što manjom dozom postigao što brži i jači efekt, počinje ubrizgavati u venu. Intravenska uporaba heroina nosi mnoge zdravstvene rizike. mortalitet među ovisnicima o heroinu je visok, a najčešći uzroci smrti su predoziranje ili nečista droga, samoubojstva, ali i ostale bolesti povezane s intravenskim uzimanjem kao infekcije, uključujući AIDS. Od kroničnih bolesti većina ovisnika preboli ili trajno ostaje nositelj virusa hepatitisa B i C.
Što su psihostimulatori?
Njihovo djelovanje karakterizira ubrzavanje prijenosa poruka u živčanom sustavu, ubrzanje rada srca, povišenje krvnog tlaka i porast tjelesne temperature, smanjuju osjećaj gladi i umora te povećavaju budnost, poboljšavaju raspoloženje sve do euforije, ali mogu potencirati antisocijalno i agresivno ponašanje. Pri uporabi velikih količina mogu uzrokovati tjeskobu i paniku te psihotične reakcije slične shizofrenim psihozama, najčešće s paranoidnim idejama. Blagi stimulatori su i kava i čaj, a u tu skupinu svrstava se i nikotin (premda će pušači tvrditi da im pomaže pri opuštanju). Stimulatori u smislu droga su amfetamini. U tu se skupinu svrstavaju lijekovi koji se koriste samo uz liječnički nadzor te ilegalni amfetamini, koje mladi obično nazivaju speed. Te se droge uzimaju ušmrkavanjem, gutanjem ili intravenski.
Danas je vjerojatno najčešće rabljeni psihostimulator ecstasy, koji ima i halucinogeno djelovanje pa se ponekad ubraja i u tu skupinu. Ecstasy je stekao veliku popularnost među mladima koji posjećuju rave-partyje, jer omogućava višesatno plesanje i smatra se da emocionalno približava drugima, pojačava senzibilitet, empatiju i bliskost. Danas se ecstasy proizvodi u ilegalnim laboratorijima i na tržište dolazi u obliku tableta (popularno nazvanih "bomboni"), raznih oblika s različitim ucrtanim znakovima. Zbog izrazito nečiste supstance od koje se proizvodi, oni koji kupe i uzmu tabletu ecstasyja nikada ne mogu znati koji je u njoj stvarni sastav droge. U njoj može biti i kokaina, amfetamina, kofeina, ali i cementa i drugih tvari. Uobičajeni kratkotrajni štetni učinci su jako znojenje, tahikardija (ubrazan rad srca), slabost i grčevi muskulature. Ozbiljnija dugoročna štetna djelovanja su teška ili fatalna oštećenja vrućinom, sniženje tekućine i elektrolita te poremećaji funkcije središnjega živčanog sustava, srca, bubrega i jetre. Razvija se psihička ovisnost. U početku je djelovanje droge na središnji živčani sustav izrazito snažno, no s vremenom može uzrokovati trajno oštećenje neurona u mozgu te uzimanje rezultira iscrpljenošću i apatijom. Kako to konzumenti pokušavaju nadoknaditi većim količinama droge, ubrzava se propadanje pojedinih dijelova središnjega moždanog sustava. Osim toga, u malog dijela ljudi čak i jednokratna uporaba uobičajenih doza može uzrokovati teška, pa i smrtonosna otrovanja. Pritom, uz psihičke poremećaje, može doći do jake hipertermije, sve do 43°c, jer ecstasy vjerojatno djeluje na centar za regulaciju temperature u mozgu. To može uzrokovati zgrušavanje krvi, raspadanje bjelančevina u organizmu, razgradnju mišićnog tkiva, akutno zatajenje srca i bubrega. Uzimanje ecstasyja još je jedan put u heroinsku ovisnost. Naime, nakon snažnog "dizanja" i neprospavane noći, neki će se konzumenti dati nagovoriti da prije odlaska kući ušmrču "lajnu heroina" kako bi se "spustili" i lakše zaspali. Organizmu će, i u onih koji nisu tako kobno završili svoje razdoblje konzumacije ecstasyja, trebati više mjeseci za oporavak svih funkcija (i mozga). U mnogih se dugo zadržavaju simptomi depresije, razdražljivosti, teškoće koncentracije ili agresivnost.
Od psihostimulatora najsnažniju ovisnost uzrokuje kokain, koji se na ilegalnom tržištu pojavljuje kao bijeli, svjetlucavi prašak. uglavnom ne uzrokuje fizičku ovisnost, ali stvara snažnu psihičku ovisnost te može već nakon prve uporabe uzrokovati nesavladivu žudnju za ponovnim uzimanjem. Droga se najčešće ušmrkava pa stoga osobe koje je koriste često diraju nos kao da ih svrbi ili su prehlađeni. Kokain djeluje kratko, pa se za održavanje učinka mora uzimati često. Kokain mijenja karakter osobe, može dovesti do teških psihičkih oštećenja, te simptoma sličnih psihozi. prekomjerno podraživanje živčanoga sustava može uzrokovati povišenje krvnoga tlaka, poremećaje srčanog ritma pa i iznenadnu smrt zbog prsnuća krvnih žila u mozgu ili prestanka rada srca.
Što su halucinogeni?
To su tvari koje uzrokuju psihičke poremećaje, odnosno mijenjaju doživljaj stvarnosti. Osobe pod djelovanjem halucinogena mogu "vidjeti" ili "čuti" stvari i/ili zvukove koji ne postoje, a drugačija je i kvaliteta percepcije, te se može doživljavati kao da se zvukovi vide ili bolje čuju. Kako se mijenja i doživljaj vlastitoga tijela, osoba može imati osjećaj da se može kretati kroz prostor ili vrijeme, da npr. može letjeti (te to uistinu pokušati). Osim toga povećava se općenita aktivnost, nekontrolirano se govori i/ili smije, pojačano znoji, može se pojaviti i osjećaj straha, panike i progonjenja, uz mučninu i grčeve u trbuhu. Pod utjecajem halucinogena doživljaji mogu biti ugodni, ali i neugodni, praćeni dugotrajnim strahom i panikom. Fizička ovisnost se ne razvija, a psihička ovisnost može biti različitog intenziteta. Više tjedana pa i mjeseci nakon uzimanja halucinogena u pojedinaca mogu se javiti prolazni poremećaji percepcije slični psihotoksičnom djelovanju halucinogena ("flashback"). Najpoznatiji halucinogen je LSD. Uz njega se u halucinogene svrstavaju meskalin, koji se dobiva iz vrste kaktusa i psilocibil, koji se dobiva iz vrste gljiva. Halucinogena djelovanja može uzrokovati i droga fenilciklidin ili pcp. Mladi su u nas uzimali i sjemenke biljke bunike ili kužnjak, sa željom da izazovu halucinogeno djelovanje, a neki nabavljaju i halucinogene gljive. I ecstasy i marihuana imaju dijelom i halucinogeno djelovanje.
Marihuana i hašiš
Marihuana je među mladima najrasprostranjenija i najlakše dostupna ilegalna "laka" droga. Dobiva se sušenjem cvjetnih vršaka indijske konoplje, nerijetko ilegalno uzgojene na skrovitim prostorima i u nas. Kao sredstvo ovisnosti najčešće se uživa pušenjem, miješanjem suhoga lišća s nešto duhana i motajući cigarete u posebne papiriće (rizle) koje se u žargonu nazivaju joint. Uzimanje ima različita djelovanja, od kojih su najčešći osjećaj opuštanja i relaksacije, dobrog raspoloženja, ponekad uz nekontroliran smijeh. Kod osoba koje u sebi nose sklonost psihičkim bolestima (npr. shizofreniji) uživanje marihuane može višestruko povećati opasnost od očitovanja bolesti. Kod većih doza mogu nastupiti i halucinacije, karakterističan poremećaj osjećaja za vrijeme za koje se čini da prolazi mnogo sporije te poremećaj ravnoteže, što sve može bitno smanjiti sposobnost koncentracije i sposobnosti koordinacije. Marihuana je opasna pri vožnji automobila ili rukovanja bilo kojim alatom ili strojem koji zahtijeva preciznost i koordinaciju pokreta. Uglavnom ne stvara fizičku ovisnost, ali redovita, teška uporaba može dovesti do psihičke ovisnosti s posljedičnom socijalnom i psihološkom disfunkcijom. Postoje djelomična međuovisnost i međutolerancija s alkoholom. Ogromna popularnost marihuane dijelom leži u vjerovanju da je potpuno neškodljiva. No usprkos niskom toksicitetu marihuana predstavlja rizik za kronična oštećenja. Iako uporaba marihuane ne dovodi do ozbiljnog oštećenja memorije, pažnje i kognitivnih funkcija, istraživanja su pokazala da dugotrajna uporaba dovodi do suptilnijih oštećenja memorije, pažnje te organizacije i integracije kompleksnih informacija. Postoje dokazi da akutna intoksikacija marihuanom u osjetljivih osoba može dovesti do psihotične reakcije i da ima potencijalno blokirajuće djelovanje na kratkotrajno pamćenje.
Što su otapala kao droge?
Kod jednog dijela vrlo mladih adolescenata prvi susreti s drogom su snifanjem, tj. udisanjem ljepila ili drugih otapala. To je sve manje popularno, ali se i danas može naći skupina gotovo djece koja, kako bi postigla stanje omamljenosti, razmazuje ljepilo po najlon vrećicama i stavlja ih na nos ili usta. Kako se djelovanje postiže ne samo udisanjem para, već i djelomičnom hipoksijom (nedostatkom kisika) mozga, jer se udiše već izdahnuti zrak u vrećici, konzumacija tih sredstava može biti potencijalno opasna.
Uzimanje tableta (s alkoholom)
Uzimanje različitih tableta koje su uglavnom dostupne u gotovo svakoj obitelji (protiv bolova, za spavanje, antiparkinsonici i sl.) jedina je vrsta zloporabe sredstava ovisnosti koja je u gotovo svim zemljama učestalija u ženskom spolu. Kako među odraslima žene više naginju uzimanju lijekova općenito, pa i navedenih lijekova za bolove, za spavanje, za smirenje, protiv depresije i sl., smatra se da je jedan dio ponašanja uvjetovan oponašanjem majčinoga modela. Podsvjesno je opravdanje da ako to čine odrasli (majka), onda to ponašanje ne može biti rizično i nepoželjno. Kako bi se pojačalo djelovanje tableta, često se uzimaju zajedno s alkoholom (to je također karakteristično za djevojke). Konačni učinak ovisit će o vrsti tableta koja je uzeta i o količini alkohola kojom je praćena, a može varirati od uznemirenosti, razdražljivosti, dezorijentiranosti sve do halucinacija.
Zašto je ovisnost kronična moždana bolest?
Značajan utjecaj na moždanu funkciju utvrđen je za mnoge droge. no ne samo da aktivno uzimanje droga djeluje na mozak, dugotrajnije uzimanje droga dovodi do opsežnih promjena u moždanoj funkciji koje traju dugo i nakon što osoba prestane uzimati drogu. Mozak ovisnika je drugačiji od mozga zdrave osobe. u ljudskom mozgu se nalazi dio evolucijski primitivnih moždanih struktura. Te su moždane strukture odgovorne za emocije, motivaciju, osjećaj straha, ljutnje i tjeskobe. Ovaj sustav kontrolira i primarne nagone kao što su potreba za hranom, pićem, spolni nagon i sl., te se smatra da je odgovoran za održanje i opstanak vrste. Zdovoljenjem primarnih potreba (npr. zadovoljenjem osjećaja gladi), podražavaju se te strukture unutar sustava, te se stvara osjećaj nagrade, ugode i zadovoljstva, koji je temeljno vrlo važna biološka sila našeg opstanka. Mozak te emocije pohranjuje i "pamti" kao obrasce nagrade i ugode (ili neugode ako nagon nije zadovoljen). Upravo ti procesi su zapravo ključno zbivanje u fenomenu razvoja ovisnosti. Naime, uzimanjem sredstava ovisnosti, preko specifičnih receptora na mozgu, umjetno se aktiviraju centri ugode i postiže se prolazan osjećaj ugode odnosno nagrade. Taj osjećaj mozak pamti kao ugodan doživljaj i informaciju pohranjuje u centrima zaduženim za dugoročno pamćenje i učenje. "pamćenje" mozga aktivira obrazac naučenog ponašanja te uvjetuje stalno i ponovljeno uzimanje sredstva ovisnosti kako bi se osjećaj ugode ponovo postigao. Tako ovisnost postaje proces koji sam sebe podržava. Kada se razvije ovisnost, kod nedostatka droge, podiže se razina "hormona stresa". To stvara snažan osjećaj neugode odnosno kazne, koji se također pohranjuje u mozgu. Da bi uklonio ovaj osjećaj neugode, ovisnik poseže za drogom kako bi uspostavio "ravnotežu". Kod kronične bolesti ovisnosti, zbog tolerancije na velike doze droge, kod uzimanja sredstava ovisnosti osjećaj ugode se više ne postiže. Ovisnik uzima drogu isključivo zbog izbjegavanja neugode, odnosno uklanjanja simptoma apstinencijske krize. Zbog te vezanosti uz promjene u strukturi i funkciji mozga danas se ovisnost smatra kroničnom moždanom bolešću.
Skinuto sa : www.mladost.plivazdravlje.hr
