petak, 17.08.2007.
Alkohol i Duhan Gori od Droge
Alkohol I Duhan Gori Od Droge
Po naslovu bi se dalo zaključiti da su alkohol i duhan gori od svake droge ali to nije sasvim točno jer se navedeni zaključak odnosi "samo" na marihuanu i/ili ecstasy.
Novo istraživanje otkrilo je da su alkohol i duhan mnogo opasniji od nekih ilegalnih droga, poput marihuane ili ecstasyja, te bi se kao takvi trebali svrstati u pravnom sustavu, zaključuje se u novom britanskom istraživanju.
Profesor David Nutt, jedan od istraživača, predložio je novi okvir za klasifikaciju štetnih supstanci koji će se bazirati na određenom riziku koji droga predstavlja za društvo. Na listi štetnosti, alkohol i nikotin, rangirani su među 10 najopasnijih supstanci.
Nutt i njegovi kolege koristili su tri faktora kako bi utvrdili štetu povezanu s nekom drogom, fizičku štetu za konzumenta, droge koje potencijalno vode do ovisnosti, te utjecaj konzumacije droge na društvo.
Zatim su dvjema grupama stručnjaka, psihijatrima specijaliziranim za ovisnosti te policijskim službenicima s medicinskom ili znanstvenom strukom, dali da ocjene 20 različitih droga, uključujući heroin, kokain, ecstasy, amfgetamin i LSD.
Kada su se ocjene zbrojile, heroin i kokain, ocjenjeni su naopasnijim, a slijede ih barbiturati i ulični metadon. Alkohol je zauzeo peto mjesto najštetnijih droga, dok je duhanu pripalo deveto mjesto. Marihuana je 11., a na kraju popisa našao se ecstasy.
Sudeći po dosadašnjoj politici prema drogama u većini zemalja svijeta, alkohol i duhan ne nalaze se na popisu ilegalnih droga, dok su marihuana i esctasy ilegalni.
Duhan uzrokuje 40 posto svih bolničkih liječenja, dok jer alkohol krivac za više od polovice hitnih bolničkih intervencija. Također, alkohol šteti društvu na mnogo drugih načina, oštećuje obitelji te je glavni razlog policijskih intervencija. Profesor Nutt nada se da će ovo istraživanje probuditi vlasti i izazvati debatu oko toga kako se droge, uključujući alkohol i nikotin, trebaju zakonski regulirati.
Dok se stručnjaci slažu da bi kriminalizacija duhana i alkohola bila vrlo izazovna, s druge strane smatraju da bi vlade trebale ponovno ispitati kazne predviđene za ilegalno konzumiranje droga te skrenuti pažnju kaznama na prave rizike i štetu koju donosi droga. Potrebna je veća edukacija o štetnostima raznih droga jer su sve opasne, pa čak i one koje se pred našim očima konzumiraju svaki dan.
Komentira: Siniša Mitrović
Izvor: Večernji list
Prenosi: Ypgd - Vukovar
Skinuto sa:http://www.ypgd.org/arhiva/article.php?id=382
Alkoholizam
ALKOHOLIZAM
Definicija alkoholičara Svjetske zdrastvene
organizacije glasi :
Ovisnost može biti i kombinirana,duševna i
tjelesna.Obično se prvo javlja duševna ovisnost
koja potom prelazi u tjelesnu.
Razvoj alkoholizma,to jest alkoholne bolesti,
imaju određeni tijek:
1.Faza društvene potrošnje
označuje privikavanje na alkohol.Što se više
pije to više raste podnošljivost prema alkoholu
(tolerancija) koja je različita ovisno o pojedincu.
Zbog porasta podnošljivosti da bi se postiga isti
učinak potrebno je sve više i više pića.
2.Faza alkoholizma započinje
prestankom rasta podnošljivosti,takozvana
"faza baždara",a označena je alkoholnim
zaboravom.Dolazi do ovisnosti o alkoholu i do
različitih znakova društvenih i zdrastvenih
oštećenja.Osobnost i ponašanje alkoholičara
se mijenjaju.
3.Faza nepovratnih oštećenja
(ireverzibilnih) započinje padom podnošljivosti
alkohola.
Alkoholičaru je na kraju dovoljna jedna čaša
da se opije.On ima velik broj alkoholnih
oštećenja,smetnji i nesanicu.
"Alkoholičarem se smatra osoba koja duže i
prekomjerno pije alkoholna pića,kod koje se
razvila ovisnost o alkoholu i koja pokazuje najčešće poremećaje ponašanja te dolazi do oštećenja duševnog i tjelesnog zdravlja i gospodarskog stanja.U pojam alkoholičara uključuje se već i onaj tko pokazuje početke poremećaja u tom smislu."
Prema tipu ovisnosti alkoholičari se dijele na duševne i tjelesne ovisnike.
Duševni ovisnici piju da si olakšaju svladavanje poteškoća. Njihova je značajka gubitak mogućnosti nadzora nad daljnjim pijenjem. Kad popiju nekoliko pića više ne mogu stati i piju dok se ne opiju.
Tjelesni ovisnici osjećaju metaboličku žudnju za alkoholom,ne mogu živjeti bez pića te piju svakodnevno. njihova je značajka gubitak mogućnosti nepijenja (nadolijevaju se).
Simptomi sustezanja su : tjeskoba,nemir,
ubrzano bilo,znojenje,drhtanje ruku
mučnine i povraćanja,
uzbuđenost,
nesanica,napadaji
padavice,prolazna
dodirna,slušna i vidna
priviđenja.
Skinuto sa:http://www.geocities.com/klapetarzrinski/alkoholizam.htm
droge za silovanje
Pod nazivom droge za silovanje se najčešće podrazumijevaju psihoaktivna sredstva koja mogu izazvati sedaciju (smirivanje) uz hipnotički učinak (pospanost). Dodatno svojstvo tih sredstava je da izazivaju gubitak pamćenja (amneziju) za period koji je slijedio nakon konzumacije. Vrlo je širok krug sredstava koji mogu imati ovaj efekt, sedativi iz grupe benzodijazepina, drugi hipnotici te kombinacija alkohola s lijekovima sa sedativnim učinkom.
Psihoaktivne droge
Psihoaktivne droge
U širem smislu i psihostimulativna sredstva kao što su kokain, amfetamini te ekstazi pokazali su se kao sredstva koja slabe prosudbu te izlaganje rizicima, odnosno upuštanje u odnose seksualne naravi u kojima konzument nije u stanju upravljati svojim ponašanjem. Također i sama veća količina alkohola može dovesti do popuštanja kočnica odnosno smanjenja otpora. Ukoliko su u igri psihoaktivna sredstva, sama žrtva ne zna što se u biti desilo, te da li je došlo do nečega što nije željela.
Psihoaktivna sredstva mogu izazvati djelomične gubitke u sjećanju. Osobito se potenciraju opasne nuspojave ako ih se kombinira s alkoholom, jer osim pojačane pospanosti, može doći i do poremećaja disanja te ostalih vitalnih funkcija, pa i do smrti uslijed predoziranja.
Skinuto sa:http://hr.wikipedia.org/wiki/Droga_za_silovanje
Psihodelici, disocijativi i deliranti
Djelovanje i podjela halucinogenih droga
Prvi primitivni ljudi od susreta sa biljnim svijetom otkrili su i neke biljke koje izazivaju slušne, vidne, taktilne te mnoge druge psihičke i osjetne poremećaje odnosno halucinacije. Možda su baš halucinogene biljke bile uvod u predodžbe božanstva, nadnaravne sile i pojava koje prepoznajemo u slikama ljudskih prvih spiljskih nastambi. Bolesti, vulkani, potresi i smrt pripisani su duhovima i moćnim silama koje su štovali dok plemenski vračevi, prvi svećenici halucinogeno bilje uz ostalo su koristili za prepoznavanje i lječenje bolesti ili tjeranje uroka. Tek u modernog čovjeka prepoznato je da halucinogeni učinci uzrokuju kemijski sastojci u obožavanim biljkama. Znanstvenici su početkom dvadesetog stoljeća svrstali takve kemijske supstance u grupu koja je dobila naziv fantastici, shizofreni, psihodelici, halucinogeni itd.
Pedesetih godina u zapadnjački život uvedeni su i prepoznati halucinogeni, te su smatrani kao mogući potencijalni djelovatelji u razvoju osobnosti, medicinskoj upotrebi te vrlo pozitivno na cijelo društvo ali bio je tu i veliki skepticizam sa uvjerenjem da su halucinogeni najopasnije tvari, samouništavajuči i supstance sa učinkom dvosjeklog mača. ???? Otkrićem LSDa pridonjelo je početku masovne uporabe u široj populaciji ljudi, koji su stvorili subkulturu s filozofijom slobode, umjetničkog izražavanja, načinom življenja, pacifističkog-političkog istupanja.
Djelovanje i podjela halucinogenih droga
Psihodelici utječu na živčani sustav na vrlo specifičan način mjenjajuči doživljaj realnosti, iskrivljujući percepciju, stvaranje iluzija, vizije svijeta u blještavilu i sjaju. Prostor i vrijeme, taktilni i slušni osjećaji su poremećeni, ljudski um doživljava potpuno novi svijet sličan snu, um oslobađa potpuno nova osjetila. Sve to može se svrstati kao duševni poremećaj prolaznog ali vrlo svijesno proživljenog. Sve navedeno može biti prožeto strahom, tjeskobom, otvorenom podsvijesti ali i zastrašujućim štoviše i stravičnim doživljajima. Halucinogeni ne mjenjaju ili djeluju na autonomni sustav većim poremećajima.U većini velikog broja djelovanja halucinogena intoksicirani je potpuno pri svijesti te sposobnost pamćenja nije blokirana. Jedino velike doze i manji broj halucinogena mogu uzrokovati konfuziju, hiperekscitaciju, amneziju, komu ali to nije specifično pravoj definiciji Halucinogena. Autonomni živčani sustav ima promjene kao što su širenje zjenica, umjereno povišenje krvnog tlaka i tjelesne temperature te ubrzanje srčanog pulsa.
Podjela halucinogena moguća je na više baziranih načina i količinskih djelatnih doza. Pokušaji podjele dobivaju različite pristupe poput droga nespecifičnog halucinogenog djelovanja (kanabis, tjuon-pelin, muškatni orah, iboga, kora banane) te vrlo specifičnog djelovanja(meskalin, psilocibin, LSD-25).Međutim takva podijela je vrlo neodređena jer jaki oblik hašiša ili tjuon može izazvati djelovanje istovjetno LSDu.
Sljedeća podjela određena je kemijskim sastavom droga. Psihoaktivni spojevi svrstavaju se u nekoliko skupina jer im molekule mogu biti vrlo različite. Najveći udio pripada derivatima triptamina (psilocibin, psilocin, DMT, DET, DPT, bufotenin, harmin/harmalin, LSD-25, ibogain, ergin, LSA), sljedeći udio feniletilaminima (meskalin, MDMA, MDA, STP, MMDA, TMA).Tropani (atropin, skopolamin, hiosciamin, biperden) , izoksazola (ibotenična kiselina, muscimol, muskazon), dibenzopirana (THC - tetrahidrokanabinol) te aromatski eteri (safrol, miristicin, salvorin A i B ).Treća podijela može se grupirati na sintetske i biljne odnosno prirodne.
Skinuto sa:http://hr.wikipedia.org/wiki/Psihodelici%2C_disocijativi_i_deliranti
Shema psihoaktivnih droga
Sljedeći Vennov dijagram je pokušaj organizacije i pružanja osnovnog prikaza najčešćih psihoaktivnih droga u preklapajućim grupama i podgrupama bazirano na farmakološkoj klasifikaciji mehanizama djelovanja.[1][2] Predmeti u svakoj od podgrupa su približno bliski onima sa sličnim djelovanjem, te također prate ukupni smještaj sukladno legendi ispod dijagrama. Primarna preklapanja prikazana su mješanjem boja.
Skinuto sa: http://hr.wikipedia.org/wiki/Psihoaktivne_droge
Droge (skinuto sa stranica Plive)
Što je ovisnost?
Pojam ovisnosti ne mora se odnositi samo na psihoaktivna sredstva. Čovjek može biti ovisan o jelu, igrama na sreću, televiziji, internetu itd., a zajednička je značajka da aktivnosti vezane uz tu ovisnost mogu postati središnji sadržaj i čimbenik njegovoga življenja. Tako različite ovisnosti imaju i različit značaj, utjecaj i posljedice te ovisnost ne mora posve nužno biti negativna pojava iako se najčešće takvom smatra i prosuđuje.
Početak uporabe duhana, alkohola i psihoaktivnih droga obično se zbiva u tijeku adolescencije, a mladi su, zbog specifičnosti razdoblja odrastanja, relativnog neiskustva te određene mladalačke sklonosti rizicima, najugroženija populacijska skupina za usvajanje i razvoj ovisničkoga ponašanja.
Važni pojmovi
Ovisnost o drogama je duševno, a ponekad i tjelesno stanje koje nastaje međudjelovanjem živog organizma i sredstva ovisnosti. Karakterizira ga nesavladiva žudnja, odnosno neodgodiva prisila za uzimanjem sredstva ovisnosti, bilo zbog njegovih poželjnih učinaka, bilo da se izbjegnu patnje koje će se javiti ako se s uzimanjem prekine.
Zloporaba droga je prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji uporaba psihoaktivnih tvari u takvom opsegu za koji je vjerojatno da će prouzrokovati mentalnu disfunkciju i poremećaje u ponašanju.
Psihička ovisnost je u prvom redu odraz reakcije pojedinca na djelovanje samog sredstva i definira se kao osjećaj zadovoljenja i duševni nagon koji zahtijeva povremeno ili trajno uzimanje sredstva radi stvaranja ugode ili izbjegavanja neugode.
Fizička ovisnost je stanje prilagodbe koje se očituje fizičkim poremećajima pri prestanku uzimanja sredstva ovisnosti. Ti se poremećaji sastoje od tjelesnih simptoma koji mogu biti lakši ili teži, a specifični su za svako sredstvo i nazivaju se apstinencijski sindrom ili sindrom ustezanja.
Tolerancija je pojam koji se može odnositi na lijekove, alkohol i sredstva ovisnosti, a označava da je u tijeku njihove duže uporabe potrebna sve veća doza za postizanje istog učinka.
Koji su stupnjevi razvoja ovisnosti?
Iako duhan, alkohol i psihoaktivne droge imaju različita farmakološka svojstva, različita djelovanja na organizam, različite korisničke skupine pa i različit način uporabe u svakodnevnici, zajednička im je značajka što mogu izazvati ovisnost, imaju slične mehanizme djelovanja u mozgu i štetne učinke na fizičko i mentalno zdravlje.
Probno uzimanje (eksperimentiranje)
velika većina adolescenata je jednom ili više puta u životu eksperimentirala s tzv. legalnim drogama kao duhan i alkohol, a sve veća dostupnost marihuane čini i tu grupu eksperimentatora sve brojnijom. Jednom zadovoljena radoznalost ili dokaz ýodraslostiý mogu i završiti na jednom ili nekoliko pokušaja i to se u najvećem dijelu slučajeva i događa. No u jednog dijela mladih ponovni kontakt sa sredstvom ovisnosti i rizična situacija ili okolina može potaknuti želju za nastavkom uzimanja sredstva.
potraga za boljim raspoloženjem
na tom stupnju mladi sredstvo ovisnosti započinju doživljavati kao poželjan dio svakodnevnoga života i vrijeme pod djelovanjem droge doživljava se kao nešto pozitivno i povoljno. Na uporabu se troši sve više energije, novaca i vremena. uzimanje je još uvijek povremeno, uglavnom u društvu i ne ometa normalno funkcioniranje u tijeku dana.
Štetna uporaba
Započinje zaokupljenost sredstvom ovisnosti. Droga postaje neophodnom za svakodnevno funkcioniranje. Pribjegava se lažima, u školi se redaju neuspjesi, novac za drogu se nabavlja pod svaku cijenu, pa i krađom ili prodajom stvari iz kuće. Odnosi s roditeljima i prijateljima se pogoršavaju, sve se više druži samo s onima koji uzimaju drogu. Utom stupnju svi vjeruju da mogu prestati s uzimanjem kad god požele, a obitelj često tek tada prepoznaje problem.
Ovisnost
U zimanje droge je prisilno, neodgodivo i tome su podređene sve normalne i svakodnevne aktivnosti. Organizam se navikava na drogu, te se pozitivni učinci smanjuju i iščezavaju, a droga se uzima da se ne bi doživjele patnje apstinencijskoga sindroma. Mogućnosti socijalnoga funkcioniranja su sve manje, a gubi se zanimanje za bilo što osim zadovoljenja potrebe za drogom.
što morate znati?
Droga je svako sredstvo u krutom, tekućem ili plinovitom stanju koje unošenjem u organizam dovodi do tjelesnih ili psihičkih promjena. Psihoaktivne droge su one koje djeluju na središnji živčani sustav i mogu mijenjati mišljenje, osjećanje i ponašanje osobe koja ih je uzela. Po svom djelovanju psihoaktivne droge se mogu razvrstati u psihodepresore, psihostimulatore, halucinogene i droge miješanoga djelovanja.
Što su psihodepresori?
To su sredstva umirujućeg, uspavljujućeg djelovanja i u malim količinama mogu učiniti da se osoba osjeća opuštenije i manje zakočeno. U većim količinama utječu na koncentraciju, koordinaciju pokreta, usporavaju i oštećuju sposobnost reagiranja na podražaje, a mogu dovesti do nesvjesti, kome, pa i smrti. Kod uporabe se razvija psihička i fizička ovisnost različitog intenziteta.
Alkohol (ne zaboravite da je alkohol psihoaktivno sredstvo, odnosno legalno sredstvo koje može uzrokovati ovisnost). Čitav niz sredstava koje se propisuju i kao lijekovi umirujućeg djelovanja ili sredstva za spavanje. Od opijatskih droga najpoznatiji je i najsnažniji heroin. Opijatski lijekovi imaju dugu tradiciju u klasičnoj medicini i neki derivati opijuma, kao morfin i kodein koristili su se, a i danas se koriste za ublažavanje bolova i sredstvo protiv kašlja. od sintetičnih opijatskih droga najpoznatiji je lijek protiv bolova koji služi i u liječenju, odnosno terapijskom postupku odvikavanja intravenski heroinskih ovisnika - metadon. Opijate karakterizira stalni rast tolerancije, što znači da što se droga uzima duže i u sve većim količinama, njeno je djelovanje sve slabije. Heroin izaziva snažnu psihičku i fizičku ovisnost. Nakon nekog vremena osjećaj ugode slabi i postaje sve kratkotrajniji te je osoba prisiljena uzimati sve veće količine droge kako bi izbjegla znakove apstinencijske krize. Heroin se u početku uzima ušmrkavanjem ili pušenjem, a kada nakon nekog vremena dođe do porasta tolerancije, onda se, kako bi se sa što manjom dozom postigao što brži i jači efekt, počinje ubrizgavati u venu. Intravenska uporaba heroina nosi mnoge zdravstvene rizike. mortalitet među ovisnicima o heroinu je visok, a najčešći uzroci smrti su predoziranje ili nečista droga, samoubojstva, ali i ostale bolesti povezane s intravenskim uzimanjem kao infekcije, uključujući AIDS. Od kroničnih bolesti većina ovisnika preboli ili trajno ostaje nositelj virusa hepatitisa B i C.
Što su psihostimulatori?
Njihovo djelovanje karakterizira ubrzavanje prijenosa poruka u živčanom sustavu, ubrzanje rada srca, povišenje krvnog tlaka i porast tjelesne temperature, smanjuju osjećaj gladi i umora te povećavaju budnost, poboljšavaju raspoloženje sve do euforije, ali mogu potencirati antisocijalno i agresivno ponašanje. Pri uporabi velikih količina mogu uzrokovati tjeskobu i paniku te psihotične reakcije slične shizofrenim psihozama, najčešće s paranoidnim idejama. Blagi stimulatori su i kava i čaj, a u tu skupinu svrstava se i nikotin (premda će pušači tvrditi da im pomaže pri opuštanju). Stimulatori u smislu droga su amfetamini. U tu se skupinu svrstavaju lijekovi koji se koriste samo uz liječnički nadzor te ilegalni amfetamini, koje mladi obično nazivaju speed. Te se droge uzimaju ušmrkavanjem, gutanjem ili intravenski.
Danas je vjerojatno najčešće rabljeni psihostimulator ecstasy, koji ima i halucinogeno djelovanje pa se ponekad ubraja i u tu skupinu. Ecstasy je stekao veliku popularnost među mladima koji posjećuju rave-partyje, jer omogućava višesatno plesanje i smatra se da emocionalno približava drugima, pojačava senzibilitet, empatiju i bliskost. Danas se ecstasy proizvodi u ilegalnim laboratorijima i na tržište dolazi u obliku tableta (popularno nazvanih "bomboni"), raznih oblika s različitim ucrtanim znakovima. Zbog izrazito nečiste supstance od koje se proizvodi, oni koji kupe i uzmu tabletu ecstasyja nikada ne mogu znati koji je u njoj stvarni sastav droge. U njoj može biti i kokaina, amfetamina, kofeina, ali i cementa i drugih tvari. Uobičajeni kratkotrajni štetni učinci su jako znojenje, tahikardija (ubrazan rad srca), slabost i grčevi muskulature. Ozbiljnija dugoročna štetna djelovanja su teška ili fatalna oštećenja vrućinom, sniženje tekućine i elektrolita te poremećaji funkcije središnjega živčanog sustava, srca, bubrega i jetre. Razvija se psihička ovisnost. U početku je djelovanje droge na središnji živčani sustav izrazito snažno, no s vremenom može uzrokovati trajno oštećenje neurona u mozgu te uzimanje rezultira iscrpljenošću i apatijom. Kako to konzumenti pokušavaju nadoknaditi većim količinama droge, ubrzava se propadanje pojedinih dijelova središnjega moždanog sustava. Osim toga, u malog dijela ljudi čak i jednokratna uporaba uobičajenih doza može uzrokovati teška, pa i smrtonosna otrovanja. Pritom, uz psihičke poremećaje, može doći do jake hipertermije, sve do 43°c, jer ecstasy vjerojatno djeluje na centar za regulaciju temperature u mozgu. To može uzrokovati zgrušavanje krvi, raspadanje bjelančevina u organizmu, razgradnju mišićnog tkiva, akutno zatajenje srca i bubrega. Uzimanje ecstasyja još je jedan put u heroinsku ovisnost. Naime, nakon snažnog "dizanja" i neprospavane noći, neki će se konzumenti dati nagovoriti da prije odlaska kući ušmrču "lajnu heroina" kako bi se "spustili" i lakše zaspali. Organizmu će, i u onih koji nisu tako kobno završili svoje razdoblje konzumacije ecstasyja, trebati više mjeseci za oporavak svih funkcija (i mozga). U mnogih se dugo zadržavaju simptomi depresije, razdražljivosti, teškoće koncentracije ili agresivnost.
Od psihostimulatora najsnažniju ovisnost uzrokuje kokain, koji se na ilegalnom tržištu pojavljuje kao bijeli, svjetlucavi prašak. uglavnom ne uzrokuje fizičku ovisnost, ali stvara snažnu psihičku ovisnost te može već nakon prve uporabe uzrokovati nesavladivu žudnju za ponovnim uzimanjem. Droga se najčešće ušmrkava pa stoga osobe koje je koriste često diraju nos kao da ih svrbi ili su prehlađeni. Kokain djeluje kratko, pa se za održavanje učinka mora uzimati često. Kokain mijenja karakter osobe, može dovesti do teških psihičkih oštećenja, te simptoma sličnih psihozi. prekomjerno podraživanje živčanoga sustava može uzrokovati povišenje krvnoga tlaka, poremećaje srčanog ritma pa i iznenadnu smrt zbog prsnuća krvnih žila u mozgu ili prestanka rada srca.
Što su halucinogeni?
To su tvari koje uzrokuju psihičke poremećaje, odnosno mijenjaju doživljaj stvarnosti. Osobe pod djelovanjem halucinogena mogu "vidjeti" ili "čuti" stvari i/ili zvukove koji ne postoje, a drugačija je i kvaliteta percepcije, te se može doživljavati kao da se zvukovi vide ili bolje čuju. Kako se mijenja i doživljaj vlastitoga tijela, osoba može imati osjećaj da se može kretati kroz prostor ili vrijeme, da npr. može letjeti (te to uistinu pokušati). Osim toga povećava se općenita aktivnost, nekontrolirano se govori i/ili smije, pojačano znoji, može se pojaviti i osjećaj straha, panike i progonjenja, uz mučninu i grčeve u trbuhu. Pod utjecajem halucinogena doživljaji mogu biti ugodni, ali i neugodni, praćeni dugotrajnim strahom i panikom. Fizička ovisnost se ne razvija, a psihička ovisnost može biti različitog intenziteta. Više tjedana pa i mjeseci nakon uzimanja halucinogena u pojedinaca mogu se javiti prolazni poremećaji percepcije slični psihotoksičnom djelovanju halucinogena ("flashback"). Najpoznatiji halucinogen je LSD. Uz njega se u halucinogene svrstavaju meskalin, koji se dobiva iz vrste kaktusa i psilocibil, koji se dobiva iz vrste gljiva. Halucinogena djelovanja može uzrokovati i droga fenilciklidin ili pcp. Mladi su u nas uzimali i sjemenke biljke bunike ili kužnjak, sa željom da izazovu halucinogeno djelovanje, a neki nabavljaju i halucinogene gljive. I ecstasy i marihuana imaju dijelom i halucinogeno djelovanje.
Marihuana i hašiš
Marihuana je među mladima najrasprostranjenija i najlakše dostupna ilegalna "laka" droga. Dobiva se sušenjem cvjetnih vršaka indijske konoplje, nerijetko ilegalno uzgojene na skrovitim prostorima i u nas. Kao sredstvo ovisnosti najčešće se uživa pušenjem, miješanjem suhoga lišća s nešto duhana i motajući cigarete u posebne papiriće (rizle) koje se u žargonu nazivaju joint. Uzimanje ima različita djelovanja, od kojih su najčešći osjećaj opuštanja i relaksacije, dobrog raspoloženja, ponekad uz nekontroliran smijeh. Kod osoba koje u sebi nose sklonost psihičkim bolestima (npr. shizofreniji) uživanje marihuane može višestruko povećati opasnost od očitovanja bolesti. Kod većih doza mogu nastupiti i halucinacije, karakterističan poremećaj osjećaja za vrijeme za koje se čini da prolazi mnogo sporije te poremećaj ravnoteže, što sve može bitno smanjiti sposobnost koncentracije i sposobnosti koordinacije. Marihuana je opasna pri vožnji automobila ili rukovanja bilo kojim alatom ili strojem koji zahtijeva preciznost i koordinaciju pokreta. Uglavnom ne stvara fizičku ovisnost, ali redovita, teška uporaba može dovesti do psihičke ovisnosti s posljedičnom socijalnom i psihološkom disfunkcijom. Postoje djelomična međuovisnost i međutolerancija s alkoholom. Ogromna popularnost marihuane dijelom leži u vjerovanju da je potpuno neškodljiva. No usprkos niskom toksicitetu marihuana predstavlja rizik za kronična oštećenja. Iako uporaba marihuane ne dovodi do ozbiljnog oštećenja memorije, pažnje i kognitivnih funkcija, istraživanja su pokazala da dugotrajna uporaba dovodi do suptilnijih oštećenja memorije, pažnje te organizacije i integracije kompleksnih informacija. Postoje dokazi da akutna intoksikacija marihuanom u osjetljivih osoba može dovesti do psihotične reakcije i da ima potencijalno blokirajuće djelovanje na kratkotrajno pamćenje.
Što su otapala kao droge?
Kod jednog dijela vrlo mladih adolescenata prvi susreti s drogom su snifanjem, tj. udisanjem ljepila ili drugih otapala. To je sve manje popularno, ali se i danas može naći skupina gotovo djece koja, kako bi postigla stanje omamljenosti, razmazuje ljepilo po najlon vrećicama i stavlja ih na nos ili usta. Kako se djelovanje postiže ne samo udisanjem para, već i djelomičnom hipoksijom (nedostatkom kisika) mozga, jer se udiše već izdahnuti zrak u vrećici, konzumacija tih sredstava može biti potencijalno opasna.
Uzimanje tableta (s alkoholom)
Uzimanje različitih tableta koje su uglavnom dostupne u gotovo svakoj obitelji (protiv bolova, za spavanje, antiparkinsonici i sl.) jedina je vrsta zloporabe sredstava ovisnosti koja je u gotovo svim zemljama učestalija u ženskom spolu. Kako među odraslima žene više naginju uzimanju lijekova općenito, pa i navedenih lijekova za bolove, za spavanje, za smirenje, protiv depresije i sl., smatra se da je jedan dio ponašanja uvjetovan oponašanjem majčinoga modela. Podsvjesno je opravdanje da ako to čine odrasli (majka), onda to ponašanje ne može biti rizično i nepoželjno. Kako bi se pojačalo djelovanje tableta, često se uzimaju zajedno s alkoholom (to je također karakteristično za djevojke). Konačni učinak ovisit će o vrsti tableta koja je uzeta i o količini alkohola kojom je praćena, a može varirati od uznemirenosti, razdražljivosti, dezorijentiranosti sve do halucinacija.
Zašto je ovisnost kronična moždana bolest?
Značajan utjecaj na moždanu funkciju utvrđen je za mnoge droge. no ne samo da aktivno uzimanje droga djeluje na mozak, dugotrajnije uzimanje droga dovodi do opsežnih promjena u moždanoj funkciji koje traju dugo i nakon što osoba prestane uzimati drogu. Mozak ovisnika je drugačiji od mozga zdrave osobe. u ljudskom mozgu se nalazi dio evolucijski primitivnih moždanih struktura. Te su moždane strukture odgovorne za emocije, motivaciju, osjećaj straha, ljutnje i tjeskobe. Ovaj sustav kontrolira i primarne nagone kao što su potreba za hranom, pićem, spolni nagon i sl., te se smatra da je odgovoran za održanje i opstanak vrste. Zdovoljenjem primarnih potreba (npr. zadovoljenjem osjećaja gladi), podražavaju se te strukture unutar sustava, te se stvara osjećaj nagrade, ugode i zadovoljstva, koji je temeljno vrlo važna biološka sila našeg opstanka. Mozak te emocije pohranjuje i "pamti" kao obrasce nagrade i ugode (ili neugode ako nagon nije zadovoljen). Upravo ti procesi su zapravo ključno zbivanje u fenomenu razvoja ovisnosti. Naime, uzimanjem sredstava ovisnosti, preko specifičnih receptora na mozgu, umjetno se aktiviraju centri ugode i postiže se prolazan osjećaj ugode odnosno nagrade. Taj osjećaj mozak pamti kao ugodan doživljaj i informaciju pohranjuje u centrima zaduženim za dugoročno pamćenje i učenje. "pamćenje" mozga aktivira obrazac naučenog ponašanja te uvjetuje stalno i ponovljeno uzimanje sredstva ovisnosti kako bi se osjećaj ugode ponovo postigao. Tako ovisnost postaje proces koji sam sebe podržava. Kada se razvije ovisnost, kod nedostatka droge, podiže se razina "hormona stresa". To stvara snažan osjećaj neugode odnosno kazne, koji se također pohranjuje u mozgu. Da bi uklonio ovaj osjećaj neugode, ovisnik poseže za drogom kako bi uspostavio "ravnotežu". Kod kronične bolesti ovisnosti, zbog tolerancije na velike doze droge, kod uzimanja sredstava ovisnosti osjećaj ugode se više ne postiže. Ovisnik uzima drogu isključivo zbog izbjegavanja neugode, odnosno uklanjanja simptoma apstinencijske krize. Zbog te vezanosti uz promjene u strukturi i funkciji mozga danas se ovisnost smatra kroničnom moždanom bolešću.
Skinuto sa : www.mladost.plivazdravlje.hr
srijeda, 15.08.2007.
Speed
Amfetamini su stimulansi koji djeluju na centralni živčani sustav. Sintetički amfetamini se nazivaju metamfetamini. Proizvode se i prodaju u obliku tableta, kapsula, praha ili komadića. Crank se odnosi na bilo koji oblik metamfetamina. Ice je kristalizirani grumen metamfetamina koji se može pušiti. Proziran je poput kristala i sliči komadu leda. Izaziva puno jaču reakciju od kokaina ili speeda. Speed se odnosi na razne derivate amfetamina. DJELOVANJE: 15-30 minuta nakon uzimanja speed počinje djelovati, a traje nekih 4-6 sati iako se djelovanje može proširiti i do 24 sata. Osoba pod djelovanjem speeda osjeća se nemirno, uznemireno i čudljivo, ponekad i zlovoljno. Veće doze pojačavaju efekte, a osoba postaje sve više uzbuđena, govorljiva i proživljava lažan osjećaj samopouzdanja ili nadmoćnosti; može se ponašati i na bizaran način; neki postaju agresivni i neprijateljski raspoloženi. MENTALNO DJELOVANJE: · povećana živahnost · pozitivna promjena raspoloženja · osjećaj ugode · povećana govorljivost · povećana agresivnost · osjećaj izdržljivosti i snage · nezainteresiranost za prijatelje i sex · smanjeni apetit · paranoja FIZIČKO DJELOVANJE: · isušena usta · glavobolja · ubrzani rad srca · ubrzano disanje · povećan krvni tlak · povišenje tjelesne temperature · raširene zjenice POPRATNI EFEKTI DJELOVANJA: · znojenje i povišena temperatura · crvenilo izazvano visokom temperaturom · proljev ili moguće zatvorenje stolice · zamagljen vid, mutnoća · oslabljeni govor · grčenje, trzavica, nemir · vrtoglavica · gubitak orijentacije · nekontrolirani pokreti (grčevita stezanja, gibanja, drhtanje) · nesanica · suha, svrbljiva koža · prištići, ranice po tijelu · ukočenost, omamljenost · bljedoća · nepravilni otkucaji srca
PERIOD ZADRŽAVANJA U TIJELU: Amfetamini su lako uočljivi standardnim testovima na drogu. Ostaju u urinu 24-72 sata nakon konzumacije. Metamfetamini ostaju u tjelesnom sustavu neznatno duže; 24-96 sati. OPASNOSTI: Produženo uzimanje amfetamina može dovesti do : · neishranjenosti osobe i pomanjkanja vitamina · kožnih poremećaja · pojave čireva · nesanice · gubljenja težine · depresija DUGOTRAJNI EFEKTI NA ORGANIZAM: · fatalni poremećaji u radu bubrega i pluća · oštećenje jetre · neishranjenost · smanjeni imunitet · povećana mogućnost doživljavanja moždanog ili srčanog udara Česta upotreba velikih količina amfetamina uzrokuje oštećenje mozga koje se rezultira smetnjama u govoru i ostalim težim smetnjama!!! OVISNOST I ODVIKAVANJE: Amfetamini stvaraju tjelesnu, ali i psihičku ovisnost. Dugotrajnim uzimanjem amfetamina, tijelo stvara određenu toleranciju pa osoba povećava dozu i tako metamfetamin postane potrebna supstanca u čovjekovu tijelu za normalno funkcioniranje. To je najveći problem kod odvikavanja i zato su potrebne povećane količine lijekova da bi se postigli željeni rezultati. Kod korisnika velikih količina amfetamina kroz duži period vremena može se razviti amfetaminska psihoza. To je mentalni poremećaj sličan paranoidnoj shizofreniji. Psihoza se manifestira kroz obmane, privide, iluzije i paranoje. Ponekad takve osobe pokazuju čudno, nasilno ponašanje. Simptomi obično nestaju nekoliko tjedana nakon što se droga prestane uzimati. Kada se droga naglo prekine konzumirati, počinju se javljati simptomi vezani uz odvikavanje. Osoba osjeća umor, muku, razdražljivost; ima uznemirene periode spavanja; osjeća silnu glad; javljaju se depresije od umjerenih do žestokih; intenzitet i trajanje depresije povezani su s time koliko je osoba često uzimala amfetamine i u kojoj količini. SIMPTOMI UZ ODVIKAVANJE: · iscrpljenost · depresija · psihičke smetnje · uznemirenost i nesanica · duboki i nemiran san u trajanju do čak 48 sati · velika glad · tjeskobne reakcije · psihotične reakcije Učinci ne traju dugo, ali štete osobi i dugo nakon prestanka uzimanja! Ovisnost može biti vrlo jaka, a simptomi su vrlo lako uočljivi čak i ako se droga uzima samo "s vremena na vrijeme"! LIJEČENJE: Medicinsko liječenje uključuje korištenje antidepresiva kao što su: Imipramine, Desipramine, Amitriptyline, Dosepin, Trazodone ili Fluoxetine (Prozac). Ova sredstva kontroliraju razinu serotonina, neurotransmitera u mozgu. Sedativi poput: Dalmane, chloral hydrate, Librium, phenobarbital pa čak i Valium se koriste vrlo oprezno, u kratkotrajnom liječenju tjeskoba i problema sa spavanjem. Antipsihotični lijekovi kao što su Haldol, Thorazine i ostali također se koriste kako bi umanjili efekte neujednačenosti dopamina. U dodatku liječenja s fizičkog i psihološkog aspekta, voditelji terapije savjetuju dolazak u stresne grupe kako bi ovisnici međusobno smanjili pritisak koji ih stalno prati. Ovakvo liječenje do sada je postiglo dobre rezultate. ŠTETNO DJELOVANJE ZA VRIJEME TRUDNOĆE: Ako majka koristi amfetamine dok je trudna, moguće je da se dijete rodi s problemima: · srčanih poremećaja · defekata pri rođenju (rascijepljeno nepce) · neprestanog plača, drhtanja · asocijalnosti · također, takva djeca lako postaju ovisnici ZAKLJUČAK: Amfetamini djeluju na živčani sustav i mozak, točnije metamfetamini djeluju na dopamin, kemijski sastojak koji je potreban za normalan rad funkcija mozga. Istraživanja se obavljaju i dan danas, a najtemeljitije je bilo obavljeno u Americi prije nekoliko godina. Charles R Schuster, ravnatelj Sveučilišta Wayne State u Detroitu dokazao je nakon nekoliko mjeseci rada na životinjama, a poslije i na ljudima, kako postoje posljedice uzimanja amfetamina. Nakon nekoliko mjeseci učestalog uzimanja metamfetamina (u ovom slučaju u obliku Ice-a) uočeno je oštećenje mozga, u prednjoj desnoj strani. Doktor je izjavio: "Najprije smo mjesecima i mjesecima davali male doze i nismo odmah dobili željeni efekt (uočiti oštećenje), dok naprotiv s velikom dozom smo postigli i to samo jednim ubrizgavanjem." Naime, u medicini se koriste amfetamini za liječenje depresija i kod problema s velikom težinom. Djeci s prevelikom težinom daju se razni lijekovi na bazi amfetamina kao pomoć pri mršavljenju. Iako su amfetamini štetni za organizam, to ne znači da su te osobe izravno izložene oštećenji
Skinuto sa : http://susjed.pondi.hr
Pad U Ponor
OPASAN PUT U OVISNOST
Prvi put droga se obično kuša iz znatiželje ili na nagovor prijatelja. Dobro razmisli isplati li se ući u takav rizik. Posljedice, na koje kasnije više ne možeš utjecati, mogu biti vrlo teške
Pa što, jedan mi džoint neće naškoditi. Želim znati što je to zapravo, kako se osjećaš, što doživljavaš...
Naoko bezazlena znatiželja , međutim, može biti samo prvi korak u svijet droge. A kako on izgleda,
to več zacijelo znaš iz brojnih novinskih članaka, televizijskih dokumentaraca, filmova, ispovijedi ljudi koji žive u tom paklu, ili su ipak imali sreću da se iz njega izvuku. Broj narkomana i u nas raste, pa su sve veće i mogućnosti da se nađes u društvu u kojem će ti netko ponuditi 'travu', ili barem u tebi pobuditi znatiželju. Pravi je odgovor: hvala, ne bih. Naravno, konačna je odluka na tebi, ali mudro je imati na umu sve ono što ti o tome mogu reći i savjetovati roditelji, nastavnici, liječnici, sociolozi, kao i oni koji su sve to iskusili na vlastitoj koži. A sve to doista upućuje na jedan jedini odgovor: Ne!
I to bez obzira na to radilo se o takozvanim lakšim, ili, pak, težim drogama. Jer, svaki početak, ma kako se bezazlenim i bezopasnim činio, može završiti tragično. Put je, kako opisuje američki stručnjak dr. Robert Schwebel, uglavnom uvijek isti, vodi kroz četiri faze. Pretpostavimo da nisi odoljela/odolio izazovu prvog džointa. Kako bi se situacija za tebe mogla dalje razvijati?
ČETIRI OPASNA KORAKA
Prva faza: proba
Drogu uzimaš da bi probala/probao njezine učinke, ili te na to netko nagovorio. Netko samo na tome i ostane, ali netko će za narkotikom posegnuti i drugi, treći, i tko zna koji put.
Druga faza: sve češće s drogom
Probala/probao si, možda ti se svidjelo, zašto ne bi još koji put? I sve češće uzimaš drogu, u društvu, za dobro raspoloženje. Pritom na to trošiš i sve više novca, svog džeparca. Sve ti se još uvijek čini bezopasnim, računaš na to da možeš prestati kad god hoćeš. Je li doista tako?
Treća faza: navika
Iz druge, vrlo je lako skliznuti u treću fazu. Već vrlo štetnu i vrlo opasnu. Postaješ zaokupljena/zaokupljen drogom. Uzimaš je i zbog toga da bi se lakše nosila/nosio sa životnim problemima. Ali, oni se tako ne mogu riješiti. Zanemaruješ svoje dnevne obaveze, gubiš dah u školi, ostaješ bez starih prijatelja, krećeš se u novom društvu, društvu narkomana. Sada je već teško odustati. Na kraće ćeš vrijeme možda i prestati uzimati drogu, ali prva prigoda, prvi tulum, ili prvi problem na koji naletiš, opet te vraća njoj. Postaješ svjesna/svjestan da to što radiš nije dobro, ali jednostavno nisi u stanju prekinuti, što ti još dodatno ruši samopoštovanje.
Četvrta faza: ovisnost
U toj, najopasnijoj i najštetnijoj fazi, svojim životom ne vladaš ti, nego droga. Ona ti je važnija od svega, zbog nje zanemaruješ sve ostalo, bez nje više ne možeš. Nema šanse da završiš školu, nađeš ili zadržiš posao. Droga ti više ne pruža baš nikakvo zadovoljstvo, ali je jednostavno moraš uzimati. Vrtiš se u začaranom krugu: od problema koje je izazvala droga bježiš uzimajući baš tu drogu. Trebat će snage, volje i upornosti da se iz toga izvučeš. Neki će reći da se mogu izvući kad god požele, ali ih život, činjenice i statistika demantiraju. Ne vjeruj im. Ovisnost o drogi manifestira se u svim područjima života. Ovisnik zanemaruje školske obaveze, kasni ili ne dolazi na nastavu, dobiva sve lošije ocjene, neprimjereno se ponaša u razredu. Mijenja mu se i društveni život, gubi prijatelje, a do napetosti i sukoba dolazi i u obitelji.
Droga ostavlja duboke tragove i na tijelu.
Jasni i svima vidljivi znakovi uzimanja droge:
1. Crvene oči.
2. Zanemarivanje osobne higijene.
3. Gubljenje težine (kod nekih droga).
4. Poremećaji u spavanju.
5. Umor ili hiperaktivnost.
Želiš li da se to i tebi dogodi?
SVAKA JE DROGA OPASNA
Postoji više tipova droge koji na čovjeka djeluju na različite načine. Neke droge ostavljaju lakše, neke teže posljedice, ali nema bezopasnih. Pogotovo kada se izrode u naviku i ovisnost. Nije, dakle, nimalo bezazleno ni drogiranje udisanjem. Udisanjem, mirisanjem, 'snifanjem' nekih hlapljivih kemikalija koje se nalaze i u predmetima za svakodnevnu uporabu, kao što je, na primjer, ljepilo, javljaju se različiti 'umjetni' osjećaji, radost, sreća ili strah. Ta opijenost, međutim, s vremenom postaje kobnom. Dolazi do bolova u želucu, organizam slabi, a poslije nekog vremena oštete se živci, jetra, bubrezi, pa i mozak, javljaju se problemi sa srcem. Bilo je slućajeva da je 'snifanje' izazvalo i gušenje. Dakle, smrt. Zastrašujuće, zar ne?
Najpopularnija je droga, i neki će ti reći čak bezazlena, marihuana. Trava, kako je zovu. To je sasušena indijska konoplja, odnosno njezino lišće i peteljka. Uzimaju je za opuštanje, za dobro raspoloženje, za ležernost, za svladavanje tjeskobe. Ali, nemoj joj vjerovati! Stalni korisnici marihuane također postaju ovisnici, mijenjaju se kao osobe, ugroženo im je zdravlje. Pušenje 'trave' nadražuje pluća, može izazvati rak, baš kao i pušenje cigareta. Kokain, u bilo kojem obliku, ušmrkavanjem kroz nos, pušenjem, ili kad se otopi u vodi i ubrizgava injekcijom, izaziva velike zdravstvene probleme. Za ovisnike, on je sve: hrana, piće, dečko ili cura, prijatelj, obitelj. A cijena je velika: narušeno zdravlje, potištenost, razdražljivost, tjeskoba, depresija. Opasno je i uzimanje ostalih vrsta droga, hašiša, heroina i LSD-a, a droge su zapravo i alkohol, nikotin i kofein. Svi su štetni po tvoje zdravlje i svi, prije ili kasnije, izazivaju ovisnost. Iz koje se jako, jako teško izvući.
Ubrizgavanje droge injekcijom, to zacijelo znaš, donosi i opasnost više: mogućnost zaraze HIV-om (AIDS-om ili sidom, kako tko već zove tu neizlječivu bolest), kao i vrlo opasnim hepatitisom B i C.
ODLUČI: 6 x NE ILI DA
Zato, prije prvog 'snifanja' ili 'trave', razmisli i odgovori samo sebi na ova pitanja sa da ili ne:
* Ući ću u taj rizik, baš me briga što znam da je to opasno;
* Ne poštujem i ne volim sebe, a ni svoju obitelj, svoje prijateljice i prijatelje;
* Baš me briga za moje zdravlje i moj izgled;
* Baš me briga za mog dečka/moju curu;
* Svoje probleme, u obitelji, u školi, u društvu, ne mogu riješiti niti sama/sam, niti uz pomoć roditelja, prijatelja i svih onih koji me vole;
* Više vjerujem onima koji su drogu već probali, nego roditeljima, nastavnicima, prijateljima.
Ako su ti baš svi odgovori 'da', vjerojatno ćeš probati. Ipak, možda potom, na svoju sreću, i odustati. Ako ti je barem jedan odgovor 'ne', nema brige - valjda si dovoljno mudra/mudar da se u tako nešto, u takav nepotrebni i opasni eksperiment nećeš ni upustiti. Doista se ne isplati.
10 ZASTRAŠUJUĆIH ZABLUDA
Droga se počne uzimati slično kao što se popuši prva cigareta: iz znatiželje, na nagovor prijatelja, da bi se impresioniralo društvo, da bi se potražio izlaz iz problema. Lak početak, koji može dovesti do teških problema. Zato, kad razgovaraš s nekim o drogi, kad te netko nagovara na prvu 'travu', kad si u iskušenju da iz vlastitog iskustva saznaš što je to zapravo, imaj na umu ono što znanost i liječnici sasvim pouzdano znaju o drogi. I ne nasjedaj olako nagovaranju onih koji će ti tvrditi da sve to skupa baš i nije tako opasno. Njihovi argumenti 'za' na staklenim su nogama.
1. Tvrdnja: Marihuana povećava tvoju moć zapažanja i koncentracije.
Činjenica: Nije točno. Marihuana te, naprotiv, čini zaboravljivom/zaboravljivim i može narušiti i uništiti tvoju koncentraciju. Ako sjedaš za upravljač automobila ili radiš s nekim strojem, a pod utjecajem si marihuane, to može završiti tragično.
2. Tvrdnja: Kokain te čini budnijom/budnijim, živahnijom/živahnijim, donosi samouvjerenost.
Činjenica: Točno, ali samo dvadesetak minuta. A onda, umjesto toga, dolazi uznemirenost, mučnina i nesanica. Uzimaš li ga dulje vrijeme, počet ćeš se osjećati tjeskobno, deprimirano i paranoično.
3. Tvrdnja: Uzimanje ecstasyja ne izaziva nikakve popratne pojave.
Činjenica: Naprotiv, ecstasy može izazvati napade panike, mučnine, kočenje ruku i nogu, stezanje mišića vilice. Zbog hipertermije, izraženog povišenja tjelesne temperature, može doći i do iznenadne smrti. Ta droga izaziva i neizlječiva oštećenja mozga i živaca čak i ako se uzima samo jednom na tjedan u godinu dana. A o posljedicama dugoročnijeg uzimanja ecstasyja još se zapravo i ne zna dovoljno.
4. Tvrdnja: Voda je dobro protusredstvo popratnim pojavama pri uzimanju ecstasyja.
Činjenica: Voda sigurno nije nikakav protulijek, ne zaustavlja neželjene popratne pojave. Ako je netko iz tvog društva već bio tako lakomislen i uzeo ecstasy, natjeraj ga da pije voćni sok ili neko energetsko piće, i to pola litre svakih sat vremena, te da pojede nešto slano kako bi nadoknadio natrij koji gubi znojenjem.
5. Tvrdnja: 'Snifanje' nije opasno.
Činjenica: I te kako je opasno. Sva otapala su potencijalni ubojice. Na primjer, u Velikoj Britaniji svakog mjeseca umre četiri do pet mladih zbog udisanja otapala. Među njima ima i onih koji su to prvi put probali! 'Sniferi' ponekad izgube svijest i uguše se onim što su povratili.
6. Tvrdnja: Pušenje marihuane manje šteti zdravlju nego pušenje cigareta.
Činjenica: Marihuana može u istoj mjeri oštetiti pluća kao i cigareta, čak možda i više. Dim marihuane takađer sadrži katran i ugljični monoksid.
7. Tvrdnja: Lako ćeš odbaciti kokain.
Činjenica: Nipošto neće biti lako. Redoviti korisnici, kada se odreknu kokaina, još se dugo osjećaju depresivno i potišteno. Teško im je uvjeriti same sebe da se mogu dobro zabaviti i bez droge.
8. Tvrdnja: Odreći se heroina, to je samo stvar moje odluke.
Činjenica: To apsolutno nije istina. Simptomi odvikavanja od heroina su tegobe slične onima kod jake gripe: znojenje, zimica, drhtavica... A neizdrživa čežnja za tim otrovom može potrajati jako dugo.
9. Tvrdnja: Mala količina LSD-a neće izazvati nikakav posebni učinak i štetu.
Činjenica: Pogrešno. LSD je iznimno moćna droga. Čak i mala količina djeluje, a nikada ne znaš koliko zapravo uzimaš.
10. Tvrdnja: Pretjeruju oni koji kažu da uzimanje LSD-a izaziva paranoju.
Činjenica: Ne pretjeruju. LSD te može učiniti izrazito paranoičnom/paranoičnim. Droga utječe na mozak, na psihu. Stalno ćeš gledati oko sebe, preko ramena, u strahu da te netko prati, da netko kuje zavjeru protiv tebe, da ti želi nauditi. Uzimanje LSD-a izaziva dugoročne probleme s psihičkim zdravljem.
Skinuto sa: www.moravek.net
Droga put u ovisnost
