Index librorum prohibitorum

ponedjeljak, 26.10.2009.

(O'klada)

Dobro da je bio okrenut leđima jer Magda bi sasvim jasno mogla vidjeti koliko ga je uzrujao taj natpis. Pero se i dalje trudio uloviti plesni ritam ali, kao da je ugazio u živo blato, svakim je pokretom tonuo sve dublje.
- Može sok?, reče Magda dok je spuštala čašu.
Njezin glas mu je odzvanjalo u pulsirajućim ušima. Prevalio je toliki put. Još i ta nesretna oklada.
Iaaa-i-aaa, njakao je magarac u Perinoj glavi. Osjećao je kako mu rastu magareće uši, kao Pinokiju, samo što on nije lagao nego je bio glup.
Eto šta sam ja, običan glupan. Kako sam se moga kladit sa tim stvarima?
Ona ima drugoga. Purgera. Pred očima mu iskrsnu Magda na trosjedu dok je skida neznanac. Ljubi joj vrat. Skida majicu. Otkapča traperice. Skida gaćice. I...gura joj svoj purgerski kurac. Ona stenje. Izvija se. Ali purger trpa, trpa. Sviđa ti se droljice? A?
Ajde, sad se okreni pa ću ti ga zabiti odostraga. Magda vrišti, grebe, jeca, ali voli se tako davati. Kao kuja. Sve dalmatinske droljice vole primati tvrdi purgerski kurac.
Pero odjuri iz stana kao zadnji smušenjak.
Nekakav unutarnji demon nije mu dao da izbije tu ludu priču iz glave, a još je luđa bila priča kako se Pero zatekao u Zagrebu.
Tog je poslijepodneva kao i obično bio u konobi Đardin koja mu je služila kao baza kad bi došao u Omiš. Pero je živio sa svojom šepavom majkom u Ćulibrku, malenom mjestu od desetak kamenih kuća na obroncima Mosora. Otkad je postao majstor svaki dan je odlazio do grada.
U Đardinu je konačno otkrio smisao vodoinstalaterskog poziva. Sad je mogao piti na račun naručitelja radova koji su ga neprestano moljakali da nešto započne ili završi.
- Pero, triba mi ugradit odvodni ventil, pet minuta posla.
Pogledao bi žrtvu, a zatim kimnuo konobaru.
- Ladnu, e-e...
Eketao bi sve dok konobar ne bi podignuo pravilno orošenu bocu piva. Tek onda bi, kao da je ustao iz mrtvih, pogledao mušteriju i uključio se u razgovor.
Njegove poznanike je oduševila činjenica da se plaćanje zaštite prebacilo na tuđa pleća. Ali to nije bila jedina novost. U Đardinu je tog popodneva trunula ista ekipa; Stipe, Marin i Duško, kad se Golf s naljepnicom KENWOOD na stražnjem prozoru ukopao pred ulaz.
Stipe se automatski mašio za džep pokušavajući shvatiti koliko mu je novca ostalo, a prema zamišljenim pogledima Marina i Duška dalo se zaključiti kako računaju koliko će morati otkinuti od svojih usta.
Izašao je iz auta i nije se sjeo na terasu, nego je ušao u konobu kaubojskim korakom. Stipe je već zinuo da naruči piće, kadli Pero pozove rundu za sve.
Stipe se ukočio s podignutim kažiprstom i razjapljenim ustima, Duško i Marin su ostali neprirodno visjeti sa barskih stolica prkoseći gravitaciji, a konobar je prestao brisati čašu. Sve je stalo. Čak je i muha na lusteru prestala zujati kako bi svjedočila ovom čudu – Pero guzičar plaća rundu.
Bilo je to ludo popodne, luđe od babljeg ljeta.
Stipe se pomokrio u gaće, Marin i Duško su se ljubili u usta, a Pero je kupio prsten...
Prsten! Moram se vratiti po prsten! Što ako je Magda već otvorila kutijicu? Okladu je izgubio, to je bilo jasno kao dan, ali možda mu je ostalo dovoljno vremena da spasi obraz.
Pogledao je na treći kat. Svjetlo u sobi je gorjelo.

15:44 / Komentari (5) / Isprintaj / #

<< Arhiva >>

< listopad, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31