Index librorum prohibitorum
petak, 13.03.2009.
Disocijativni poremećaj na filmu
|
Mullholand Drive Složenim izmjenama i pretapanjima identiteta isprepliću se sudbine mlade glumice Betty Elms, koja dolazi u Hollywood u potrazi za slavom, nepoznate žene koja nakon automobilske nesreće i pokušaja ubojstva pati od amnezije i s filmskog plakata uzima ime Rita (koja je zapravo jarčeva kita, op. Izgnanika), redatelja Adama Keshera, koji ima problema s glavnom glumicom i financijašima svojega filma, filmske zvijezde s mafijaškim vezama Camille Rhodes i njezine nesretne ljubavnice Diane Selwyn. ... Početna sekvenca, kolaž umetnutih plesača i zadivljenih lica, prelazi u prikaz žene koja spava i teško diše, pridajući zbivanjima koja slijede mehanizam asocijativnih veza sna, a ne kauzalne logike svakodnevice. Spiralna struktura u kojoj se svaka od fabularnih linija i pripovjednih razina može tumačiti kao "san" u odnosu na "stvarnost" drugih, razvija i varira osnovnu situaciju; protagonistica se nalazi usred zapleta koji pokušava dokučiti. … Niz udvajanja i zamjena mjesta, provizornih i stvarnih, predočuje problem identiteta i značenja kao pitanje imenovanja i tumačenja upozoravajući na nužnost neprestanog promišljanja svih predočenih značenjskih veza: tajanstvena plava kutija može poprimiti razna značenja kao što glumica može igrati razne uloge, spuštanje glave na jastuk može biti uvod u snove o slavi ili u noćne more frustracija i trauma. Filmski leksikon "Psiho" - metafora promijenjenog identiteta Hitchcockov "Psiho" prikazuje disocijativni poremećaj identiteta, ali na prilično iskrivljen način. Iako se radi o jednom od najboljih filmskih djela treba naglasiti da ovaj film širi predrasude o psihičkim bolesnicima kao neubrojivim, agresivnim i opasnim po svoju okolinu. O čemu se u filmu radi? Norman Bates na neki je način upleten u nestanak Marion Crane, mlade žene koja je odsjela u motelu Bates, čiji je vlasnik, navodno, Normanova majka. Večer nakon što je stigla u motel, Marion je ubijena (scena ispod tuša). Scena je snimljena na takav način da se gledatelju čini kako je Normanova majka ubojica, Međutim, kasnije u filmu doznajemo da je Normanova majka mrtva već 10 godina. Na kraju doznajemo da je Norman, inače zanemarivan kao dijete, zatekao majku s ljubavnikom. Prvo je otrovao ljubavnika, a zatim ubio vlastitu majku, da bi kasnije iskopao njezino tijelo, mumificirao ga, držao u kući i "preuzeo" njezin identitet. Do kraja filma poremećeni Norman potpuno preuzima majčin identitet i završava u zatvoru. Premda je riječ o izvrsnom filmu "Psiho" nije realna prezentacija disocijativnog poremećaja identiteta koji nastaje kao reakcija na proživljenu veliku traumu (ubojstvo majke), međutim potpuno je nerealan moment da pacijent preuzima majčin identitet. Disocijacija je ekstremni oblik psihičke samozaštite kako bi pojedinac nastavio funkcionirati u teško podnošljivim situacijama i očuvao svoje zdravlje. "Mirage" - disocijativna amnezija U ovome trileru koji je rađen u Hitchcockovskoj maniri Gregory Peck glumi znanstvenika koji pati od amnezije. Glavni lik filma, David Stillwell, bio je svjedok nesreće koja je rezultirala smrću njegovog mentora i šefa, znanstvenika Calvina Clarka. Stillwell je radio na izumu koji bi trebao neutralizirati nuklearno oružje. Međutim, kada je saznao da se njegovo otkriće namjerava upotrijebiti upravo u suprotne svrhe, on spaljuje papire s formulom i namjerava ih baciti kroz prozor nebodera. Stillwellov mentor, profesor Clark, pokušava zgrabiti papire i pritom pada kroz prozor. Stillwell svjedoči groznoj tragediji, nakon koje razvija disocijativnu amneziju koja je jasno uzrokovana traumom – sve ovo saznajemo tek na kraju filma. Tijekom filma polako doznajemo pojedinosti o Stillwellu zajedno s njim. Dok on pokušava dokučiti tko je, cijelo vrijeme mu je život u opasnosti i netko ga pokušava ubiti. Do kraja filma Stillwell će uspjeti rasvijetliti svoju prošlost i osloboditi se amnezije, te se suočiti s traumom koja je uzrokovala zaboravljanje – kada se to dogodi, njegova se sjećanja vraćaju. Amnezija je ovdje ključni dio zapleta (ona ga omogućuje), a također je uvjerljivo obrazložen njezin nastanak – nakon konflikta uslijedila je nesreća u kojoj Stillwellov suradnik i mentor, koji je iznevjerio sve njegove ljudske i znanstveničke ideale, smrtno stradava. Vrlo lako možemo pretpostaviti da Stillwell osjeća krivnju zbog nesreće. Sve skupa je tog trena previše za podnijeti i njegov um, kako bi ga zaštitio, "pribjegava" amneziji. Međutim, da spasi vlastiti život, Stillwell se mora prisjetiti tko je i što se s njim događalo u prošlosti – to mu je jedina šansa protiv plaćenika koji ga proganjaju. Disocijativni poremećaj identiteta - "Klub boraca", "Sybill", "Tri Evina lica" U posljednje vrijeme se pojavilo nekoliko filmova koji su koristili disocijativni poremećaj identiteta kao važnu premisu u svojem zapletu – ističu se "Klub boraca" i "Tajni prozor". Riječ je o napetim i zanimljivim filmovima koji manipuliraju gledateljem, a disocijativni je poremećaj iskorišten u svrhu naglog obrata, zahvaljujući kojem priča dobiva potpuno drukčiji smisao. Iako se radi o solidnim filmskim ostvarenjima, oni nisu edukativni u smislu nastanka disocijativnog poremećaja identiteta, njegovog razvoja ili uzroka. U «Klubu boraca» susrećemo se s Jackom (Edward Norton), mladim muškarcem koji pati od nesanice, apatije i možda čak i depresije. Njegov je život dosadan, neispunjen i lišen zadovoljstva. Jack posjećuje različite grupe samopomoći, ne bi li doživio potrebno emocionalno pražnjenje i riješio se nesanice, dok istodobno njegovo psihofizičko stanje propada – tada gledatelji i Jack upoznaju Tylera Durdena (O'brad Pitt) koji je sve ono što Jack nije – ekstravagantan, otkačen, nasilan, nepristojan. Tek na kraju filma postaje jasno da je Tyler Jackov alter ego – i u tom je otkriću sadržan obrat. Tyler i Jack osnivaju "klub boraca" - udruženje apatičnih muškaraca poput Jacka kojima je potrebno emocionalno pražnjenje koje pronalaze međusobno se boreći. Tijekom filma postoji nekoliko natruha o Jackovoj "podvojenoj ličnosti" - npr. scena u kojoj Jack tuče samoga sebe. Nešto stariji, ali mnogo informativniji filmovi koji se bave ovim poremećajem su "Sybill" i "Tri Evina lica". U oba se filma radi o ženama koje su proživjele zlostavljanje u djetinjstvu i kao posljedice toga razvile disocijativni poremećaj ličnosti. U filmu "Tri Evina lica" na početku upoznajemo Evu White, mladu povučenu ženu koja živi sa svojim pomalo dosadnim suprugom, u braku bez uzbuđenja. Njezini problemi započinju s epizodama glavobolja, nakon kojih slijede razdoblja "izgubljenoga vremena". Ne baš sretan brak narušen je poremećajem – a tijekom "izgubljenog vremena" Eva White se pretvara u potpuno suprotan alter ego, Evu Black, koja je zavodljiva, promiskuitetna, odijeva se provokativno, pije, puši, izlazi u noćne klubove – ukratko, radi sve ono čega se Eva White ustručava. Eva White nije svjesna postojanja Eve Black i boji se da gubi razum – zbog toga započinje psihijatrijski tretman. Tek nakon više od godinu dana Evin psihoterapeut otkriva postojanje druge Evine ličnosti i uspostavlja terapeutski odnos s objema. Dok Eva White nastoji raditi, Eva Black noću tulumari. Napokon se, nakon nekog vremena, pojavljuje i treća ličnost, Jane, i svjesna je postojanja obiju Eva, iako Eve nisu svjesne postojanje Jane. Nakon posjeta roditeljskoj kući, Jane se prisjeća djetinjstva, a zatim i traume koje je uzrokovala disocijativni poremećaj ličnosti – prisilili su je da poljubi mrtvo tijelo svoje bake. Nakon što se prisjetila traume ostala je samo Jane, dok su se "Eve" izgubile. "Sybill" je slična filmska priča o mladoj ženi koja nakon što doživi nešto što je podsjeti na traumatičnu prošlost, zapada u epizode iracionalnog i samorazarajućeg ponašanja. Poslije jednog takvog incidenta Sybill zbog ozljede šake dospije na hitnu, gdje je upute psihijatru zato što djeluje konfuzno i uznemireno. Tako započinje njezin tretman koje će potrajati punih 11 godina. Gledatelj doznaje da nakon svake iracionalne epizode kojoj prethode flashbackovi i prisjećanje fragmenata prošlosti, na površinu izranja jedan od ukupno 16 alter ega, te preuzima njezino ponašanje. Doznajemo da je svaka od tih zasebnih ličnosti zapravo jedan aspekt njezinoga ponašanja – primjerice "Vanessa" je muzikalna i voli svirati, "Vicki" drži stvari pod kontrolom i vrlo je odlučna, "Peggy" je dijete koje osjeća užas zbog pretrpljene traume u djetinjstvu. Vidimo da je cilj terapije ujediniti sve ove različite aspekte Sybilline ličnosti. Isto tako, njezina liječnica joj pomaže da se prisjeti zaboravljenih i traumatičnih dijelova svoga života. Postupno, kako se Sybill prisjeća svojega djetinjstva i izlazi na kraj sa sjećanjima na zlostavljanje koje je proživjela, istodobno dolazi do integracije njezinih alter ega u njezinu osobnost i oporavka. Iz knjige "MOVIES AND MENTAL ILLNESS" ProMente Croatica |
11:04 / Komentari (7) / Isprintaj / #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Komentari On/Off
Copyright ©
Index librorum prohibitorum since 2006
KONZILIJ
Simo Mraović Simin performance nabijeVasnakurac Die Fuckel markiz Naklada baobaB WSELJENA Blabl Slaverina liječeni katolik prljava Igra SKICOIDI Klitorina Danica Smorović Spametni zub Mostarski uličar Slaninar u čizmama dr. Jastrogen Lajava kuja Firtuela Život je gad Izlešiola Blud Crkotica Skotna Kamov-bič DNO DNA Greatest shits zamjenski Bosanac Fotke ugojenih političara na: abstract(at)yahoo.com |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
