Vozeći se u kočiji, g. Taller samo je povremeno prezrivo pogledavao prolaznike uživajući u uvaljenosti svojega tijela u meko sjedište. Bezgranična je bila njegova ekstravagancija jer se običavao voziti gradom u zaprezi čime je demonstrirao svoju moć. Budući da je žurio na važan sastanak neprestano je udarao kočijaša korbačem po leđima. Kočijaš je bio miran, priprost i pošten čovjek koji je već osam godina stoički ponosio bestijalna iživljavanja svojega gospodara. Nosio je crno, izlizano odijelo i stari cilindar na glavi. No, srljajući tako bez obaziranja na prometne znakove, g. Taller nije primijetio da im sa desne strane prilazi tramvaj krcat ljudima. Začu se zvono, udarac i jauk. Zadnji dio kočije u kojem je sjedio g. Taller razletio se u komadiće, duž ulice, zajedno s njegovim tijelom. Kočijaš se sagnuo, podignuo jedno oko i otišao na kuglanje.
Patologija, str. 29
|