Kao što sam obećao, donosim snimku Sime Mraovića s predstavljanja knjige 28.06. 2007. Izrezao sam
uvodni dio u kojem govorim prilično omamljen (atmosferom). Kvaliteta slike nije baš nešto zato što je
snimana mobitelom, ali je zato zvuk dovoljno dobar da se čuje što Simo ima za reći o nekim
pojmovima koji su u (nad)jezičnoj primjeni još od stoljeća sedmog.
Snimka se prekida kad postane najbolje,
ali tako je to u životu.
Upravo su mi javili da je noćas preminuo Simo Mraović.
Velik čovjek.
Velik pisac.
Bio sam iznimno počašćen što je upravo on bio urednik Truliksa i što mi je pružio podršku.
Žao mi je što ga je opaka bolest pokosila u najboljim godinama, ali iza svakog dobrog čovjeka
ostaje otvorena knjiga života koju će ispisivati njegovi štovatelji. U ovom trenutku ne mogu reći
ništa što ne bi bilo klišeizirano, pa ću umjesto toga objaviti jedan Simin video čim shvatim
kako ga mogu uploadati na blog.
Pozdrav Konstantinu nenadmašivom.
Leda i labud
na ovom linku Simo Mraović čita Williama Butlera Yeatsa
Bijeli film
za predstavljanje knjige "Slomi, sruši, sprži"
snimio Dragan Mileusnić
____________________________________________________________
Komemoracija će biti u četvrtak u 15 sati u Knjižnici Bogdana Ogrizovića,
ispraćaj na Mirogoju u petak u 10:50, a ukop, prema Siminoj želji,
u mjestu Kozarac na Kordunu.
____________________________________________________________
Sretoh velikog političara.
U mojim očima.
On je obični seronja.
Ali pravim se blesav.
I pristojan.
Smješkam se.
Pazim da ga ne uvrijedim.
I da me ne uhapsi.
On radi i za policiju.
Obnaša tri časna zanimanja.
Političar policajac i vojnik.
Prvi laže drugi krade treći ubija.
Običan čovjek nema šanse.
Usrao se ili od straha ili od uzbuđenja.
Izvolite cigaretu pružam servilno.
Ali kroz poderani džep.
Držim se za simokres.
I pomislim.
Ne kažem naglas.
Puši kurac.
Jučer je u dnevniku Nove TV emitiran prilog o čovjeku kojeg je policija premlatila u, pogodite, centru Zagreba. Ukratko; vraćao se sa svadbe, u 1 ujutro ga je zaskočio napadač kod „bana Jelačića“, u obrani ga je svladao i pozvao policiju, ali... Napadač ga je optužio za napad, policajci su ga srušili na pod i brutalno premlatili (cipelarka, gaženje po prstima, slomljena ključna kost). Dok su mu spolni organi reda iskazivali nježnost, nesretniku je ukraden skupocjeni foto-aparat koji je odložio na pod. Poslije toga je priveden u postaju gdje je nagrađen prijavom za remećenje
javnog beda i mira.
Kad sam neki dan opisivao sličan događaj u kojem je policija očito pogriješila, čak je i uredništvo ovog portala to uzelo s rezervom jer cijela je priča zvučala prilično nevjerojatno. Drago mi je (ali ne zbog oštećenog) što je najnoviji incident potvrdio moje riječi - u centru Zagreba se provode represivne metode zastrašivanja. Takva koncentracija policajaca na jednome mjestu jednostavno ne daje nikakvih rezultata, a moguće je pretpostaviti da će takvih ispada biti što više.
Mene ne mogu zavarati da savjesno rade svoj posao samo zato što ovakvim kvotama moraju uvjeriti političare da su ulice ovog grada sigurne. Nisu sigurne ako smatram da mi prijeti opasnost od policije. I ne samo to. Kad sam svojedobno prijavio ličinku koja mi je prijetila vatrenim oružjem, u policiji (PU Črnomerec) su mi rekli da to nije ništa strašno. Dobio sam odgovor u stilu, ali vi još nemate rupu u čelu. Budući da nemam vatreno oružje, prijetnju pištoljem doživljavam prilično ozbiljno. Ali najzanimljivije mi je kad novinar primi prijeteći mail ili SMS odjednom skoče svi mogući odbori, udruge i zadruge, a kad se građaninu RH koji redovito plaća porez dogodi ista stvar nikoga nije briga. Čak ni policiju koja parazitira na mojoj plaći.
Sjetite se što sam vam rekao o centru grada neki dan i nemojte pružati otpor jer možda ste upravo vi sljedeći. Gospodarstvo na izdisaju uopće ne treba reanimirati kad se proračun može dobro napuniti ovakvim tempom privođenja nedužnih. Dobro nas kara Marko. Zar ne?
Hrvat se ne bori da što otme kome,
čuva sveti oganj na ognjištu svome.
I dok tako čini i najteži dani
i Bog i pravda na njegovoj su strani.
A kuda će Srbin - zar da se dade
putu, na kom nema zakona i pravde?
Jovan Jovanović Zmaj
Znam da zvuči nevjerojatno, ali ovu pjesmu je napisao Joca (nije Amsterdam) Jovanović Zmaj. Iz današnje perspektive to zvuči gotovo nevjerojatno, ali mene zapravo kopka prvi stih "Hrvat se ne bori da što otme kome" koji danas zvuči isto tako apstraktno. Možda je to neka đavolja brojalica? Vrag bi ga znao.
P.S.
Kad razum ustukne pred logikom, onda se pojavi Milou moje i pokaže da još uvijek nije zreo za hospitalizaciju. Pogledajte briljantno Milouvljevo tumačenje Jovana: "Istina, objašnjenje nije baš očigledno, ali ovako: "Jovan" naopako je "navoj", a veza navoja i matice hrvatske je trivijalna. Eto, nema na čemu."
Preksinoć su milicajci na Cvjetnom trgu priveli dvojicu mojih kolega s posla. Oko 23:00 smo se nas četvorica i djevojka jednoga od njih vraćali doma iz "Ateljea". Kako sam se zapričao s jednim kolegom, odmakli smo dvadesetak metara i tako stigli do Ilice. Čim smo zamaknuli za ugao iza nas je skrenuo policijski automobil s uključenim rotirkama. Odmah smo se vratili natrag i zatekli žutog drota kako slavodobitno maše voki-tokijem dok njegovi drugari utrpavaju moje kolege s posla u stražnji dio Škode Octavije.
- Dobro veče, promrmljao sam, Zašto ih privodite?
- To se vas ne tiče, uzvrati drkoš.
- Tiče me se. Zajedno smo u društvu i želim znati što su napravili.
Bahato me odmjerio i mahnuo ekipi da ih vozi.
Budući da nisam mogao ništa učiniti, zatražio sam milicajca broj značke na što je on samo odmahnuo rukom. OK, nećeš ni to, pomislio sam, dohvatio mobitel i čitajući na glas počeo upisivati broj A 239306.
Za to vrijeme iza nas je neka razularena ekipa razbijala drveni štand s vinom i kobasicama ispred Oktogona.
Oko ponoći zovem kolegu. Kaže da je pušten, ali da su ovog drugog zadržali.
Zbog čega?!
Optužili su ih da su bacali petarde i zatim zaskočili u tipičnoj milicijskoj akciji "štuka zove kondora". Naime, netko od razularene bagre koja je skakala po štandu bacio je par petardi, ovi moji su naišli i žutoglavi sup ih je zaustavio.
Premda su policajci iz patrole u vozilu rekli mojim kolegama da uopće ne znaju zašto ih privode, ništa nije spriječilo daljnje maltretiranje. Kolega je izrazio nezadovoljstvo zbog bezrazložnog privođenja i zapovjednik ga je odlučio zadržati do jutra uz nezaobilaznu prijavu zbog remećenja javnog nereda i žbira. Ova će priča svoj epilog dobiti na sudu gdje će NKVD-ovac morati objasniti pred svjedocima zašto privodi ljude i lažno ih optužuje. Zahvaljujući njemu imat ćemo još jedan uzaludan slučaj koji će ubrzati rad našeg nepristranog sudstva.
A vi, dragi moji, kad šećete gradom sjetite se da ste potpuno obespravljeni u društvu staljinističkih integracija u kojem je bolje bježati ako želite dokazati svoju nevinost.
Prisjetimo se klasika hrvatskog uvlakaštva (ne ustaštva, kako bi ga Mileni odmah prekrstio):
Sanader se predstavlja kao čovjek dalmatinskoga šarma, kojemu je stalo da u svakome času
odaje dojam nekoga tko ima višak samopouzdanja. Svoj svjetonazor izlaže vrlo precizno.
Pročitajte što je premijer rekao u razgovoru s književnikom Jergovićem.
19.07. 2008.
U članku je ekskluzivna fotografija na kojoj premijer i George Bush dižu ruku u ustaški pozdrav. Ovisno iz kojeg kuta gledate.
"Javno pokazivanje nacističkih obilježja je napad na demokraciju i ne može biti politička satira"
Ivo Sanader, premijer RH, 1. prosinca 2008.
Preporučujem mu da pogleda epizodu Monty Pythona iz 1968. u kojoj John Cleese parodira Hitlera u autentičnoj uniformi urešnoj svastikama. Igrokaz je upriličen u državi koju je nacistička Njemačka gadno bombardirala u Drugom svjetskom ratu. Cleese, doduše, nije parodirao britanskog premijera nego ratnog zločinca, ali dovoljno je izračunati koliko je malo vremena prošlo od završetka velikog rata čije su se posljedice još osjećale. To dovoljno govori o razini demokracije u Hrvatskoj i nikada ostvarenom idealu dobrog britanskog crnog humora u hrvatskom javnom prostoru.
Preusmjeravanje pozornosti sa gospodarskih problema po modelu drž'te lopova neće još dugo paliti u ovoj državi jer obruč se steže kao remen oko struka. Ne opravdavam što je premijera parodirao aktivni pripadnik SDP-a jer to se onda ipak može protumačiti kao politički obračun, a ne kao ogorčeni istup nezadovoljnog građanina.
Takvo ponašanje mi je baš u banani.
P.S.
Jučer me nazvao doktor Ivo Bananer i zahvalio na podršci.