Index librorum prohibitorum
utorak, 19.08.2008.
Sjećanja na moje bivše...
|
Našao sam jučer prašnjavi foto-album čije su stranice bile skorene od nekakve čudne mješavine sjemena i pljuvačke. I čim sam okrenuo nekoliko stranica zagubljenog spomenara ugledah fotografije mojih bivših djevojaka kojih nije bilo mnogo, ali su u koječemu bile osebujne. Marica, jednostavna crnka priprosta izgleda, prije bi odgovarala kakvoj cirkuskoj točki nego mojoj djevojci. Ali ja sam je volio i tu svaki prigovor prestaje. Nije mi smetala njezina grba, osim kada smo prakticirali misionarski položaj pa se znala prevrtati na lijevu ili desnu stranu. No, kako rekoh, ljubav je slijepa, ali i inventivna pa sam sa svake strane stavio drvene klocne da se možemo voljeti. Bilo nam je lijepo dok je trajalo, ali sjećam se da smo prekinuli zbog...Zorke, mišićave ratoborke. Čime me ona privukla, mene tako krhkog i elegantnog, ni danas nisam siguran. Ne znam, možda volim malo jače butine i bicepse, ali ljubav prema njoj svakako je ostavila traga (na mojoj kralježnici kad smo isprobavali položaj "grčka kolica"). Misionarac nije bio nešto jer sam se teško namještao na njezino 197 centimetara dugo tijelo, ali jahanje je bilo božanstveno jer ona je voljela dominirati. Često me tjerala da njezinu kožu mažem slaninom kako bismo izbjegli trenje koje su naša pohotom sluđena tijela dovodila do usijanja. Moji malobrojni prijatelji su me napustili zbog svadljive Zorke, koju su zbog njezina ponašanja zlobno nazivali Zorka zlotvorka. Kamo je nestala Zorka, ne znam, jer jednoga dana samo je otišla bez pozdrava. Navodno živi u Nizozemskoj gdje je promijenila spol i predstavlja se kao Jaap Smraad, a uskoro bi trebala biti primljen/a u njihovu reprezentaciju dizača utega. Uvijek se neka nevidljiva sila pobrine da vas izvuče iz bezdana. Taman sam počeo utapati svoje slomljeno srce u alkoholu, kadli mi je nebo poslalo dar. Susreli smo se na križanju Vodovodne i Ilice. U alkoholnom magnovenju kročio sam na tramvajsku prugu. I baš kad sam začuo škripu metala, nešto me obujmilo oko struka. Pao sam na stražnjicu i to nešto me odvezlo dalje, poput kakve lebdeće lađe. Bila je to Janica -božanstvena spasiteljica u svojim sportskim invalidskim kolicima. Nismo govorili. Samo sam ustao i nastavio je gurati do njezina stana, gdje sam opet nastavio gurati (ali ne kolica). Jedini problem bio je taj što je zbog svojih posebnih potreba još uvijek živjela s roditeljima, a ključa na sobnim vratima nije imala. I svaki put kad bismo se prepustili užitku, Janica bi skliznula s kreveta i tresnula o pod što je alarmiralo njezine brižne roditelje. Ali usprkos svemu, bilo nam je tako lijepo. Najviše smo voljeli igru "balerine" u kojoj sam joj odijevao haljinicu i noge postavljao u "špagu", što zbog oduzetih udova nije predstavljao nikakav problem. Oh, gdje li je danas moja mala Jana? Priznajem, prema njoj sam se ponio kao pravi muški gad, jer ostavio sam je zbog djevojke koja je hodala. Doduše vukla je desnu nogu, ali takvo stanje možemo nazvati hodanjem. Stanka mi je brzo digla živac jer je silom htjela nositi štikle pa mi je s tom desnom nogom ostavila gadan utor na parketima. Trpio sam njene ispade sve dok joj jednog dana nisam napisao pjesmu "Sanjao sam noćas da te u frižider spremam". Pogađate kako je završilo. Sve u svemu, sretan sam zbog otkrića foto-albuma koji me vratio u doba kad sam bio mlađan momak jaaaa... |
13:44 / Komentari (60) / Isprintaj / #
|
|
ponedjeljak, 18.08.2008.
Patologija u drugim medijima
|
Bit ću kratak. Dojavili su mi da je patološko-analitički tekst o Tomićevom i Jergovićevom nosu objavljen u elektroničkom mediju koji se naziva DayLine.info Ali to nije sve. Oni su ga naslovili "Stavi pravu stvar na pravo mjesto" što je parafraza jedne rečenice iz navedenog teksta (ali i retardiranog hita iz 80-tih) u kojem se čitatelju poručuje da je brisanje stražnjice tiražnim dnevnim novinama sasvim prihvatljivo, samo ako okrenete pravu stranicu. Pišite mi na mejl, želim znati s kojom ste stranicom danas natrljali hemoroide. |
11:12 / Komentari (14) / Isprintaj / #
|
|
četvrtak, 14.08.2008.
Izgnanik u gostima
|
Otkrio sam Izgnanikove komentare na jednom portalu. Donosim ulomke njegove prepiske s tajanstvenom V. i s autorom romana "Gumeni galeb". "Gledaj, Vedra, na ovaj portal svračam redovito, mogu čak reć da ga neki način doživljavam kao svoj dom. Svašta tu na Javnom (volim njegov naziv jer me podsjeća na javnu kuću punu dinamičnih kurviva) rado pročitam, a najomiljenija mi je rubrika koja prati skandale vezane uz domaću estradu. Nađe se uvijek uz njih koja fotkica na koju volim cibnut sjeme iz kurca do vrha plafona svoje samačke sobe. Vedra, imam jebenih 56 godina i pun mi jekurac svega. Još uvijek volim jebat, i što bi to trebo govorit na neki drugi način?. Puca mi prsluk za Dalmoše iako moj krepnuti stari potiče od tamo. Ako misliš da se sirovo izražavam onda baš ništa ne znaš o životu. Volim jebat, i onda to tako i napišem. Volim jebat iako već dugo ništa nisam, osim one stare suhe pičke koja mi je nažuljala glavić ko da mi je bio u frizerskoj haubi. Ne bih rekao da sam sirov, samo govorim ono što trebam, rječnikom na kojem se večina mojih prijatelja i ja izražavamo i to je sve. Nadam se da ću uskoro krepat jer život bez pičke je kao kolt bez metaka." "Preksinoć sam na ovom čudnom, zbrčkanom portalu naišao na ovaj roman u nastavcima. Dakle, Željko Špoljar, poznajem i tvoj novinarski rad. O njemu nemam neko posebno mišljenje osim da je vrlo korektan. Ali ovaj roman... O njemu još nissam mogao steći neki dojam, osim da te preko ovih tvojih mrzlih rečenica želim voljeti. Imam neki osjećaj preko tvog pisanja da voliš mušku toplinu i da ti žena ne može pružiti dovoljno pravih dodira i ljubavi. Potpuno razumijem tvog smrznutog pripovijedača, tvog gumenog galeba. Volio bih da je taj gumeni galeb ima, uz simboličko značenje, i svoje svrhovito značenje. Da to nije možda neka sexi igračkica koja se može kupiti u u stranim sex-shopovima? Ako je, ja ću noćas sanjati, pišće, kako mi galeba nježno stavljaš odostraga. I čitat ću te, čitat ću, gutat ću sve ove nastavke. Koliko dugo nešto nisam čitao u nastavcima... Želim te svog u nastavcima." "Danas sam, pišče, ustao na lijevu nogu i puna mi je kapa uredskog posla. Danas mi uopće ne sjedaju tvoje rečenice. Htio bih ti onim čekićem za razbijanje stakla u slučaju opasnosti u autobusu razmrskati tjeme i pogledat ti mozak. Možda ejakulirat po njemu. Ne boj se, ja te možda najpažljivije čitam." "Valentinovo je, svi se ljube po uredu, a ja sam opet sam. Nemam nikog. Nekad sam volio drogu. Sad bih volio voljeti neku ženu. Ili tebe, pripovijedaču. Sinoć sam se samozadovoljavao na mogući snošaj između tvog pripovjedača i Vande. Ako idu u prvi razred gimnazije oni znači imaju otprilike 13 godina. Kako brzo prođe to gimnazijsko vreme, više se ničeg otamo ne sjećam, ni kolko sam godina tad imao, znam samo da su me sve djevojke odbijale. Volio sam biti među muškoj momćčadi u gimnazijskoj svlačionici. Miris znoja i guma tenisica. Nešto mi bubri na hlačama." "ne znam, vedra.I. Mnogo sam se promijenio. Katkad tolko zjevnem od dosade da u usta mogu primiti dva oveća spolovila. Želio bih se zvati Žac. Radim u firmi u kojoj slažem neke papire. Plata mi iznosi 3000 kuna + 180 kn za pokaznu kartu. Meni sasvim dovoljno. Jučer sam preko oglasa upoznao jednu ženu iz Bosne, ima 67 godine. Došla je kod mene (ona ne posjeduje stan) i upustili smo se u spolni odnos. Nije se mogla navlažiti, glavić me užasno bolio, pa sam se užasno rasrdio i ispljuskao; ona se, shvatio sam, samo htjela skučiti kod mene. Kasno navečer potjerao sam je van na kišu, dok sam ja ostao u toplom krevetu masturbirati na one djevojke koje se skroz skidaju oko ponoći na televizijskom programu NET." "Na nekoj proslavi upoznao sam ženu od 46 godina koja, kako sam kasnije saznao, 10 godina nisakim nije vodila ljubav. Odveo sam je doma. Seks nam je bio odvratan, ona se od ganuća rasplakala zahvaljujući mi što vodim s njom ljubav jer to 10 godina nitko nije htio zbog njezina lošeg fizičkog izgleda, kako je rekla. Iako, meni je izgledala prihvatljivo jer ja imam 69 godina i isto sam nelijep čovjek. Ali bilo je teško i to što se od pretjerana uzbuđenja nije mogla navlažiti pa sam se sav ižuljao i danas mi nije do ničega. Peče me spolovilo. Mrzim svijet." "Stari mi je bio Dalmatinac, zapravo iz zagore negdje. Dok sam je išo prčit stavio sam gumu na kurac jer tako kara ljepše izgleda. Ali, ta kurvetina je rekla, zakaj stavljaš zićpre kad ćeš me ćešat u prpendaru. Ona je iz zagreba, koji mi sve više ide na kurac." "Ovo s vaginalnim nesvršavanjem dosta me učinilo sjetnim. Potičem iz konzervativne obitelji i sredine u kojoj su se žene stidjele spominat takve stvari. I sve druge djevojke koje sam jebo bile su u Zagreb došle iz sličnih sredina. Nikad nismo razgovarali o njihovom svršavanju. Neke su dahtale dok sam im ga turao neke ne. Bilo bi mi žao saznati da niti jena žena zapravo nije samnom svršila, kako kažeš, vaginalno. A kako ima još, ako je ovo vaginalno? Al, sad kad se prisjećam tih jebanja po kojekavim iznajmljenim sobičcima sretan što ipak znam da sam ja ištrcavao mnogo sperme po njihovim trbusima. Dakle, ja jesam svršavao... A, ipak, bilo bi mi žao ako... Ma nemojte me sad snimat, ajte ča..." |
09:11 / Komentari (12) / Isprintaj / #
|
|
srijeda, 13.08.2008.
Kod doktora Sime
|
Posjetio sam ordinaciju seksualnog doktora Sime koji je postavio još jednu zanimljivu dijagnozu. Amaretica Bok Simo! Ja sam normalna djevojka u srednjim dvadesetima koja je upravo završila faks i traži posao. Imam dečka dvije godine. Volimo se, planiramo zajednički život, a to polako i ostvarujemo. Nego, u čemu je problem? Bit ću kratka: ja mogu svršiti samo jednom i onda mi treba pauza od dobrih nekoliko sati (tri-četiri), a ponekad se na idući seks čeka čak idući dan! Kako imamo pretrpan raspored, jedva dočekamo taj vikend kad ćemo gledati filmove, raditi večericu, šetati, a onda se strastveno ševiti. Ja budem jako uzbuđena i seks nam zna trajati i po nekoliko sati, ali čim jednom svršim, dosta je za tu noć (iako moja glava i srce ne bi htjeli da je dosta). Čitala sam da djevojkama treba puno manje vremena odmora između dva odnosa i da isti često muške zna iscrpiti do kraja, ali kod nas je obrnuto. Zašto? Ja želim s njim seks više puta na noć, ali jednostavno ne ide, pokušala sam otrpjeti neki put zbog njega (jer skoro uvijek ja svršim prva), ali jednostavno me boli i jako mi je neugodno podnositi ikakve dodire dolje neko vrijeme nakon orgazma. Molim te, pomogni! Amaretica Draga Ameretice, tvoj problem nije rijedak slučaj. Dobra je barem činjenica da uvijek svršiš bilo za pet, bilo za pedeset i pet minuta. Nakon toga u tvojem slučaju dolazi do preosjetljivosti spolnih organa i dobro si opazila da ih ne treba prisiljavati na daljnju muku ako im je do tog trenutka bilo prekasno. Dečka možeš usrećiti tako da se dolje razdvojite, a onda ga dovršiš usnama, jezikom, dlanovima pogotovo, i to sve trebaš učiniti brzo i bez oklijevanja jer ćeš mu tako priuštiti veliku radost. Ako te malo poprska ili malo progutaš, čak i ako ti se ne sviđa okus, to je sve nebitno ukoliko su njegovi spermići, kao kod većine muškaraca, sterilni. Ali bitno je da se brzo uključiš u akciju. Osim toga, potrebno je malo više igre i kontrole u vođenju ljubavi. Tako morate reći jedno drugome kad je frka, ako ti osjetiš veliku draž reci mu, a on neka se odmah zaustavi. Tako koji put njemu neće pobjeći, a ti ćeš se više puta spasiti od preranog orgazma. Naravno, zapamti još jedanput, kad ti je slatko i milina, tad mu moraš reći da prestane ili moraš sama prestati, ovisno o položaju u kojem vodite ljubav. Za početak ne pretjerujte, neka vam cilj bude kakvih dvadeset minuta. Na činjenicu da te boli i da ti je teško podnositi dodire nakon orgazma ne moraš previše obraćati pažnju, pogotovo ne nakon što potvrdiš kod ginekologa da je tvoj problemčić urođen, a ne rezultat ili ostatak neke spolne bolesti. Opet moram napomenuti da seks nije samo hopsanje gore-dole niti igra lovice nutra-van. Seks je prvi dodir, a dodira i poljubaca mora biti mnogo. Pusa |
10:38 / Komentari (4) / Isprintaj / #
|
|
subota, 02.08.2008.
Ante Tomić - zapostavljeni klasik
|
Boravak u prirodi zna prouzročiti nevjerojatne misli, naročito ako nemate guz-papira. Taman sam zgotovio obrok (gulaš od mladog jelena s borovnicama) kad su mi crijeva poslala signal (zapravo neurotransmitori su poslali signal, samo što se to tako kaže u narodu). Kud ću, gdje ću, dohvatim ruksak i u šipražje. Boju, zvukove i mirise ne bi bilo pristojno spominjati pa ću preskočiti taj dio, kao što je proljev duginih boja preskakao krhotine kamena iz mezozoika. Istresao sam, dakle, sadržaj ruksaka na tlo – džepni nožić, blok papira, ugljen za risanje (komada sedam), grickalicu, preklopni kazališni dvogled, šibice i još neke mrvice prošlosti koje ne pribrajam u aktivu ruksaka, a tariguza nigdje! To wipe or not to wipe, that is the question, mislio sam držeći blok papira u ruci. Dan je dug, toliko toga treba narisati – koru hrasta, žubor šumskog potoka, glistu na listu i još ponešto. Nije šuma samo rijetko sranje kroz gusto granje. Šuma je također jarebica, gnijezdo i list (dodaj mi kist jer ja sam pejzažist). Ipak, prevagnulo je umjetničko nagnuće, taj naturalni sklad skriven u mog srca hlad i izbor je pao na novine. Naslovnica nipošto nije dobra za brisanje stražnjice. Zamislite da se obrišete naslovnicom i na guzovima vam ostane lik Radovana Kar-adžića ili nedajbože Milenka Jergovića i Ive Sanadera. Zapravo, ovaj potonji prizor i ne bi bio toliko nepriličan jer se na toj slici, kako reče Ćiro, Jergović već ionako bestidno uvlači premijeru u šupak. To bi bilo nešto kao stavi pravu stvar na pravo mjesto. I dok sam tako kontemplirao okretajući stranice tabloida, koji ima puno sličica u boji, osjetih kako netko škilji u mene, onako vlaški nevino, da me sve nešto steglo oko srca. Bio je to blagi pogled našeg književnika i novinara Ante Tomića. I tad mi je sinula tema današnje poslanice - zašto je taj čovjek iz naroda tako odnarođen? Oh, zašto je tomu tako, ti vlaški bardu iz morlačke pripizdine?!, vapio sam tarući se hrapavim komentarom tjedna koji mi je nadraživao hemove poput čička. Ovom prigodom izražavam svoje nezadovoljstvo tretmanom Ante Tomića u javnom životu. Želim znati zašto on još uvijek nije proglašen klasikom? I sad bi se netko mogao zapitati zašto to govorim. Ta zato što je, prema kazivanju književnika Željka Špoljara, Ante Tomić ponosni vlasnik krasno izvajanog grčkog nosa! I zar takvi ljudi ne zaslužuju status klasika? Pitanje je, dakako, retoričko. Odlučio sam napraviti usporedni test pa sam iz novina istrgnuo sliku Milenka Jergovića i Ante Tomića. Rezultat je bio nevjerojatan! Naime lažni klasik Milenko Jergović je imao za dvije stope kraći nos, nos kakav obično imaju mladunci bjeloglavog SUP-a, dok je prekrasni stalaktit Ante Tomića prkosio makarskom burinu na terasi, „Kod Kačića“. Milenkov nosuljak, pak, prikladan je za svaki pak i zato sam ga za spomenuto istraživanje nazvao uguznik. Pazite što jedete, o čemu mislite kad vršite nuždu, jer to je nos koji se bez problema zavlači u svačiju rupu. Milenkov uguznik rovari noću i danju, spreman je zaroniti u prljave gaćice kakve starlete, njuškati po privatnoj svojini, čak je u stanju rješavati složene biokemijske formule, prebrajati krvna zrnca, a kažu mi ptičice da noću u pljesnivosti svoga podruma obavlja i DNK testove o podrijetlu Hrvata. Tomićev ponos nije takav. U njemu ćutim antičku mudrost i suzdržanost srednjeg puta, koja se kroz stoljeća turbulentne povijesti sjedinila s vlaškim prkosom. Kao što je jednom zapisao književnik i novinar Željko Špoljar o Tomićevom jarbolu ljubavi: „Želim ga milovati. Želim ga vidjeti nagog, ali da ne skida onaj svoj šaramantni, prerijski šešir. Želim da mi svašta radi onim krasno izvajanim, grčkim nosom! Pederastija danas nije vijest, nešto što može diskreditirati“. I upravo zbog njegovog klasičnog nosa ovim putem apeliram da Anteta Tomića proglasite klasikom. Nek’ mu je lak hrvatski zrak! |
14:09 / Komentari (46) / Isprintaj / #
|
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Komentari On/Off
Copyright ©
Index librorum prohibitorum since 2006
KONZILIJ
Simo Mraović Simin performance nabijeVasnakurac Die Fuckel markiz Naklada baobaB WSELJENA Blabl Slaverina liječeni katolik prljava Igra SKICOIDI Klitorina Danica Smorović Spametni zub Mostarski uličar Slaninar u čizmama dr. Jastrogen Lajava kuja Firtuela Život je gad Izlešiola Blud Crkotica Skotna Kamov-bič DNO DNA Greatest shits zamjenski Bosanac Fotke ugojenih političara na: abstract(at)yahoo.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
