Index librorum prohibitorum

subota, 28.06.2008.

Gdje ti je pamet?

Probao sam srediti ovo izdrkano komentiranje i sad sve više sumnjam da je riječ o belosvetskoj antipatološkoj zavjeri. Uostalom boli me kurac, snađite se sami. Dok sam surfajući pokušavao dokučiti u čemu je problem naletio sam na izvrstan komentar jedne lijepe pričice o Carli koja je objavljena u Truliksu. Prenosim cjelovit komentar zbunjenog čitatelja naslovljen:

Gdje ti je pamet?

Baš se pitama kako je takovoj budali kao što si ti uopće dozvoljeno pisati? ONda se sjetih: bolesna komunjara, fudamentalista i i budalaš koristi mediji koji mu je stvorlia civilizacija koju iz dubine duše prezire pa sada pljuje gdje stigne, po kom može, tajnovito i opsjeno, bez imena i prezimena onako anoniman kakav je u svakodnevnom životu.

Jedini dreke koji vidim i ćutim je ovaj blog kojega bi trebalo zatvoriti jer graniči sa zdravim mozgom i prosječnim ukusom. Carla je te idiote sa kojima si ti genetski i misaono povezan tužila, zar ni to ne razumiješ. Inače ovakova retorika se može uočiti kod tvojih istomišljenika, Šešeljevih radikala...

Smeće od posta i bloga, ti si kapitalni primjerak teze da je 70% blogosfere zarobljeno luđacima, medikritetima i opsjenarima, valjda je i to odraz društva, šteta što sam uopće navratio na ovaj blog - više nikada!

P.S.
Imam dojam da se malo naljutio. Čudesna je moć manipulacije riječima - bilo je dovoljno promijeniti naslov priče "Zovem se Carla" i prouzročiti neznančev živčani slom.

07:53 / Komentari (18) / Isprintaj / #

ponedjeljak, 23.06.2008.

Mirisi, govno i šafran

Ne znam je li uzrok prestanak pušenja, ali u zadnje vrijeme sanjam svakojake pizdarije. Evo baš jučer u san mi je došla svinja, prava domaća slaninarka, s ljudskom glavom. Kad mi se unijela u lice shvatio sam da ima glavu Miljenka Jergovića. Usro sam se i onako preznojen odjurio u kupaonicu da se ispljuskam hladnom vodom. Jebem ti krizu, nikotin i EU standarde da ti jebem!
Shvatio sam da prestati pušiti nije nikakva umjetnost, ali je problem pronaći novu drogu. I dok sam prstom naganjao krhotinu voltarena po neseseru, ugledah svoj znojni odraz u ogledalu. Pogled je poprimio dubinski sjaj, zubi su pobijelili, a torzo k'o torzo – savršen. Želim reći, bio sam divan u svojoj patnji, skoro neodoljiv. Dok mi se ta misao valjala glavom odložih voltaren. Možda je najbolje sve riješiti čist? Ta zašto bih hranio demone u sebi patvorenim stimulansima koji zloupotrebljavaju energiju?
Tako je! Ići ću polako, korak po korak…
Na ulasku u dnevni boravak ponovno ugledah nezvanog gosta iz sna kako papcima na komadu hartije crta strjelice koje su neodoljivo podsjećale na sustav 3-3-2-1-1-1-1.
Nisam više mogao izdržati pa sam onako zbunjen uzviknuo
- Svinjenko što to radiš?
Ništa nije odgovorio. Samo je i dalje marljivo risao sve dok ga nisam raspalio nogom u svinjski but poslije čega je skviknuo i šmugnuo pod komodu. Izvalih se na sofu i dohvatih daljinski. Premijer je na drugom programu objašnjavao sustav igre 4-3-2-1-1. To je činio tako detaljno da je potpuno zasjenio sportskog komentatora. Te, vezni red, te napad, te ovo i ono, u svakom slučaju uskoro sam i ja propičko od tih detalja i prebacio na Prvi. Ali tek tada je uslijedio šok! Premijer je u punoj nogometnoj spremi upravo izvodio jedanaesterac koji je nepogrješivo zakucao u rašlje. Golman nije imao nikakvih izgleda. Premijer je dohvatio loptu ispod ruke i onako znojan dogegao do kamere.
- Vidite, ja preferiram sustav 4-4-2-1 koji se prema potrebi može pretvoriti u izrazito napadačku formaciju…
Fuck me Jesus, pomislih, pa ovo nije normalno!
Kad sam isključio telku svinjski je posjetitelj opet natkriljen nad komad hartije crtao napadačku formaciju.
- Zašto si isključio televizor?, upita svinjski svat.
Više nisam bio siguran u kakvom se stanju nalazim - televizijski program bio mi je nadrealan otprilike kao i svinjska prilika u mojoj sobi, međutim nisam znao što mi je činiti. Je li normalno da mi svinja objašnjava nogometnu taktiku, pitao sam se već prilično savijen od nikotinske krize. U jednom trenutku pridigoh glavu i rekoh gostu
- Ovo nije moj program. Zato ga ne želim gledati. Ne znam što je toliko dobro u tom programu?
- Dobro je to što naš premijer zna…on zna…on zna…europske vrijednosti…
Te neobično isprepletene riječi kao da su nestajale u beskonačnom crnilu. Kada riječi izgube smisao ostaju nam samo mirisi. Tako je do mene dopro miris svinjskog govna, isprva lelujav, prozračan i tih. Bio je to miris govna svinje vegetarijanke koji se mazno obavijao oko tijela poput gnjecavog udava…
Ne znam zašto nisam podigao glavu s novina kad sam se probudio. Jebiga, nisam.

21:38 / Komentari (16) / Isprintaj / #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30