Index librorum prohibitorum
subota, 29.12.2007.
Smrda pjeva, u sumrak, na puhove 2
|
Putniče namjerniče pišem ovu pri-povijest što prenosi se s koljena na koljeno kako BiH razmrsio mistično klupko štiva "Srda pjeva, u sumrak, na Duhove" koje na 28,75 araka hartije nije ništa reklo o sudbi obitelji Kapur. Sjedio sam danas u dvorani kobnoj, u idili plagijatorskog smeća, na visokom odru, u agoniji Srdinih pleća, kad odlučih istražiti genealogiju Kapurovih. Budući da hrvatskoj književnosti manjka ženskih likova koji su zapostavljeni u domaćoj inačici patrijarhata (osim bosansko-jevrejskog remek-djela "Ruta Tannenbaum", koje je ovdašnja kritika nepravedno nazvala govnom, i potencijalnog proljetnog hita s originalnim zapletom "Srda pjeva, u sumrak, na Duhove"), ispričat ću vam kroniku ženskog dijela ove obitelji. Evo kako se to dogodilo. Kapa Obitelj Kapurovih vuče španjolsko-talijanske korijene još iz vremena zlosretne obitelji Borgia. Lukrecija Borgia je godine 1510. rodila kopile koje je morala sakriti pa ga je povjerila svojoj služavki Segmedini, kćerki Dudlaj paše Sarajevskog. Lukrecija joj dijete dala i ovako govorila: "Evo ti moja Segmo, ovo malo biće, nosi ga što dalje, vidiš da sviće." Nerotkinja Segmedina i njen muž Atif bijahu pobožni ljudi, a taj darak uljepša njihove mračne drkodane. Kad je Segmedina upitala Atifa kako da joj dadnu ime, Atif se podbočio i ovako uzvratio: "Joj ba Segmo, pikola Borgia je capo famiglia", aludirajući na ono što je Machiavelli kasnije nazvao mafijaškom obitelji, pa malu djevojčicu nazvaše Kapa. Prolazili dani, prolazile zime i maloj Kapi iz međunožja kapnu prve kapi. Atif pomislio da se Kapa nasmrt britvom izrezala pa se objesio na šljivu usahlu. Kad je to vidjela žena njegova, u bunar se bacila. Kapa si na muf stavila komad vune predene, pokupila roditeljsku ušteđevinu i otišla u krčmu. Ondje je ugleda Luiggi Quattrostagione, poznati ženskar koji je imao veliko srce, a još veće imanje. Poslije šeste runde već su jahali prema njegovu domu. Bijaše hladna zimska noć, ljeta Gospodnjeg 1526. Smrda Kamforova Prema dostupnim izvorima Kapa Quattrostagione dugo je poživjela i svoga muža rano sahranila. Kažu žensko dijete je rodila i kuću zapalila jer joj je negdje oko 80-te provrela zla krv borgijska u venama. To mogu potvrditi seljani koji su stoljećima poslije tog nemilog događaja prenosili priču o paležu Luiggijevog stanja. Njena kćer se zagledala u lokalnog doktora Webera koji je bio nadaleko čuven po svojim terapijama kamforom. Majka Kapa isprva se protivila njihovoj vezi pa je doktor Weber kradom dolazio na njihovo gumno gdje je u sjeniku jebo njenoj ćerci sliku. Kad to vidjeli nadničari Luiggijevi, vijećali, vijećali među sobom govorili: "U Kapine kćeri mnogo dobra prda", a zato što se kradom kara nazvaše je Smrda. Kad to čula Kapa majka u sevdah je upala, misleći da joj ime dadoše zbog Weberove kamforne terapije. U nastavcima čitajte o sudbinama ovijeh žena Kapurovih: Grda Krapinova Strda Harpunova Stvrdla Kaporova Muda Kapulica Smrda Kuplungova Svrdla Whirlpoorlova Srda Kapurova i Štrudla Stranputova |
19:45 / Komentari (25) / Isprintaj / #
|
|
srijeda, 26.12.2007.
Smrda pjeva, u sumrak, na puhove
|
Srda Kapurova bila je moja najveća ljubav. Sjećam se prvi put sam je đarao u ašik-mahali kako zvasmo avliju Izetovu. Bio sam ćosav momak, a Srda Kapurova mala vrtirepka od svojih šes-sedam ljeta. Često je kad bi išla samljeti kahvu za svog babu Milenka prolazila mojom mahalom i zavodljivo njihala bokovima. Sjedio sam ispod svojih dvora od oraha i voštio karu. Ne znam zašto, ali uspaljivale su me te male kurvice kao što je Srda Kapurova, starog Milenka kći. Jednoga dana, taman kad sam ćeifio uz rakiju i rahatlokum, naiđe Srda Kapurova, a ja opleo ašikovat na glas da me svi čuju: Sreo sam je u sjeni fildžana noga kratkih umrljanih skuta kažem sreo sam je u sjeni fildžana i reko: "Đes ba, jes ti moja Ruta?" Srda Kapurova zastala i ovako mi govorila: nijesam ruta, vidiš da sam kruta zbog komornog frizera milog mojeg dilbera. Nešto me presječe, jedva čujno štrcnuh mlaz žutog sjemena u svoje duge gaće iz prćije pokojne babe Jergovuše. Dotaknuh se kurčeve žile što iz guzice raste i priđoh mojoj maloj Srdi. - Ja sam pjesnik, spjevo sam ti pjesmu. - Zakaj?, upita me Srda Kapurova. Ovo me pokosi. Kakav kroše! U glavi punoj misli rodi mi se stih "pokradenim parama voze mercedes i porše", ali umah shvatih da sam skrenuo s teme, a bogami i s uma. - Ovaj, ja… - Kaj buš me karal il' ćeš samo pesme popevati? Kako je otvorena! Kako je dobra!, mislio sam u sebi, ali se ispostavi da razmišljam na glas. - Pa normalno da je otvorena kad idem s abortusa. Ovo me pokopa, sahrani sve moje nade. - Udri me, tvoj sam rob! Želim ti tabane lizati, želim tvoj kavijar u mojim ustima! Odmah osjetih udarac u predjelu vrata. Okrenuo sam se i iza sebe ugledao svoju bijesnu curu Smrdu s bejzbolskom palicom kako me tuče i arlauče - Zar opet, zar opet!? Podigoh se s leša bosanskog goniča čija mi je šapa visjela iz labrnja i tužno otpuzah natrag u spavaću sobu. |
12:28 / Komentari (24) / Isprintaj / #
|
|
subota, 22.12.2007.
Rado ide Židov u vojnike
|
Ovo je radni naslov romana koji počeh pisati na Bajram 2006. godine. Sav trud koji sam uložio danas mi se čini uzaludnim jerbo (ga ja) cijelo vrijeme muku mučim s glavnim likom djevojčice Rute, od čije mi se kompleksnosti stidne dlake krute. Želio sam, kako da kažem, ispasti moderan a opet nekako suvremen, zapravo shvatiti bit društva u kojem živim, ali s jedne vremenske distance u kojoj se neće osjetiti moj naporni narativni iscjedak koji me inače muči dok pišem štivo za uspaljene bakice koje bi me najradije držale na policama u staklenkama formaldehida pokraj urni svojih muževa koji su otegnuli papke između dva Svjetska rata kada zapravo i dolazimo do porođajnih muka čije trudove osjećam još od, kako rekoh, pretprošle gohdine. Evo kako je sve počelo. Uoči Bajrama dvehiljaditeišeste javijo se meni Zemo rahmetli Tufahije pa udario onako po naški: "Đes ba jaro, šta mai, ima l' pićke u Zagrebu…" i sve nešto u tom stilu. - Ima Zemo pićke ko sahalate, samo što mene ovdje vazda pićkom zovu. - Ajde ba na kolodvor poslo sam ti škije. - Fala ti ko bratu, al otkad živim na Zapadu presto sam pušit krdžu. Sad ložim samo Malboro crveni, a ponekad malo zasolim i s hašišom pa si pustim Natašu Atlas il' Alien Soap Operu da mi reve ko hodža s minareta. - Posto si fina guzica. A pišeš li štogod? - Ih ba, jel pišem? Jašta nego pišem. Evo baš sad tucam tastaturu. Pišem i kad jedem i kad serem, pišem ko gonjena zvijer, al' ubi me ovaj zadnji roman. - Može l' se ikako pomoći?, zabrinu se Zemo. - Ma ne znam. Evo jebe me ta mala Ruta, htio sam na njoj pokazat kolko su Hrvati sjeban narod pa sam izmislio taj lik mahnitog skretničara Slobodana koji postane ustaša pa pije i kolje. - Jebo nanu koji dobar zaplet. I šta je onda bilo? - Ma ne znam, evo zapetljo sam se ko brabonjak u mojoj guznoj čupi. Mala Židovka mora da pjeva, a ne zna. Babo joj pije i ugurava si čiviluk u čmar, sve ću ih ja na kraju u logor poslat, ali… - Znači po kratkom postupku. A jel te jebe onaj zagrebački, jel te to jebe Milovane? Jel te stvarno toliko zaokuplja priča o Ruti, uvalim joj kruti? - Jes. Šta da radim Zemo, zemljače, ba? - Ma bolan opleti ti samo po naški, ko ih jebe. Kad te prevedu na njemački neće niko vidit razliku. Evo ja sam ti se uvalio u neki žiri pa ću reć da ti dadnu nagradu, tu kod nas u Bosni. - E ova ti valja Zemo, jel ti to o Meši pričaš? - Znaš da ja dobro mešam. - Ahahahaha. Onda sam odjebo Zemu i otišo smišljat kako će onaj zapadniji Zapad plakati nad sudbinom moje male Rute kojoj su ustaše uštrcavali spermu pod skute. Još sam dobio ideju za novi roman u kojem se neki propali slikar Filip vraća u Zagreb nakon dugo godina. |
21:38 / Komentari (22) / Isprintaj / #
|
|
petak, 21.12.2007.
Utjeha sjedina
|
Po mudrosti znan ni pričao nije, ta, starost dođe, a on se tek smješk'o, u svojoj smrti ni ne vidje zmije: tijelo je duše k'o latica teško. "Himalajske dude" P.S. Ovo su posljednje dude. |
12:12 / Komentari (5) / Isprintaj / #
|
|
četvrtak, 20.12.2007.
Umjetnost je moja kurva
|
umjetnost je moja kurva moja umjetnost je kurva neću vam ni pričati o njenoj ljepoti jer ona će do vas doći i dat će vam užitak sjećanja vrijedan pomokrit se na svakog tko me njezinim makroom drži onaj' koj' joj čari ne zna jest tek gente impotente za orgazam duha samog u svom tijelu nesvezanog umjetnost je moja kurva moja umjetnost je kurva u plavetna jutra vraćat će se meni reći: dragi Luka, mi smo zaljubljeni i prethodne sam noći mislila da sam laka poezija laka laki ton gitare Luka, ponekad sam stvarno teška preteška i luda a ti si taj moj Luka koji mene znadeš k'o pomutnju me ne ljubiš vedru ćud mi ljubiš tajno jerbo ona i jest tajna umjetnost je moja kurva moja umjetnost je kurva u plavetna jutra vraćat će se meni reći: dragi Luka mi smo zaljubljeni "Himalajske dude" |
10:22 / Komentari (20) / Isprintaj / #
|
|
srijeda, 19.12.2007.
Rog i pero
|
Gubili bi svoje riječi, gubili bi svoje nade, ružnog vid'li - pisat priječi, bijes mu lijepe misli rade. Al' kad jača čežnja stiha sa nebesa peru pada, podvala je vražja tiha: naloči se usred grada! "Himalajske dude" |
12:54 / Komentari (1) / Isprintaj / #
|
|
utorak, 18.12.2007.
Šaputanja svetog Petra
|
pričaj slijepom o dugi pričaj gluhom o slavuju pričaj glupom o jednadžbi pričaj omraženom o ljubavi pričaj živima o Bogu i kad ti kažu: jalov posao, majstore, budi dobar jer dobrim te vide, čuju, ćute, ljube i vjeruju "Himalajske dude" |
09:31 / Komentari (5) / Isprintaj / #
|
|
ponedjeljak, 17.12.2007.
P(i)jesnik
|
dajte mi papira, wanna hint? ne toaletnog nego print "Himalajske dude" |
08:56 / Komentari (5) / Isprintaj / #
|
|
srijeda, 12.12.2007.
Sikstinski predah
|
Michelangelu upade kaplja boje u oko trzne se i pomisli: i tako mi je sila na vecku (Božji prst dotaknuti neće) "Himalajske dude" |
19:29 / Komentari (1) / Isprintaj / #
|
|
utorak, 11.12.2007.
Razgovori s bebom
|
moja nećakinja ima deset mjeseci sjedimo u kuhinji i ona kaže: aaaauuuuuuu (dakle, to je nešto kao: barba Luka, tvoj poetski diskurs u velikom luku zaobilazi prostorno-vremensku prozu, barba Luka, odveć si u svemiru cvijeta da te ne smatraju malko ludim) potom ja kažem: koja je najveća ljubav svih svjetova svjetovskih a ona će: mmmmmgugugu (to je nešto kao: ne potkupljuj me slatkorječivošću, barba, bit ću ti oštra kritika jerbo život se ne sastoji samo od ležernog pjeva, više od rada i čuvanja stada, srce kuca u eone, um natkriljuje planete i ja sam ljubav tvoja koja podiže obrvu s mišlju; nemoj misliti da nisam i ja Bog...) potom ću ja: dijete lijepo, dobri su ti argumenti... "Himalajske dude" |
21:23 / Komentari (4) / Isprintaj / #
|
|
ponedjeljak, 10.12.2007.
Zibner herc
|
gle, neću ti reći kako se ljubim i neću ti reći kako ga volim i neću ti reći kako uživam i neću ti reći kako sanjam u zagrljaju čovjeka moga moje su noći moje moje su tajne moje i poljubac moj jest smirna i ti ćeš meni na to reći: ali ja te volim i nemam glavu šuplju opalim te golim jer opet šimpu guplju a ja ću ti na to reći: nije moj užitak čar tvog knjiškog perca u izrazu čitak ti bacaš zibner herca ali, ovo mi nećeš reći: kad bih ti sakupljao suze svoje i u bocu ih spremao ljudi koji bi to popili ćutali bi najtajnije mirise tvojih čežnji u bojama bi plovili i rekli: u, jebate, nebeska šlagirka "Himalajske dude" |
20:40 / Komentari (11) / Isprintaj / #
|
|
nedjelja, 09.12.2007.
Demagogiji sujete
|
*** nebu dna nebudna *** oblici dobrog duha prihvaćaju snenost "Himalajske dude" |
12:38 / Komentari (3) / Isprintaj / #
|
|
subota, 08.12.2007.
Kad je redovnik uštipnuo časnu
|
Sve će proći - kaže Jezu: ali Moja Riječ baš neće, Riječ Mu Ljubav - vidim vezu, proć' ne može kucaj sreće. Dakle, proći će baš sve, no, ljepoto, ti baš ne. "Himalajske dude" |
14:09 / Komentari (11) / Isprintaj / #
|
|
petak, 07.12.2007.
Bogu rozi u osmozi
|
jedan drugoj druga trećem treći četvrtoj četvrta petom dakle, stota prvom (ili: osma devetom dakle, jedanaesti osmoj) Čahura misaonog tijela Nije tajna, ogrnuta samom mišlju nas o sebi, buđenju su slani Puti gdje ti nitko rek'o ne bi što ti jesi, a što nisi, anđeli se raspjevali, u eteru njima visi, Orfeju su strunu dali pa u igri skladna pjeva nutrinu ti pojat' želi, vidi sebe, vidi grijeva, u nutrini svi smo bijeli. Burazi bio je broj devet na deset se ljutio jer deset je veći pamet mu pomutio deset dobra srca uvidi problema pa upita tad plus; nemoj da te nema devetnaest nasta ovo je broj veći burazi su sada u zajedničkoj sreći "Himalajske dude" |
11:19 / Komentari (6) / Isprintaj / #
|
|
četvrtak, 06.12.2007.
Disney
|
lizni lizni slatkač Disney mi smo happy jer smo lijepi Mickey fotka srca krotka nema peha pop-corn špreha naša muza je kuruza sita djeco sitost mašta "Himalajske dude" |
09:35 / Komentari (9) / Isprintaj / #
|
|
utorak, 04.12.2007.
Pjesma mrtvog pjesnika
|
Eto mi muza na rame sjela: - Koja od devet? - upitam britko, zlaćene kose, putenost tijela, - Erato, dušo, to je bar čitko, - lirsku bi pjesan napisat' htio ljubavi svojoj koja te ne će! Žuhko se stres'o pa se nasmij'o: - Erato lijepa, baš sam te sreće. - No, vidim ovo, Vi ste zgodnička, s ljubavlju mojom vječna je štanga, ....mislim...hej...ono...pička je pička... ...pa bio i pjesnik najnižeg ranga.. Erato uze ljubit me strasno, božansko biće, božanska mafa, no meni nije tad bilo jasno: poslije orgazma, gle - epitafa. NPR: N. V. L.M.:ako izuzmemo Tvoje misli da siktajem se umnim služiš kad ugledaš gluperdu koju koja sanja crven bodić Agvra: vobra, bejbe, bac' petarde, Gabrijeli mi sfumato, plaši ljute ti retarde, budi meni sneno zlato! L.M.:i ako izuzmemo prozore sjete koji se preko ulica gledaju noseć' u udubini sjene soba gdje snjegovi šute lake noći poja Agvra: Kalu Lasmi, daj ne pili, snatrenje je bez tog trenja, tvoja ludost je u žili, paglu kenja, doviđenja! L.M.:samo još mir na kapke padne neka je žena imala sjenilo Tadije talenta više nema možda k'o dobri duh šapuće: čemu čekati jutro? ona su prečesto plava nije valjda zbog ptica? "Himalajske dude" |
12:37 / Komentari (3) / Isprintaj / #
|
|
ponedjeljak, 03.12.2007.
Odljubiti se
|
jesemti bigulice vidite što nam taj poet Luka Milas slatko piše: Imati neba, nimalo pakle, sunce i kiše, misli i boje, imati Lijepo - to znači, dakle: zaljubiti se - besplatno je! ne zvao se ja Čarls Lipovski Kalu moj Lasmi zaljubiti se možda i je besplatno ali - odljubiti se to je jebeno i skupo i teško gle, misliš da je lijek za zaboraviti anakondu vlastite gluposti (oprosti mi, ti bi rekao srca) pivčigen koji dakle, nije lipa nek' je kuna prva druga treća žuja cigareta k'o u priči bukvalno - noćca ti od sto čunića i to kakva noć blaga, Kalu moj Lasmi blaga (pivo iz dućana) već u prvim nekvalificiranim versima dokazujem ti ja, jebeni Čarls Lipovski odljubiti se nije lipovina, moj Kalu Lasmi eto, nije ti bi opet možda glupo zaključio: kuna - asocijacija - ćuna a ti, Čarlse Lipovski pišeše - čunića ali, gle, ja ću ti, Čarls Lipovski i to reć': t ide u ć, a k ide u č moj slobodan stih jest moje nesvakidašnje znanje koje te ne šalje u pizdu materinu već te samo poučiti želi moj Kalu Lama Lasmi dakle, potrošit ćeš pun kurac para da ti se po srcu ne copra stara jubav jebote, shvati, odljubit se jebeno nije besplatno nadalje, možeš otići u kurve što te dođe daš koju stotinjarku eura da uočiš: ova šipu za paru al' nimalo nečišće od ljubavi tvoje ironija je to, Kalu mi Lama Lasmi ironija tebi neviđenog gdje? u kadru očiju tvojih smeđih smeđih, Kalu, od topline celzijusa prek tri's sedam dakle, opet - odljubiti se nije besplatno možda neku piplicu mazneš iza ugla ali tko ti kaže da picajzlu nećeš dobit sifilis ili sidu? zar ne vidiš? želiš zaboraviti svoje srce svoju ljubav i još moš' popušit' boleštinu dakle, opet - odljubiti se nije besplatno i tko ti na kraju neće reći da si nešto posvema normalno nešto što traži svoje srce ostavljajući ga drugima na poklon srce koje se tisuću i jedan put izreklo i kao takvo dobilo sjaj a opet bježalo do te iskrene iskre iskri iskrenog srca srcu iskrene duše duši eto, Kalu mi Lama Lasmi tvoj otkucaj ostavljat će tragove a ti ćeš biti prvi koji traga vidjet nećeš i jedino što ćeš iskreno svima reći: da, odljubit se nije besplatno jer to i je uistinu jedini osjećaj koji stvarno poznaje nepotkupljivost |
15:13 / Komentari (2) / Isprintaj / #
|
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Komentari On/Off
Copyright ©
Index librorum prohibitorum since 2006
KONZILIJ
Simo Mraović Simin performance nabijeVasnakurac Die Fuckel markiz Naklada baobaB WSELJENA Blabl Slaverina liječeni katolik prljava Igra SKICOIDI Klitorina Danica Smorović Spametni zub Mostarski uličar Slaninar u čizmama dr. Jastrogen Lajava kuja Firtuela Život je gad Izlešiola Blud Crkotica Skotna Kamov-bič DNO DNA Greatest shits zamjenski Bosanac Fotke ugojenih političara na: abstract(at)yahoo.com |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
