Index librorum prohibitorum

srijeda, 14.11.2007.

Pokušaj

Zimmerman je upravo ulazio u gastričnu fazu sekrecije kadli netko pozvoni na vratima.
- Tko je?
Začu mrmljanje s druge strane "kokolo, kokolo moj" i koliko god je naprezao svoje izdrkano uho nije mogao prepoznati čiji je to glas.
- Moram se pripremiti na najgore, pomisli Zimmerman i šmugne u kuhinju po sataru.
Ispred vrata je čekao Alojz koji mu je nosio markizovu poruku. Bilo je u toj poruci nešto o vrbovanju, koliko je rob uspio shvatiti dok je razdvajao jednu stranu svitka zapečačenog sjemenom. Stari psihijatar ga zateče u toj nedozvoljenoj raboti, ali odglumi kao da ništa nije vidio.
- Uđite dobri glasniče.
- Dobar dan, poslao me..., uzvrati Alojz.
- Znam tko vas šalje, svi već pričaju kako je markiz nabavio novog roba. Izvolite...
Alojza osupnu ovo iznenadno dobročinstvo. Nikako nije mogao shvatiti zašto mu doktor Zimmerman odjednom ukazuje ovakvu čast. Lagano je stupio u hodnih za svojim domaćinom, kao što gladna džukela prati miris jestive lešine.
Pružio mu je dopis koji je doktor nehajno bacio na stol.
- Vidite, zagledao sam se u jednu dragu djevojku koja mi dolazi na terapije.
Zapalio je lulu i sobu je ispunio miris pečenih govana. U neobjašnjivom napadu iskrenosti govorio je kako ga Magda podsjeća na Tizianovu Veneru, samo što je puno tanja u struku, zapravo svaki put kada je ugleda, u sjećanje priziva božicu koja na toj slici izgleda kao noseća slonica kojoj je netko zaboravio reći da hranu prije gutanja treba sažvakati.
- Stvarno?, zatitra Alojzov herc.
- Ne znam je li riječ o staračkom nestašluku, ali često zamišljam kako rokćem dok mi ona prilazi u satenskoj haljini nejasnih boja čija me lepršavost mami na grubost.
- Oh, da! - Alojz pade ničice - te male, tuste prokletnice mirisne kože!
Zimmerman zadovoljno zaključi kako je njegov sacher-masochovski eksperiment pobudio Alojzove prljave strasti. Zabio je sataru u radni stol i rekao
- Izvolite dopis. Recite markizu da ne želim komunicirati s njim dok vas ne podvrgne terapiji. Sat vremena 200 kuna.
Čelo zbunjenog roba ispune grašci znoja.
- Kako ću se vratiti neobavljena posla?, pomisli Lojz dok je lijeno klizio mračnim stubištem kao toksični mlaz vaginalnog sekreta.

12:01 / Komentari (17) / Isprintaj / #

<< Arhiva >>

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30