Index librorum prohibitorum
utorak, 30.10.2007.
HMZ traži koalicijske partnere
|
Refleksije o drkanju Hrvatska monarhijska zajednica zapala je u teške probleme pri odabiru koalicijskih partnera jer predizborna situacija na prostoru okupirane ex-Austro-Ugarske monarhije djeluje prilično konfuzno. Fiktivna ljevica zastupa interese fiktivnoga centra koji se svojim populizmom pokušava naslanjati na interese fiktivne desnice. Ali u cijeloj toj farsi jedna stvar nije fiktivna - a to je drkanje. Upitan da objasnim odnose političkih snaga na ovijem prostorima, pokušao sam biti slikovit, ali opet ne previše drkovit. Političari ljevice, kao što samo ime govori, drkaju lijevom rukom. Dugotrajna masturbacija izaziva umor i logično je da se da se poslije toga prebacuju na mlohave kare kolega iz desnice, kojima s vremena na vrijeme treba zatitrati jaja. Desnica ima dugu tradiciju preuranjene ejakulacije, ali ljevica ne zanemaruje njihov snažan mlaz koji sigurno pogađa u lice širokih narodnih masa koje uživaju u okusu svježeg sjemena. Prvoloptaški emotivni pristup puku kratkoročno je veoma uspješan jer pobuđuje pažnju i odobravanje. Centar je, pak, priča za sebe. Ovo pak nije tipfeler, nego naprotiv šlagvort objašnjenju osnovne fukcije stranaka centra – one vole centriranje s leđa. Masturbatori centra su baštinili najbolje kvalitete dijametralno suprotstavljenih tabora ljevice i desnice, tako da su u jednom trenutku odlučili proširiti područje svojeg političkog djelovanja, lagano se sagibajući naprijed, kako bi što lakše prihvatili međunarodne utjecaje. Mahniti drk je rezultirao prepuštanjem sodomijskoj politici čime su se približili postulatima kršćanske etike (važno je davati, ali i primati) i svojim su se odmakom od ekstremnih polova naše političke zbilje pokušali predstaviti kao umjerena buljoopcija. Kako možemo riješiti ovu zavrzlamu? Prvenstveno prijedlogom da koaliciju ubuduće zovemo kopulacija. Copulatio (spajanje) najtočnije izražava bit političkih odnosa na ovim prostorima. Takvo općenje nudi privremena rješenja kojima je zajednička svrha preuzimanje vlasti. Jedino udruživanjem lijevog i desnog drka, davanjem u pak, orgijom isprepletenih tjelesa i pedersko-lezbijskim kopuliranjem, možemo stići do zajedničkog cilja... Protegnuo sam noge, skvrčene od noći predana rada. - Alojz, donesi mi čaj!, dreknuh svojem novom robu. Ušao je u sobu klateći se kao John Wayne. Spasio sam ga od dugogodišnje kazne u Lepoglavi gdje je odrađivao svoj dug društvu zbog pedofilije. Ondje je bio glavna kuja jer zatvorenici imaju negativan odnos prema takvim osuđenicima. - Izvol'te, reče nesretnik dok mi je pružao napitak. Njegova hemasta čmarčina potpuno je erodirala od zatvorskog tretmana gdje su ga odijevali u djevojčicu koju je često zlostavljao. Posred glave jasno se vidio trag perike koju su mu ljubavnici pričvrščivali oho-ljepilom. Premda me Alojzov kretenski hod često znao iritirati, napisao sam odredbu prema kojoj si vikendom mora uguravati dršku metle u rektum kako bih ga doveo u stanje političkog centra. - Demokraciju treba vježbati – rekoh robu dok se saginjao da odmorim noge na njegovim smežuranim plećima. |
10:56 / Komentari (5) / Isprintaj / #
|
|
nedjelja, 21.10.2007.
Noam Chomsky - Obrisi novog svjetskog poretka
|
U razmatranju oblikovanja novog svjetskog poretka ili procesa njegova nastanka jedan se događaj ne može zaobići. Kako je, prema vašem mišljenju, izgledala pozadina Hladnoga rata? Chomsky: Moram reći da, s određenim rezervama, dijelim stav dijela američke intelektualne zajednice ili, točnije, stav vodećeg stručnjaka za Hladni rat, Johna Lewisa Gaddisa, po kojem je Hladni rat implicitno započeo 1917. godine, odnosno u vrijeme kada je odnos Rusije i Zapada uvelike nalikovao nečemu što danas nazivamo odnosom Sjevera i Juga. Rusija je zapravo bila prva europska zemlja Trećeg svijeta. Bila je siromašna, a društvo joj je od 15. stoljeća sve više zaostajalo u odnosu na zapadno. Kao takva, bila je ulagački izrazito zanimljivo tržište s jeftinom radnom snagom. Rusija se, dakako, razvijala, ali uglavnom onako kako se razvijala većina država Trećeg svijeta. Ipak, 1917. godine Rusija se istrgnula iz sustava tradicionalne imperijalne dominacije i krenula vlastitim smjerom, što je na Zapadu izazvalo veliku zabrinutost. Sjedinjene Države i Britanija plašile su se da bi to odstupanje od tradicionalnog obrasca moglo potaknute ostale da učine isto. Rezultat je bio vojna intervencija 1918. i pokušaj zaustavljanja daljnjeg razvoja. Može se reći da od tog trenutka krećemo u pravcu Hladnoga rata. Možemo uvjetno reći da vi u Hladnome ratu, za razliku od većine analitičara, ne vidite neku veliku prekretnicu, nego tek jedan novi moment kojemu se politika Sjedinjenih Država i Velike Britanije morala prilagoditi. Chomsky: Doista je zapanjujuće i znakovito da se američka politika u drugim dijelovima svijeta prije Hladnoga rata nije mijenjala za vrijeme, niti nakon Hladnoga rata. Politika se prilagođavala ali je u biti ostala ista. Isto vrijedi i za Veliku Britaniju. Razlog je, ponavljam, u tome što je struktura sukoba bila slična. Od 1945. do 1990. godine Sovjetski Savez bio je vojna velesila. Nije se, doduše, mogao uspoređivati sa Sjedinjenim Državama, ali je ipak raspolagao s golemom vojnom silom. Sovjetski Savez se osim toga i ekonomski razvijao. Iako je prilično kaskao za Sjedinjenim Državama, ekonomija te zemlje nedvojbeno je ojačala. Kad se 1991. godine urušio Sovjetski Savez, svjetski poredak se vratio u tradicionalne okvire. Dijelovi Sovjetskog Saveza koji su, poput Češke ili zapadne Poljske, u osnovi bili dijelom Zapada, ponovno su integrirani u zapadni svijet. S druge strane, dijelovi Sovjetskog Saveza koji su u osnovi bili zapaadne kolonije I zemlje Trećega svijeta, također su ugrađeni u tradicionalan obrazac tako što su njihovi resursi prepušteni interesima Zapada, a na vlast su postavljene izrazito korumpirane oligarhije, blisko povezane sa zapadnjačkim moćnicima. Uklopljene su, dakle, u klasičan obrazac zemalja Trećega svijeta koji se bitno ne razlikuje od istog obrasca u, primjerice, Središnoj Americi. Urušavanje Sovjetskog Saveza promijenilo je odnose snaga. Prednosti i mane polariziranog svijeta – prijetnja nuklearnog uništenja, ali i mogućnost relativne nesvrstanosti – postale su stvar prošlosti. U čemu vidite bitnu razliku između svijeta prije i nakon Hladnoga rata? Chomsky: Svjetski poredak se promijenio prvenstveno utoliko što više ništa nije priječilo Sjedinjene Države i Veliku Britaniju u primjeni vojne sile. Rusija je ipak imala tu ulogu u svijetu. Spomenut ću nekoliko primjera. Svega mjesec dana nakon pada Berlinskog zida, čime je u osnovi okončan sukob Istoka i Zapada, Sjedinjene Države napale su Panamu. Cilj invazije bila je otmica brutalnog zločinca Manuela Noriege koji je, dakako, bio američki klijent i najveće je zločine počinio upravo u doba najsnažnije suradnje sa Sjedinjenim Državama, ali se oteo kontroli pa su ga odlučili maknuti. To možda nije osobito važan događaj u povijesti zapadne hemisfere, ali je u nečemu ipak osobit. Tu osobitost istaknuo je Eliot Abrams, tadašnji zamjenik državnog tajnika koje trenutno predsjeda planskom skupinom za Bliski istok u sklopu Nacionalnog vijeća sigurnosti. Abrams je istaknuo, a to je ključna novost, da su Sjedinjene Države tada po prvi put mogle primijeniti vojnu silu u susjedstvu, bez straha od moguće reakcije Rusije u nekom drugom dijelu svijeta. Sjedinjene Države mogu, dakle, slobodnije primjenjivati vojnu silu, što se potvrdilo nekoliko mjeseci kasnije u Iraku. Sintagma 'Svjetski poredak' koju često koristite zanimljiva je iz nekoliko razloga. O kakvoj je hijerarhiji riječ i koja su to središta moći koja u međusobnim odnosima oblikuju svijet? Chomsky: Ekonomski dopisnik BBC-a i dopisnik Financial Timesa, najutjecajnijeg poslovnog lista u svijetu, James Morgan, u jednom od svojih članaka prenio je zajednički stav vodećih svjetskih sila o tome kako bi svijet trebao funkcionirati. Kao temeljne institucije svjetskog poretka naveo je G 8 - što je optimistična izjava, s obzirom da je zapravo riječ o G 1 ili, eventualno, G 2 – potom Međunarodni monetarni fond koji je u biti ogranak Ministarstva financija Sjedinjenih Američkih Država, zatim Svjetsku banku kojom također ravnaju Sjedinjene Države i, konačno, Svjetsku trgovinsku organizaciju koja je stvorena s isključivim ciljem osiguravanja interesa Zapadnih ulagača i kreditora, dok su interesi ostalih gotovo posve nebitni. Zaključak je jasan. Slavljeni sustav slobodne trgovine puka je maštarija, što potvrđuje visoka razina protekcionizma kojim se osigurava monopolistički položaj Zapadnih korporacija. Te su korporacije koncentrirani i izvanredno integrirani sustavi moći. Gotovo sve multinacionalne kompanije snažno su povezane sa strukturama političke moći u svojim državama, s obzirom da većinu poslova obavljaju i osiguravaju upravo u matičnim državama. One su, dakako, i međusobno povezane kroz raznovrsne strateške saveze. Može se reći da u biti funkcioniraju kao oligarhije, međunarodne oligarhije izvanredno moćnih institucija koje se izrazito oslanjaju na moć i utjecaj matičnih država, a prije svih na Sjedinjene Države. Ključno pitanje koje se nameće u svakom razgovoru o odnosima moći jest pitanje kontrole? Postoje li danas takvi kontrolni mehanizmi, što se prema vašem mišljenju zbiva s kontrolnim institucijama - primjerice Ujedinjenim Narodima – i postoji li mogućnost da te institucije jednoga dana postanu temelj bitno pravednijeg društva? Chomsky: Ujedinjeni Narodi ustrojeni su na pomalo ne-egalitaran način, ako ni zbog čega drugog, onda zbog institucije veta i Vijeća sigurnosti, odnosno specifične uloge Vijeća sigurnosti koje moćnima osigurava pravo veta i presudnu ulogu u odlučivanju. Promotrimo li, makar površno, uporabu veta, postat će jasno koja je njegova stvarna funkcija. U prvim godinama Ujedinjenih Naroda, krajem 1940-ih i početkom 50-ih godina, Sjedinjene Države našle su se zbog stanja u svijetu i ishoda Drugog svjetskog rata u poziciji koja je čak bila dominantnija nego što je danas. Raspolagale su s polovicom svjetskog bogatstva, imale najsnažniju vojnu silu, sigurnost, kontrolu nad Zapadnom hemisferom, oceanima i zemljama s druge strane oceana. Većina svijeta bila je razorena ratom, dok su Sjedinjene Države od rata izrazito profitirale. Tijekom rata, industrijska proizvodnja u Sjedinjenim Državama je utrostručena. Bilo je posve očito da su Sjedinjene Države dominantna svjetska sila. U to vrijeme Ujedinjeni Narodi bili su instrument američke moći i činili su ono što su Sjedinjene Države zahtijevale da se čini. Promotrite li primjenu veta u ranim godinama, vidjet ćete da su ih u najvećoj mjeri ulagali Rusi, s obzirom da su Sjedinjene Države koristile Ujedinjene Narode kao oružje protiv jedinog nepokorenog rivala. Rusi su, dakle, ulagali najveći broj veta, što je prilično ljutilo Zapad. No, stvari su se promijenile. Tijekom 1950-ih godina došlo je do obnove procesa kolonizacije, Opća Skupština Ujedinjenih Naroda postala je reprezentativnije svjetsko tijelo, a industrijske zemlje svijeta oporavile su se od rata. Do 1970-te godine udio Sjedinjenih Država u svjetskom bogatstvu pao je na Ľ, a Ujedinjeni Narodi nisu više bili pod potpunom kontrolom Sjedinjenih Država. Što se dogodilo s vetom? Do 1965. godine Sjedinjene Države nikada nisu uložile veto na odluke Vijeća sigurnosti. Od 1965. do danas, Sjedinjene Države vodeće su po broju uloženih veta, Britanija je na drugom mjestu, a svi ostali su miljama daleko. Razlog je jasan. Ujedinjeni Narodi nisu više pod kontrolom Sjedinjenih Država i Britanije, pa te države blokiraju njihove rezolucije. Osim očitih načina blokiranja odluka Ujedinjenih Naroda, ali i ostalih kontrolnih institucija, putem veta, postoje i neki manje očiti, implicitni načini. U nekoliko ste navrata analizirali rad različitih povjerenstava osnovanih upravo u svrhu pomoći nerazvijenim zemljama svijeta. Kakvi su vaši zaključci? Chomsky: Navest ću tek nekoliko znakovitih primjera. Uloga Povjerenstva Ujedinjenih Naroda za trgovinu i razvoj (UNCTAD), jedne od ključnih ekonomskih institucija unutar Ujedinjenih Naroda ustrojene prvenstveno za pomoć zemljama Južne hemisfere, srozana je na puko pisanje izvješća koja su, dakako izvanredna, ali ih nitko ne čita. Nadalje, UNESCO – koji je većini svjetskog stanovništva pokušavao osigurati pristup inače nedostupnom svjetskom informacijskom sustavu – u biti je uništen. Popis se nastavlja u nedogled. Danas više nitko ne nadgleda rad međunarodnih korporacija koje diljem svijeta čine što god žele. Ujedinjeni Narodi ne mogu djelovati izvan okvira koje im određuju svjetske sile, a prije svih Sjedinjene Države. U načelu, Ujedinjeni Narodi mogli bi postati temeljem jednog slobodnijeg i egalitarnijeg međunarodnog poretka, ali samo ako se dogode značajne promjene u centrima moći. Iz brojnih članaka i knjiga (Noam Chomsky autor je 90 knjiga, op. ur.) koje ste u posljednjih četrdesetak godina napisali, nameće se zaključak da su upravo Sjedinjene Države taj centar? Chomsky: To je posve očito. Sjedinjene Države su jezgra, dok je Britanija 'poručnik', kako se to često govori. Druge Zapadne sile uglavnom dijele interese tih dviju zemalja. U zemljama Trećeg svijeta malobrojne, ekstremno bogate elite također dijele te interese, s obzirom da je u temelju svega tradicionalni kolonijalni odnos. Postoji, međutim, i naličje cijele priče. Ljudi diljem svijeta ne dijele te interese i snažno im se opiru. To najbolje možemo vidjeti na primjeru Iraka. Sjedinjene Države imaju nadmoćnu vojnu silu, ali ne mogu tek tako preuzeti sve konce. Suočene su, prije svega, sa snažnim otporom iračkog naroda, ne samo prema bombardiranju i oružanom rješenju, nego prema američkom i britanskom pokušaju nametanja nominalnog suvereniteta. Iračani jednostavno odbijaju biti dijelom takozvane 'arapske fasade' iza koje stoji vladavina Sjedinjenih Država. Sjedinjene Države morale su stoga uzmaknuti, dijelom zbog otpora samih Iračana, ali dijelom – što je osobito znakovito – i zbog otpora stanovništva samih Sjedinjenih Država. Koliko se stanje u SAD izmijenilo u proteklim desetljećima? Mišljenja sam, naime, da su ljudi prilično neskromni kada tvrde da stvari ne miču s mrtve točke i da su koncentrirana mjesta moći posve imuna na popularne pritiske. Chomsky: Kada su prije četrdeset godina Sjedinjene Države napale Južni Vijetnam, otporu nije bilo ni traga. John F. Kennedy i Lyndon Johnson bez ikakvih su problema pokrenuli razorni napad na tu državu, koji je doslovno uništio zemlju. Današnja situacija bitno je različita. Bushova administracija dobro zna da nema podršku za razoran napad na Irak. Oni mogu izvršavati kratkoročne operacije, ali ne mogu sravniti zemlju bombarderima B-52 ili rabiti kemijsko oružje, kao što je to pred četrdeset godina činio John F. Kennedy. Primorani su, drugim riječima, ograničiti svoje djelovanje i ustuknuti. Prema istraživanju provedenom protekle godine, gotovo 70% stanovnika SAD-a želi da Ujedinjeni Narodi preuzmu vodeću ulogu u Iraku po pitanju sigurnosti, ekonomske rekonstrukcije zemlje i konačne predaje vlasti u ruke Iračana. Vlada na to ne obraća pažnju, niti mediji izvještavaju o tim stavovima, jer ne žele da se to zna. Riječ je, međutim, o čvrstim uvjerenjima koja Vlada ne može ignorirati i držati ih izvan političke arene. Ali ponavljam, moralo bi doći do značajnih promjena unutar sustava moći, odnosno nekolicine moćnih država, te vodećih korporacijskih sustava koji su u biti tiranije, privatne tiranije izvan svake kontrole, zaštićene državnom moći. Da bismo mogli uspostaviti neko bolje, pravednije stanje, sustavi moći moraju se izmijeniti. Važno je, međutim, naglasiti sljedeće. Ljudi na krivoj strani vage mogu učiniti puno toga što će ubrzati taj proces, kao što možemo vidjeti na primjeru Iraka. Ljudi se opiru, protive i time ipak utječu na postupke moćnika. Biste li, za ilustraciju, mogli usporediti gotovo mitološku 1968. godinu i današnje stanje? Kada kažem mitološku, mislim pritom na uvjerenje brojnih intelektualaca kako je veličajna 68' godina bila vrhunac djelovanja kritične mase, gotovo herojski trenutak u novijoj povijesti čovječanstva, ali trenutak koji se rasplinuo i konačno iščeznuo. Pretpostavljam da ne dijelite njihov stav. Chomsky: Otpor je danas bitno snažniji nego što je bio, primjerice, 1968. godine; bitno snažniji i bitno prošireniji. Svakako treba pojasniti što se zbivalo tijekom 1960-ih godina. 1962. godine John F. Kennedy poslao je američke zrakoplove da bombardiraju Južni Vijetnam, pri čemu je odobrio uporabu napalma protiv Vijetnamaca, te uporabu kemijskog naoružanja u svrhu uništenja usjeva i izgladnjivanja gerilaca. Provodio je akcije koje su milijune ljudi otjerale u koncentracijske logore. To je bila 1962. godina. Nije bilo nikakvih prosvjeda. Ja sam godinama držao predavanja, primjerice u crkvama, gdje bi ispred mene sjedilo četvoro ljudi ili u nečijem dnevnom boravku, pred ukućanima i malobrojnim susjedima. Prosvjedi o kojima se često govori javili su se tek šest godina kasnije. Ponavljam, šest godina. Do trenutka kad su prosvjedi postali značajni, dakle do 1967. godine, Južni Vijetnam bio je potpuno razoren. Tada je vodeći stručnjak za Južni Vijetnam, cijenjeni francuski vojni povjesničar Bernard B. Fall, u svojim posljednjim tekstovima (prije nego što je poginuo 1967.) zabrinuto isticao kako je Južni Vijetnam kao kulturni i povijesni entitet možda potpuno uništen primjenom najveće vojne sile koja je ikad u povijesti usmjerena protiv jednog siromašnog i nemoćnog društva. To je bila 1967. godina. Do tada, prosvjedi su ojačali, ali tek nakon gotovo šest godina nasilja, masakriranja i mučenja. Rat se do tada proširio na ostatak Indokine, a društvo je u potpunosti razoreno. Preselimo se u 2003. godinu. Vrše se pripreme za još jednu 'humanitarnu intervenciju' Sjedinjenih Država na Bliskom istoku. Kakve su reakcije? Chomsky: 2003. godina doista je važna jer se te godine dogodio jedan nevjerojatno važan događaj u povijesti Europe i Sjedinjenih Država. Diljem Europe i Amerike prije početka rata u Iraku izbili su snažni i dobro organizirani prosvjedi. Naglašavam, prije nego što je rat uopće započeo. Dakle, ne šest godina nakon početka rata. To je velika promjena koja zrcali značajne promjene u društvu. Razina organiziranosti aktivizma u Sjedinjenim Državama danas je neusporedivo veća nego što je ikada bila, barem za mog života. Neusporedivo je veća nego tijekom 1960-ih godina. To nije toliko uočljivo jednostavno zato što otpor vidite na svakom koraku. Kraj 1968. i početak 1969. godine bili su vrhunac prosvjeda. Danas se, međutim, prosvjedi zbivaju neprestano. Održim li predavanje, primjerice u središnjoj Iowi ili negdje na jugu Floride, u publici će biti pet do šest tisuća ljudi, pri čemu je riječ o običnim Amerikancima, a ne o nekakvoj sveučilišnoj eliti. Ljudi dolaze zato što se protive razvoju događaja, zato što su aktivni i djeluju na načine koji tijekom 60-ih godina nisu ni postojali. Drugim riječima, neke stvari koje danas podrazumijevamo tijekom 60-ih uopće nisu postojale, već su rezultat aktivističkog pokreta. U proteklih tridesetak godina svjedočili smo jačanju čitavog niza takvih pokreta koji su doista presudno utjecali na izgled današnjeg svijeta. Koje pokrete biste izdvojili? Chomsky: Svakako pokret za prava žena koji je na Zapadno društvo utjecao više nego ikoji drugi, a započeo je tijekom 1970-ih godina. Korijene je vukao iz 60-ih, ali je u punom smislu započeo tijekom 70-ih. Slijedi pokret za zaštitu okoliša koji je možda i jedina nada za preživljavanje čovjeka kao vrste i koji se također javio tijekom 70-ih. Tu su potom i pokreti za pomoć zemljama Trećeg svijeta koji predstavljaju prekretnicu u višestoljetnoj povijesti europskog imperijalizma, a začeti su tijekom 80-ih godina. U Čitavoj povijesti europskog i američkog imperijalizma nikome nije padalo na pamet da ode živjeti u neko od sela u kolonijalnim državama pod imperijalnom vlašću, s nadom da će prisutnost bijelaca zaštititi lokalno stanovništvo. Tijekom 80-ih to su učinili deseci tisuća Amerikanaca u Srednjoj Americi, pri čemu valja naglasiti da je riječ o običnim građanima ove zemlje, od kojih su neki bili i članovi evangelističke crkve sa Srednjeg ili Južnog Zapada. Svijest o važnosti zaštite žrtava proširila se čitavim društvom. Danas pokreti za solidarnost djeluju diljem svijeta, a to je nešto posve novo. Pokret za borbu protiv atomskog naoružanja također se javio tijekom 80-ih. Posebno mjesto zasigurno pripada takozvanom anti-globalizacijskom pokretu. Chomsky: Anti-globalizacijski pokreti, u biti nisu anti-globalizacijski, već se bore za globalnu pravdu, danas su ogromni i može ih se smatrati klicama prvih istinski međunarodnih organizacija. Organizacije se i ranije nazivalo međunarodnima, ali su one zapravo bile bitno užeg opsega i pod upravom glavnih sila. Današnje organizacije susreću se na Jugu, godišnji skupovi održavaju se u Brazilu ili u Indiji, gdje je aktivizam zapravo i niknuo. Sjever se priključio nešto kasnije. Pokreti su doista međunarodni, čine ih ljudi sa svih dijelova svijeta, te imaju jasne i razrađene programe. Riječ je o prvim klicama nečega o čemu se do danas moglo samo sanjati. Konačno, valja spomenuti snažan anti-korporacijski pokret. Čini se da je ljudima širom svijeta postalo jasno da su upravo korporacije oni centri moći na koje valja vršiti pritisak, želimo li živjeti u nekom pravednijem svijetu. Chomsky: Svakako. Danas postoji snažan anti-korporacijski pokret koji želi da se korporacijama ukinu ogromne povlastice koje im je osigurala država. Valja imati na umu da su korporacije posljednji živući oblik totalitarizma koji izrazito nalikuje boljševizmu i fašizmu. Postoje tri oblika totalitarizma koji su iznikli iz neo-hegelijanskog mišljenja s kraja 19. stoljeća. Dva su uništena, a jedan je opstao i dodijeljene su mu nevjerojatne moći kroz različite trgovinske sporazume. Danas smo po prvi put suočeni s napadima na taj preživjeli tip totalitrizma i to napadima od strane stanovništva svih zemalja svijeta. Rezultat bi mogao biti dramatična promjena svijeta. Te stvari možda nisu osobito uočljive, ali to je djelomično i stoga što ih prihvaćamo kao nešto gotovo samorazumljivo. Tako, primjerice, podrazumijevamo da će se dogoditi jednakopravnost žena ili računamo s time da će se neki ljudi uvijek brinuti za zaštitu okoliša u kojem će njihova djeca živjeti ili da će se netko uvijek suprotstaviti različitim oblicima nasilja. Prije četrdeset godina s tim niste mogli računati. Dakako da su ti uspjesi naišli na snažan protuotpor, budući da sustavi moći ne žele odbaciti svoju moć tek tako. U svakom slučaju, čovječanstvu predstoji dugotrajna i iscrpljujuća borba za civiliziran, slobodan i pravedan život. V. K. za Croatiabiz (svibanj, 2005.) Noam Chomsky, profesor lingvistike i filozofije na MIT-u, jedan je od najuglednijih mislilaca suvremene ljevice. Dok je njegov lingvistički rad široj javnosti relativno nepoznat, Chomsky je stekao svjetsku slavu kao ustrajan kritičar američke vanjske politike. |
13:25 / Komentari (30) / Isprintaj / #
|
|
četvrtak, 18.10.2007.
Psihopatologija – osnivanje tajne stranačke lože
|
Cimer-man me reka čekat na Zavodu za patologiju jer mi je pripremio iznenađenje. Bilo mi je potpuno svejedno. Ovo je ionako dosadna večer. Ušla sam u bolnički haustor uz škripu masivnih vrata. Portir mi je znalački kimnuo i naslonio glavu u skorenu bljuvotinu brižljivo utrljanu u štakorsku mokraću koja je jedva primjetno prekrivala članak Dalibora Šimprage u nekom izdrkanom tabloidu koji ima puno sličica u boji. Sažaljivo sam mu pljunula u uho i nastavila prema patologiji. - Magdice, okrutna gospodarice! dahtao je razdraženi Zimmerman dok je pocupkivao iznad oveće strvine prekrivene žućkastim satenskim zastorom. - Čemu mogu zahvaliti ovaj noćni poziv? - Vaše riječi… dovoljna je samo jedna slatka riječ iz vaših usta…znam da ćete shvatiti. - Teško te pratim smrdljiva starkeljo. - Neka je blagoslovljen ovaj čas! Ovaj svečani trenutak. Želim da popijemo u to ime. Dohvatio je natruli ud iz kojega je izlio dvije čaše ružičaste tečnosti. - Vi ste potpuno… - Draga moja ovo je eter. Eter!, kezio mi se u lice kao čečenski fundamentalist Azerbajdžajev Karu Dudajev. Zatim je kriknuo - Juhu, hu! i započeo skakutati u krug imitirajući jahanje konja kojemu zabija mamuze u slabine. Nikada ga nisam vidjela ovako radosnog, čak niti onda kad mi je lizao cipele. Koji je razlog ovakvoj erupciji oduševljenja? Otpila sam gutljaj gorkaste tečnosti iz leša i prišla prozoru. - Ohhh, drakulice!, soptao je Zimmerman dok je obuhvaćao moj tanani struk. - Svinjo, da si odmah prestao ili ću ti zabiti nokat u oko! Želim znati zašto sam ovdje i...., reče Magda nervozno upirući prstom u smjeru leša. - Slavimo. - Što slavimo crni Zimmermane? - Predsjednik je raspisao izbore. Ako sve bude teklo prema planu, mrtvaci će ponovno glasati. - Vi ste ozbiljno poremećena osoba. - Slušaj, osnovao sam stranku. To sigurno nisi znala. Ha! Zbunio me ovaj dotok informacija, a ona tekućina iz mrtvačkog kurca kao da je počela djelovati. - Moram sjesti… Zimmerman je dovukao stolicu na koju je smjestio omamljenu Magdu. - Vidiš, ovako sam to zamislio. Onaj tamo je samo jedan u nizu koji će podariti glas mojoj stranci. Budući da si ti mlada, pristala novinarka s političkim ambicijama odlučio sam te angažirati kao voditeljicu odnosa s javnošću. Bogato ću te nagraditi… Kao kroz nekakvu izmaglicu Magda je slušala fragmente njegova govora. Zatim je podignula umorne kapke i rekla - E pa, krasno ti je biračko tijelo. |
16:12 / Komentari (8) / Isprintaj / #
|
|
petak, 05.10.2007.
Diplomatski odgovor
|
Predsjednik: Ja ću ići u UN. Premijer: Ne, ja ću ići u UN. Predsjednik: Ali ja bih tako rado išao. Tamo poslužuju izvrsne kifle uz čaj. Premijer: Žao mi je stari, prvi sam rekao da idem. Osim toga obožavam njihove viršle. Predsjednik: A daj, pa ti stalno nekamo putuješ. Letaš uokolo kao dementna roda. Premijer: To je moj posao. Predsjednik: Ma nemoj! A što je onda moj posao? Premijer: Ovdje želim vrlo jasno kazati, tvoj je posao da čkomiš i gledaš kako ja putujem po svijetu (he, he, sebi u brk) Predsjednik: Ali… Premijer: Nema ali. Otkad smo promijenili predsjednički sustav tvoja je funkcija isključivo folklorne naravi - odeš u narod, ispričaš neku šalu i onda su svi sretni. Predsjednik: Ići ću u UN svidjelo se to tebi ili ne! Premijer: Zrakoplov je moj, jedino ako si mislio letjeti redovnom linijom. Predsjednik: Ja neću presjedati u Frankfurtu. Premijer: Dragi moj, ti uskoro više nećeš ni predsjedati. Ahahahaha… Predsjednik: Loš ti je vic. Premijer: Istina boli. Predsjednik: Moj mehaničar ti je rašarafio getribu iz aviona. Dovoljan je samo jedan poziv da je odnese na skrovito mjesto. Premijer: Ali, ali… Predsjednik: Ha, ha, ha. Šta je papane, jel' ti dobar ovaj vic?! Muk. (Zavjesa) ___________________________________________________ IZ DRUGIH MEDIJA E K S K L U Z I V N O! Lignje Pismo jednog uberperwerznjaka: “Ne znan tocno odakle da pocnen. Iman 28 godina i u sritnoj san vezi vec godinu i po. Sexualni zivot nam je odlican, samo sta meni nesto fali ili bolje rec iman veliku zelju probat sa curon jednu stvar. Naime ovako, u mladjim danima san volija eksperimentirat drkajuci pa san tako jedanput proba penetrirat u unutrasnjost lignje. Gura san ga u unutrasnjost lignje rukon stiskajuci ulaz u lignju kako bi odrza stimulativni stisak. Od onda san posta ovisan o tome. Uvik san volija drkat, a nisan prestaja ni u vezama. Koji put bi nakon sta bi svrsija u lignju je opra, ispeka i izija. Tako san jedanput mojoj curi jos na pocetku veze za veceru ispeka lignje u koje san svrsija. Nisan ih opra. Totalno me napalilo sta ih je pojila i pofalila njihov okus. Posli te vecere zavrsili smo u krevetu iako je ona imala menstruaciju. Sve je islo kako triba dok ona nije pocela prigovarat da mi penis vonja na ribu. Naravno da san ga opra nakon igranja s lignjon, ali taj vonj je ipak osta. Zasmetalo me sta mi je prigovorila za miris pa san joj odbrusija da to njena menstruacija vonja na ribu. Znan da je to bilo glupo, ali u tom trenutku mi se parilo ka prikladan nacin da se izvucen. Nismo se posexali do kraja jer se ona naljutila. To je bilo davno, a od onda san pazija da nema mirisa po lignji kad se sexamo. Brisa san penis vlaznin higijenskin maramicama koje san kupija u DM-u. Ono radi cega pisen sve ovo je moja zelja da koristin lignju i u sexu. Jako me napaljuje ideja da penetriran u svoju curu s lignjon navucenon na penis (ka sta je inace navucen goldun) i da ju tako jeben dok me krakovi od lignje (koji naravno ostanu izvan vagine) triskaju po testisima. Jos me vise privlaci ista ta koncepcija samo u analnom sexu (analni smo imali desetak puta i oboje gustamo u tome). E pa sad kad imate uvid u situaciju, da konacno iznesen problem. Kako da predlozin curi sve to? Inace imamo jako dobru komunikaciju, sve jedno drugome govorimo i osin ovoga neman nikakvih tajni pred njom. Razmislja san da stavin lignju ispod kreveta pa je usrid sexa nataknen i tako udjen u curu, ali mislin da bi joj to bija šok. Ipak je triba pripremit na vizitu jedne morske zivotinje njenin genitalijama. E pa sad slusan savjete kako da joj objasnin, tj. predlozin ovo. Konstantno razmisljan o tome i sta vise mislin o tome to mi je normalni seks sa curon sve nezanimljiviji. Pomozite. Pozdrav od onoga koji je cesto na peskariji.” Izvor Ninoslavov Perwerzni Ćošak |
11:28 / Komentari (30) / Isprintaj / #
|
|
srijeda, 03.10.2007.
Poslije svega
|
Probudila me bol u vjeđama. Zelenkasti dim lijeno je klizio iz dnevne sobe u mračni hodnik neugodna vonja. - Zar opet? - prostruji mi lubanjom - slaba si, prepuštaš se rukama tame sanjajući snove zelene vile. Iznad glave ugledah labrnju neobrijane crnčuge na kojoj je lepršala šiba od bijele sline, laka poput stiropora. Odgurnula sam ga od sebe i protrljala muf. Sobu ispunjava mrcinište isprepletenih tijela u svakojakim pozama. Više ne razabirem koliko ih je, samo se pokušavam probiti do zahoda kroz tu razigranu kompoziciju. Malo dalje, u osjenčanom kutu, ugledah prizor sa Caravaggiove slike Žrtvovanje Izaka. Veliki čovjek je uguravao penis u analnu rupu lajavog dječaka. Dječak se koprcao. Jedna silueta ih je pokušala spriječiti, ali je izgubila svijest. Ispovraćala sam šareni pollockovski mlaz po nagim tjelesima. Na pragu je sklupčani Nemanja prekriven gajdama bacao drkicu tornjaku Antiši. Mahnula sam mu i rekla da više nikada neću piti. |
11:24 / Komentari (32) / Isprintaj / #
|
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Komentari On/Off
Copyright ©
Index librorum prohibitorum since 2006
KONZILIJ
Simo Mraović Simin performance nabijeVasnakurac Die Fuckel markiz Naklada baobaB WSELJENA Blabl Slaverina liječeni katolik prljava Igra SKICOIDI Klitorina Danica Smorović Spametni zub Mostarski uličar Slaninar u čizmama dr. Jastrogen Lajava kuja Firtuela Život je gad Izlešiola Blud Crkotica Skotna Kamov-bič DNO DNA Greatest shits zamjenski Bosanac Fotke ugojenih političara na: abstract(at)yahoo.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
