(Simfonija)
Tek što se oglasio petao, Timofej iskoči iz otvora na krovu i prepade sve one koji su u to vreme prolazili ulicom. Seljak Hariton zastade, uze kamen i baci ga na Timofeja. Timofej nekuda iščeze. "Gle lukavca", povika čopor ljudi, a neki Zubov se zatrča i svom snagom udari glavom o zid. "Uh!", uzviknu žena s podvaljkom. Ali Komarov uze pa tu ženu lepo šljis-šljus, i žena vrišteći utrča u kapiju. Nailazio je Feteljušin i smejuljio se. Komarov mu priđe i reče: "Šta je mešino", i udari Feteljušina u trbuh. Feteljušin se pribi uza zid i stade da štuca. Romaškin je pljuvao s prozora u potkrovlju, ciljajući u Feteljušina. Nedaleko odatle, nosata žena je koritom tukla svoje dete. Mlada debeljuškasta mati trljala je lice lepuškaste devojčice o zid od cigle. Jedno psetance, slomivši svoju tanušnu nožicu, valjalo se po trotoaru. Neki mališan je jeo bljuvotinu iz pljuvaonice. Pred bakalnicom se otegao red za šećer. Žene su se svađale na sav glas i gurale jedna drugu korpama. Seljak Hariton se napio špiritusa, stao pred žene s otkopčanim šlicem i izgovarao ružne reči.
Tako je počeo lep letnji dan.
Danil Harms
P.S.
Svojedobno sam neke dijelove "Slučajeva" znao napamet. Što god mislili o tom jeziku, srpski prijevodi ruskih pisaca imaju taj pravosljavni štih koji nam nedostaje. Tu prvenstveno mislim na Dostojevskog koji mi je trenutno poprilično zahtjevan za digitalizaciju. Prepisivanjem ove Harmsove priče želio sam dokazati da bi on danas bio vrhunski bloger, samo što Staljinovi NKVD-ovci nisu imali sluha za takvu literaturu. Da su kojim slučajem mogli naslutiti pojavu interneta možda ne bi zatukli svu tu avangardnu provokatorsku gamad. No, kao što vidimo, dio spašene ostavštine savršeno funkcionira u digitalnom formatu. Eto ti sad Josife Visarionoviču!
|