Sloboda, to je ono o čemu maštam posljednjih dana. Pošla sam u kuhinju ispiti čašu vode kojom bih privremeno isprala osjećaj krivnje zato što sam oduvijek bila nekome na grbači. Nandorov polupijani otac sjedio je za stolom i glupavo se osmjehivao.
- Uskoro, vidjet ćeš. Tvoji problemi su prošlost.
- Hvala vam što se brinete za mene. Ocu neću oprostiti, nikada., spustila sam dopola ispijenu čašu vode i skrušeno napustila stan.
Prozračnost kasne jeseni na trenutak me nadahnula. Nandor je čekao u parku i morala sam obaviti taj mučni razgovor. Znam da mu se sviđam, ali u ovakvim okolnostima ljubav i seksualne igrice djeluju beznačajno, poput godišnjeg izvješća državne revizorice Šime Krasić u Saboru.
- Kasniš, ukori me Nandor.
- Oprosti. Zadržao me tvoj otac, znaš kakav je kad popije.
Nandor je bio namršten i grančicom prevrtao golublju crkotinu. Njegova šutnja me izluđivala.
- Tvoj mi je otac možda našao posao u HNK-u. Za početak bih radila u garderobi.
- Garderobi, ljubomorno procijedi Nandor i pljune na tlo. Njegova slina se pomiješala s prašinom parka i otkotrljala u očnu duplju golublje strvine.
- Uskoro bismo mogli unajmiti onaj stan i konačno se riješiti staraca, rekoh euforično.
- Ne želim da radiš u HNK. Tamo je sve puno pedera., zgrči se Nandor sada već s nekim zabrinjavajućim izrazom lica.
- Trebala bih odbiti tu ponudu?! Ili se možda pridružiti tebi u skladištu Ciglane? Papčino!
Osjetih toplinu u ustima. Pridignula sam se na koljena i ugledala krvavi slap koji je lijući iz moje glave natapao žedno tlo. Dugoprsti neznanac je stajao pored mene i pružao maramicu.
- Markiz, reče i nježno mi obujmi struk.
Posjeo me na klupicu i rekao da bismo mogli otići do njega. Drhtala sam od proživljenog šoka, ali njegov glas mi je ulijevao sigurnost. Dok me držao u naručju jezikom je lizao ranu na mojoj glavi i poput kakvog čarobnog psa zaustavio krvarenje. Ubrzo sam izgubila svijest.
|
Zato kaj su mi u osnovnjaku rekli da sam blago mentalno retardiran prebacili su me u Zagorsku na stručno usavršavanje. Frizer je poziv kaj sam želilo usavršit da imam dobru frizuru i dosta novaca. Poslje su me prebacili u „Slavu Raškaj“ gdje sam išo u mješoviti razred. Tu smo sjedili mi koji čujemo sa gluhim osobama i učili su nas pjesmu Dobriše Cesarića koju nismo šteli čitat pa nas je profesor gađao knjigom.
U domu smo živjeli pa smo navečer jeli ekstazije i slušali Milu Kitića. Ja sam se seksao sa jednom gluhom, a znak za seks je bio kad gurneš jezikom kožu u ustima prema van ko da pušiš kurac. Ovi ljepši su se seksali sa curama koje čuju i njihove cure nisu kričale kao ove naše kad se seksaju.
Ja više to nisam mogel trpit pa sam se ofarbo s onim pramenovima, a cure kaj čuju su i dalje plesale na Milu Kitića i nisu mi dale seks.
Onda sam upozno jednog tipa koji mi je rekel da bi trebo preć na pravo slavlje jer je to super i da nema puno u ovoj državi pravoslavaca.
- Imo bi mrak ulet ovim curama koje vole Kitića, a on je isto pravoslavac., kaže on.
Poslo me u manastir nekom protojereju Antilopiju koji se nije dugo obrijo. On mi je rekel
- Mora da budeš ozbiljan, pa ćemo te krstimo.
Ja sam mu reko da oću bit pravosljavac zato da mogu se prestat seksat s ovim gluhim curama.
- Sine. Kad te pokrsti Antilofije ima da jebeš sve u šesnajst.
Onda me on lego pred oltar i reko da se svučem gol pa sam lego dole. Došo mi je sleđa i stavio neš u guzicu i rekel je da vadi neki greh iz mene.
- To je ko Lepa brena i slatki greh?
- Da sinko, samo obrnutim redosledom, tako će Antilopije.
Dal mi je ime Milorad i stavio mi je krst oko vrata da idem okolo i pričam o pravoslavlju. Još je reko da mogu govorit srbski da me svet razume i da je to lakši jezik od hrvackog samo izbacim ije, je. Ondak sam odlučio da se lepo vratim u „Slavu Raškaj“ i da im kažem da sam posto pravoslavan. Cure su rekle da mi ne vjeruju dok ne skinem gače pa sam ih skinuo.
One su se smejale.
|