Sloboda, to je ono o čemu maštam posljednjih dana. Pošla sam u kuhinju ispiti čašu vode kojom bih privremeno isprala osjećaj krivnje zato što sam oduvijek bila nekome na grbači. Nandorov polupijani otac sjedio je za stolom i glupavo se osmjehivao.
- Uskoro, vidjet ćeš. Tvoji problemi su prošlost.
- Hvala vam što se brinete za mene. Ocu neću oprostiti, nikada., spustila sam dopola ispijenu čašu vode i skrušeno napustila stan.
Prozračnost kasne jeseni na trenutak me nadahnula. Nandor je čekao u parku i morala sam obaviti taj mučni razgovor. Znam da mu se sviđam, ali u ovakvim okolnostima ljubav i seksualne igrice djeluju beznačajno, poput godišnjeg izvješća državne revizorice Šime Krasić u Saboru.
- Kasniš, ukori me Nandor.
- Oprosti. Zadržao me tvoj otac, znaš kakav je kad popije.
Nandor je bio namršten i grančicom prevrtao golublju crkotinu. Njegova šutnja me izluđivala.
- Tvoj mi je otac možda našao posao u HNK-u. Za početak bih radila u garderobi.
- Garderobi, ljubomorno procijedi Nandor i pljune na tlo. Njegova slina se pomiješala s prašinom parka i otkotrljala u očnu duplju golublje strvine.
- Uskoro bismo mogli unajmiti onaj stan i konačno se riješiti staraca, rekoh euforično.
- Ne želim da radiš u HNK. Tamo je sve puno pedera., zgrči se Nandor sada već s nekim zabrinjavajućim izrazom lica.
- Trebala bih odbiti tu ponudu?! Ili se možda pridružiti tebi u skladištu Ciglane? Papčino!
Osjetih toplinu u ustima. Pridignula sam se na koljena i ugledala krvavi slap koji je lijući iz moje glave natapao žedno tlo. Dugoprsti neznanac je stajao pored mene i pružao maramicu.
- Markiz, reče i nježno mi obujmi struk.
Posjeo me na klupicu i rekao da bismo mogli otići do njega. Drhtala sam od proživljenog šoka, ali njegov glas mi je ulijevao sigurnost. Dok me držao u naručju jezikom je lizao ranu na mojoj glavi i poput kakvog čarobnog psa zaustavio krvarenje. Ubrzo sam izgubila svijest.
Post je objavljen 26.10.2006. u 21:16 sati.