Lifestyle Čušpajz

Jutro.
Zrake sunca intenzivno penetriraju u sobu. Lagan povjetarac uzburkao je lišće drveta pored mog prozora.
Mirisi lavande šire se krajobrazom, nježno stimulirajući osjetilo mirisa.
Buđenje iz sna događa se nježno i neželjeno. Još je rano. Kapi znoja cijede se niz obraz i kaplju po zgužvanom jastuku. Mutan pogloed po sobi otkriva da je prošla noć bila žustra. Pokušaj mobiliziranja dovoljne količine energije za dizanje iz kreveta biva neuspješan.
Pčela uletava kroz prozor i iritantno zuji po sobi. Spretno izbjegava jastuk bačen prema njoj i shvativši da je neželjena napušta moj privatni prostor.
Vrućina postaje nesnosna, jedini izvor svježine postaje zid uz krevet, no uskoro i on gubi svoj rashladbeni potencijal.
Jedna misao prekida sve ove doživljaje i stavlja ih u drugi plan.
Ljeto je! More je blizu!
Tako blizu i tako opipljivo, udaljeno samo jedan skok. Jedan maleni odraz za čovjeka ali jedan veliki skok za čovječanstvo.
Ponesen tim mislima dižem se iz kreveta poput mamurnog feniksa i krećem prema terasi učiniti taj skok. Nesigurno kročim hodnicima kao da hodam na tuđim nogama. No ipak stižem na destinaciju. Još me samo trenutci dijele od osvježenja.
Slijedi odraz...i...
...
... tras?
...
zar se ne bi treblo čuti nešto kao pljus? šljus? kme?

Umjesto osvježenja obuzima me bol,kakva me to zla sudba snašla?
Otrijeznivši se iziluzije shvatim da nisam na morskim obalama, nego još uvijek u kontinentalnim predjelima, da je najbliže morsko osvježenje udaljeno barem 2 dana jahanja, te da nisam skočio s terase u more nego na vreli krov automobila.
Događa se i najboljima...

Ovo je nastalo u par minuta prije današnjeg ručka kad me nekaj puklo da pišem. I ne, ne mora imati smisla.

Već čekam slike s raznih događaja jaaako dugo da ih stavim al tko zna kad bude to stiglo u moje naručje pa evo nekoliko misli ususret moru, i u retrospektivi događaja proteklih tjedana. PRvo faks koji je hvala svim svecima gotov, jel već me vjerovali ili ne lagano živcira gužvanje među 85471326 ljudi svaki dan na +40, iako je pola tih ljudi žene. Gotovo je gotovo i gotovo zasad i ni riječi više o tome. Drugi event mi još neide iz glave, svadba frenda, vršnjaka... ni tu nisam pametan neki komentar dati, cijelo vrijeme smo čekali da netko iskoči i otkrije da je to zajebancija, da nije prava svadba nego razbibriga, generalna proba za festival čudnovatih tartufa ili isto takvih kljunaša, no to se nije dogodilo. Dogodio se napad škampa ubojice koji nas je zaskočio s tanjura i zamalo usmrtio ciljanim ubodom u oko, pukom srećom izbjeghavši smrt, ukrotili smo pomahnitalog škampa vilicom. Premda nismo osvetoljubivi, nismo mu uzvratili istom mjerom-pokušajem škampobojstva, nego smo ga pripitomili do te mjere da nam je rezuckao i sjeckao jelo na tanjuru u za konzumaciju prihvatljive dimenzije. Na kraju je unatoč svojim zaslugama osvojio urnebesno putovanje probavnim taktom za jednu osobu.



Da mu dole ne bi bilo dosadno kvalitetno je zalijan sadržajem flaše koja je trebala biti proslijeđena ali nije... nije joj bilo suđeno...
Niti auto nije bio spreman za prihvat ambalaže tih dimenzija što je očita mana i ovim putem apeliram na proizvođaće da naprave držać za flaše u auto koji će držati sve alkoholne otrove i bućkuriše iz domaće proizvodnje koji kod pretjerane konzumacije vode do sljepoće, bronhitisa i teleće paralize.



I ovo je još jedna hrpica,neznam što su tu pokušavali napraviti ali se nadam da su uspjeli u tome.



Kako je noć odmicala ja sam izgubio sve iz džepova pa tako i mobitel te svaku volju da koristim isti za zabilježavanje toka večeri, ali bilo je ljudi kojima je to bila dužnost pa nije bio problem. Čekam taj materijal jer me čisto zanima dal se to stvarno dogodilo il je to bio još jedan san ivanjske noći kao iz prošlog posta. Naime stepenice su još 3 puta dobivale novi premaz tako da smo svi isto toliko puta jahali šarenog zmaja. No to je manje bitno, moram iznjeti neslavan podatak da sam pretrpio gorko-slatki poraz te krasne večeri. Žderanje bez ruku- glasila je disciplina, voćni kolač bio je predmet požude, krenulo je, šlag je špricao na sve strane, bilo je biskvita do koljena, nervoza i trema zavladala je stolom, znoj i krv cijedili su se izmjenično u potocima. Kad se prašina slegnula, shvatio sam da sam poražen od strane buraza koji se prekriven šlagom pobjedonosno smijao-smrad. Uskoro slijedi revanš, ali ovaj put na mojem terenu a žrtva bude čokoladna torta - mislim da će tada biti puno više motivacije s moje strane i uvjeren sam u pobjedu. Ako pobjedom izjednačim, dolazi treća runda di se poznaju junaci - odojka. Ostavljam vas u ovim masnim mislima, idem kopati ostatke kolača iz nosam, a i već mi se tipkovnica znoji...

[prvo malo glazbe uz čitanje ]

...iliti midsummer night's dream, naslov je jedne zanimljive i smiješne predstav koju sam davno davno gledao i htio bi ju pogledati opet pa ak tko zna gdje i kad nek napiše. Ovaj apel je potaknut dijelom nostalgijom za tim prošlim vremenima i dijelo time što upravu traju neke od najzanimljvijih ljetnih noći, krenuvši od svetoivanjskih dana pa nadalje neznaš kaj se zanimljivije događalo. Puno lijepih stvari koje od kojih su se neke trajno urezale u lijepo sječanje, a neke je izbrisao ili zamutio kučni prijatelj alkohol. Upravo zbog tog prijatelja svi snovi ivanjskih noći nisu bili idealni i svodili su se na rotaciju kreveta na kojem ležim po svim osima ali kaj sad, nemreš imat stopostotni učinak.
Unatoč tolikim zanimljivostima i lijepim događajima, današnja noć i san koji slijedi biti će poseban, nešt je u zraku, osječam to nešto i govori mi da bude ovo posebna noć koja će donjeti snove za pamćenje. Ne sječam se posljednjeg puta kad sam bio ovako siguran u ovakve stvari. Što je tako posebno u zraku noćas? Što me to nagnalo da napišem novi post? Da li je to ljubav, opijenost životnim radostima, raznim pitkim supstancama, temperatura, ili možda vlaga zraka? Je li to kombinacija svih ili nekih od ovih upravo nabrojanih faktora, ili nešto novo, nedokučivo i neobjašnjivo riječima?

.
.
.
.
.

NE!


.
.
.
.
.
.
.
.

Uzrok svega ovoga je novo stepenište u kući koje je upravo dobilo svježi premaz laka koji svojim intezivnim mirisom već satima omamljuje ukućane i tjera ih da na kat kuće ulaze preko ljestvi naslonjenih na terasu. Taj miris koji pri dovoljno dugom izlaganju uzrokuje halucinacije i poremećaje kretanja te ostale slične zabavno-edukativne nuspojave. A premda sam pod utjecajem prije par dana odgledanog filma "Transformers" priviđa mi se da mi se mobitel transformira u čudnovatog kljunaša, monitor u morža, a stol je samo jedna velika moruzgva. Siguran sam da me opijajući efekt mirisa ni u snu ne će pustiti iz svojih močnih šaka. Već se vidim kako jašem ulicama Bangladeša na slonu duginih boja, dostavljajući homokinetičke zglobove žrtvama sezonskih rasprodaja, progonjen godzillom u pratnji helikoptera koji se silom prilika transformira u bačvu(opet ti transformersi jebaga) i budim se histerično obliven znojem. Sva sreća da se ovim krajevima bačva nikad ne smatra neprijateljem nego drugom kojeg uz pjesmu i veselje treba savladati i iscrpiti.Doslovno. U strahu od daljnjih kemijom uzrokovanih vizija, dovodim ovu sesiju baljezganja kraju, uz video koji prikazuje (neuspjeli) pokušaj otkrivanja transformersa neposredno nakon filma u nedužnom prometalu koje nas je dovelo vidjeti taj spektakl.