Već čekam slike s raznih događaja jaaako dugo da ih stavim al tko zna kad bude to stiglo u moje naručje pa evo nekoliko misli ususret moru, i u retrospektivi događaja proteklih tjedana. PRvo faks koji je hvala svim svecima gotov, jel već me vjerovali ili ne lagano živcira gužvanje među 85471326 ljudi svaki dan na +40, iako je pola tih ljudi žene. Gotovo je gotovo i gotovo zasad i ni riječi više o tome. Drugi event mi još neide iz glave, svadba frenda, vršnjaka... ni tu nisam pametan neki komentar dati, cijelo vrijeme smo čekali da netko iskoči i otkrije da je to zajebancija, da nije prava svadba nego razbibriga, generalna proba za festival čudnovatih tartufa ili isto takvih kljunaša, no to se nije dogodilo. Dogodio se napad škampa ubojice koji nas je zaskočio s tanjura i zamalo usmrtio ciljanim ubodom u oko, pukom srećom izbjeghavši smrt, ukrotili smo pomahnitalog škampa vilicom. Premda nismo osvetoljubivi, nismo mu uzvratili istom mjerom-pokušajem škampobojstva, nego smo ga pripitomili do te mjere da nam je rezuckao i sjeckao jelo na tanjuru u za konzumaciju prihvatljive dimenzije. Na kraju je unatoč svojim zaslugama osvojio urnebesno putovanje probavnim taktom za jednu osobu.
Da mu dole ne bi bilo dosadno kvalitetno je zalijan sadržajem flaše koja je trebala biti proslijeđena ali nije... nije joj bilo suđeno...
Niti auto nije bio spreman za prihvat ambalaže tih dimenzija što je očita mana i ovim putem apeliram na proizvođaće da naprave držać za flaše u auto koji će držati sve alkoholne otrove i bućkuriše iz domaće proizvodnje koji kod pretjerane konzumacije vode do sljepoće, bronhitisa i teleće paralize.
I ovo je još jedna hrpica,neznam što su tu pokušavali napraviti ali se nadam da su uspjeli u tome.
Kako je noć odmicala ja sam izgubio sve iz džepova pa tako i mobitel te svaku volju da koristim isti za zabilježavanje toka večeri, ali bilo je ljudi kojima je to bila dužnost pa nije bio problem. Čekam taj materijal jer me čisto zanima dal se to stvarno dogodilo il je to bio još jedan san ivanjske noći kao iz prošlog posta. Naime stepenice su još 3 puta dobivale novi premaz tako da smo svi isto toliko puta jahali šarenog zmaja. No to je manje bitno, moram iznjeti neslavan podatak da sam pretrpio gorko-slatki poraz te krasne večeri. Žderanje bez ruku- glasila je disciplina, voćni kolač bio je predmet požude, krenulo je, šlag je špricao na sve strane, bilo je biskvita do koljena, nervoza i trema zavladala je stolom, znoj i krv cijedili su se izmjenično u potocima. Kad se prašina slegnula, shvatio sam da sam poražen od strane buraza koji se prekriven šlagom pobjedonosno smijao-smrad. Uskoro slijedi revanš, ali ovaj put na mojem terenu a žrtva bude čokoladna torta - mislim da će tada biti puno više motivacije s moje strane i uvjeren sam u pobjedu. Ako pobjedom izjednačim, dolazi treća runda di se poznaju junaci - odojka. Ostavljam vas u ovim masnim mislima, idem kopati ostatke kolača iz nosam, a i već mi se tipkovnica znoji...
|