četvrtak | 01.02.2007.

Dan kada sam prevario sudbinu

Pročitavši naslov možda mislite da sam lud, to znači da me ne poznate jer oni koji me poznaju znaju da sam lud ko pajcek v cekeru.
Naime, o čemu je ovdje riječ, svaki utorak navečer dođem doma oko 10 i raznoraznim aktivnostima kratim vrijeme do spavanja (znači TV, komp, sapunjanje mačora, šamaranje majmuna, pletenje čipkastih stolnjaka i pulovera s uzorkom krtica, prđenje u čušpajz it. ali ne nužno tim redosljiedom). Za to vrijeme moj stari u dvorani naterava loptu zajedno s još tucetak njemu sličnih klimakteričnih polupenzionera, oni to nazivaju nogometom ali brojnoj publici(domaru dvorane i čistačici) to baš tak i ne izgleda.
No nema veze, važno da se oni druže, nakon tog "nogometa" oni se uvijek zalete negdi na pivu-dvije-šezdesetsedam, tako da stari (gledano s jedne strane) NIKAD ne dođe doma u isto vrijeme.
Gledano s druge strane on dođe doma UVIJEK u isto vrijeme, to vrijeme je kad meni ga dopizdi čekati, počne mi se spavati i odem na tuširanje prije spavanja(da, perem se). A i mene svaki put drugačije ulovi umor, ali kak smo mi sinkronizirani, to nije normalno, već 895 puta sam taman friško mokar pod tušem začuo zvono na vratima, u to vrijeme svi drugi (normalni) ukućani spavaju pa otvoriti moram ja, a stari i kad bi imao ključ, il ga ne bi našao il bi fulao bravu.
I tak se priča godinama ponavlja, negdje između 00:00 i 03:45 (dosadašnji rekord) on dotetura doma i ja letim mokar obavijen ručnikom iz tuša po štengama otvoriti.
Bilo je to pretprošli utorak kad sam, razmišljajući o ovim ponavljajućim koincidencijama odlučio djelovati i zajebati sudbinu.
I tak sam ja sjedio u sobi uz knjigu(aha) i razmišljao o dijaboličnom planu kad su oči postale teške, bilo je vrijeme pokrenuti plan. Kao i obično pokupio sam sve stvari potrebne za tuširanje, od ronilačkog odijela do jet-ski-a i zaputio se prema kupaoni, i tam odglumio sve radnje koje inače radim, od općenja s WC školjkom, do uzimanja ručnika i skidanja, sve savršeno odglumljeno istim tempom kojim to radim dok ne zajebavam sudbinu nek dok se stvarno idem prat. I sve ko fol napravim, uzmem šampone i kao pustim vodu te uđem odjeven u kadu , uzmem u ruku onu slušalicu i ko počnem se polijevat odjeven bez vode.
Da je neko uletio u kupaonu bi možda pomislio u tom trenutku da me zločesti Nijemac Alzheimer ufatio pa da sam se zaboravio skinuti i upaliti vodu. Ali nema veze, nakon otprilike minute "tuširanja" na opće oduševljenje publike oglasilo se zvono na vratima!!! Skučio sam od sreće iz kade i otrčao po štengama uz dijaboličan smijeh, okus pobjede je tako sladak, još sam se smijao ko kreten dok sam starome otvorio vrata, njemu nije bilo niš jasno (al da sam ja tolko pivi popil nebi ni meni) al nije niš ni pital. I bolje mu je da nije jer sam bio u pobjedničkom deliriju i nisam bio u stanju objasniti stvari. Zadovoljan sobom, dobivši nepobitni dokaz da sam moćniji od svih svetaca zajedno, utonuo sam u san i sanjao da sam tuš kabina u svlačionici nekog tima američkih cheerleaderica.
No to ima veze sudbinom ko ribe s biciklizmom.
Da upravo opisani događaj nije bio slučajnost, dokazao prethodni utorak kad se je sve ponovilo na vrlo sličan način. Pljunuo sam sudbini u lice, jedi sarmu sudbino nećeš više sa mnom općiti kao dosad, odsad je sve u mojim batrljcima!
Zajebite i vi svoju sudbinu već danas! Lako je!

- 19:36 - Istovari se i ti! (7) - DRUKENZIBITE!!! - # -

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.