Smijem i ja jednom napisati dnevnicki post, zar ne? Ako mogu srednjoskolke zasto ne bi mogao i ja.


Tako je Bora Chorba pjevao davno, na pocetku stvari zvane Amsterdam, a ja sam se uvijek cudio kud je takvu simpaticnu i duhovitu putopisnu stvar (nisam inace nikad bio ljubitelj Riblje Corbe ali ovo mi je bilo simpa) poceo bas sa takvim glupim i nebitnim detaljom... No to je bilo zato jer tad jos nisam zivio u Amsterdamu.

Svatko tko ovdje dodje na bar pet minuta, vidi odmah da su bicikli kljucna stvar u gradu, ima ih ko u Kini, i 99% ih su oronule krntije, ali zato zakljucane lancima debelim kao ruka. Koji nije, samo sjedi i gledaj, i kad se netko pojavi da ga uzjase, sanse su barem 50% da je to lopov. Pri tome pod "koji nije" ne mislim "koji nije zakljucan" - jer takvi ne postoje, nego "koji nije zakljucan lancem debelim kao ruka".
Dapace, cesto cete po gradu vidjeti i slucaj da je negdje za ogradu ili rack zavezan bicikl, ali nema prednjeg kotaca. To je cijena neznanja kako se pravilno zakljucava bicikl ovdje. Morate naime lancem uhvatiti i ramu, i prednji tocak, i ono za sto ga vezete - u protivnom ukrasce vam prednji kotac. A ja sam pak jednom imao slucaj da sam, iduci na dva dana u Den Haag, ostavio bicikl zakljucan za ogradu kod zelj. kolodvora, no pazeci da uhvatim i prednji tocak, zakljucao sam samo prednji tocak za ogradu, ne i ramu. To sam cak i primjetio dok sam zurio odatle na vlak, ali lanac je bio dovoljno isprepleten s biciklom da se to nije tako primjetilo, pa rekoh "ma neka ga, ne vidi se". Aha. Kad sam prekosutra izasao iz vlaka, nasao sam samo prednji kotac, i dalje vrijedno zakljucan za ogradu. Otkljucao sam ga, lanac sam si uzeo, a kotac u bijesu bacio u kanal.

Inace, ima tri osnovna nacina za nabavku bicikala: novi, iz trgovine; polovni, iz radionice; i na mostu od milja zvanom fiets-brug (cit. fic-bruh) iliti bic-most, od tipova koji se povremeno provezu i ljude na mostu znacajno pogledavaju, saptajuci kroz zube "fiets, fiets", pri tome se ogledavajuci lijevo desno da nema policije u blizini. Sto ce reci, lopovi koji za sicu prodaju svjeze maznute bicikle. Naime, ovo s kradjom bicikala ne treba shvatiti kao da nizozemci kradu, nego da postoji jedan mali ali vredan soj profesionalnih kradljivaca. Kad sam dosao u Amsterdam, to mi je bio osnovni nacin nabavljanja bicikla. Sjecam se, kad me prijatelj poveo u prvu kupnju na fiets-brug, i kad sam, nakon probanja, uzeo bicikl, pitao sam frenda "a sta ako me sad sretne pravi vlasnik?". Na to je on odgovorio "kako to mislis pravi vlasnik!? mislis prosli vlasnik?"
Sta je, je, na biciklu je bilo bar 4 - 5 kluceva, lanaca i inih zastita, koje vise nikad nitko nece otkljucati - dakle bicikl je promjenio bar 4 - 5 vlasnika prije nego je dopao mene.

Inace moj licni rekord je 3 ukradena (od mene) bicikla u tjedan dana...
Nakon nekog vremena sam shvatio da ipak ne nabavljaju bas svi bicikle na ovaj nacin, i da sta jest jest, kupovanje od junkie-ja jest podrzavanje kradje, i poceo sam kupovati polovne u radionicama (ganc novi su preskupi). No trenutno sam u prilicnoj besparici, cijelu zimu sam bio bez bicikla, a doslo je proljece, pa sam jucer, prvi put nakon valjda 4 godine, otisao na fiets-brug i kupio bicikl. Prava ljepotica, skoro novi, tri brzine. Savjest me pritiskala, i mislio sam kako netko negdje sada place za ovom ljepoticom. "Stici ceme neka karma za ovo" mislio sam. Ali nisam imao izbora (tj para). I sve moje dosadasnje bicikle je netko ovdje kupio nakon sto su ukradeni, izgovarao sam se sam sebi. Ovaj put sam prvo na pijaci kupio debelu lanchugu sa velikim lijepim crnim lokotom. To prvo, inace ces ostati bez bicikla dok kupujes lanac.

Uzivao sam u biciklu cijeli jucerasnji dan, dovezao se navece kuci, i zavezao ga za drvo ispred kuce novim lancem, siguran da mi ga nitko ne moze ukrasti.

I nije! Izasao sam danas, u namjeri da uzivam na biciklu u ljepom proljetnom danu... Ali maunu. Bicikl je tamo, zakljucan za drvo. Ali se lokot NE DA otkljucati. A vidim po tragovima nasilja na lokotu da ga je netko pokusao provaliti. Nije uspio, ali ga je uspio sjebati tako da ja sad ne mogu otkljucati da se na glavu postavim. Jedan od kljuceva sam u frustraciji i bijesu, pokusavajuci na silu otkljucati savio u pravi pravcati feder. Iznenadio sam sam sebe da sam tako jak, sta sam mu napravio. Ali lokot ni da se pomakne.

Tako da sada imam bicikl. I lanac. I drvo. Steta samo sto su tako sjedinjeni da cu morati ili iskopati drvo, ili kupiti elektricnu pilu za metal da prerezem lanac. Ako prije ne rastrgam svo troje zubima!!!


GRRRRRRRRRRRRRRRR!

P.S.
Da to sto sam onomad bacio kotac u kanal nije neuobicajena sudbina bicikla i kanala, osvjedocio sam se prije nekog vremena kad sam ugledao scenu ciscenja kanala:


(ova hrpetina bicikl olupina nije inace skupljena sirom grada, to je izvadjeno ispod tog jednog od nekoliko stotina mostova)