Posvećeno jednoj osobi koja proživljava teške trenutke...
Sto je to zivot? Tko mi moze dati potpun odgovor na ovo pitanje?
Biolozi kazu, "splet slucajno uskladenih bioloskih reakcija i procesa koje medudjeluju, povezane u cjelinu"... Tako suhoparno zvuči, zar ne?
Teologija bi rekla nešto drugo, psihologija treće, socijologija četvrto, filozofija peto... I, možemo li reći da je ijedna definicija pogrešna? Pa zar nisu sve točne u opsegu dotične znanosti? Ali, da, u opsegu, ograničene... Što znači da nisu potpune...
Što je za mene život? Zar se nikad niste zapitali to pitanje? Što je ovo sve zapravo? Božji dar, za vjernike... Za ateiste, možda vrijedi i ona biološka definicija.. Ali mislim da svatko ima neko svoje mišljenje o tome, makar nije lako odgovoriti na ovo pitanje.
Sjetih se upravo misli koju pročitah na jednom blogu:"Život je sjena, a sjena je crna..."
Eto, pa i to je jedna od definicija... Život - pun uspona, padova, dobrih i loših stvari, pun zlobe, ali i dobrote, to sve je život... Čovjek - živo biće. Proces, biološki, kao skup svih reakcija i procesa koji su usklađeni u nekom organizmu - i to je život. Život je dar... Neprocjenjiv dar. Makar se često ne činilo tako, pa ni samom meni. Naravno da nam je ponekad teško, rekli bi preteško, pa razmišljamo o tome kako bi bolje bilo jednostavno skratiti muke... I to je život. Takav je život. Kao, uostalom, što sam također pročitao na jednom blogu, putovanje vlakom.
Pun preokreta, smijeha, ali i suza, veselja, ali i tuge... I onda, nekad se nađemo u situaciji da se zamislimo nad svojim životom, kada se pitamo cemu to sve... Ali, uvijek postoje osobe zbog kojih vrijedi nastaviti. I one zbog kojih ne vrijedi ne nastaviti. Znate, ono, nekad, kad vas uhvati depresija zbog nečega... Možda prolazite kroz teške trenutke, svi mi prolazimo kroz njih ponekad... Ali, treba se zapitati... Je li to vrijedno? Je li vrijedno uzalud tratiti dane na takva razmišljanja, je li vrijedno tugovati i plakati zbog nekih budala? Zar si možemo to dopustiti cijeli život, tako raditi? Pogledajte oko sebe, uvjeravam i sam sebe često... Uvijek postoje ljudi koji vas vole... Koji mare za vas. Bez obzira na sve. To je meni jako važno znati, a mislim da je i svima ostalima. Život je, unatoč svemu, dar, nešto divno, i trebali bi uživati u njemu... Zašto dopuštamo raznim (poremećenim) pojedincima da nam pokvare sve? Zašto dopuštamo da nam se život ruši pred očima, da naši snovi hlape tek tako, u trenu odu.. ? Još jedna lijepa rečenica - Ne sanjaj svoj život, živi svoj san!
A zašto ne radimo tako? Zašto uvijek sanjamo svoj život? Jer nismo spremni ostvariti snove. Jer nemamo snage, bojimo se, ili ne želimo riskirati.
Život... Tako divan, a tako grozan... Pun proturječnosti... Pun ironije... Pun loših stvari, loših ljudi koji nam čine nažao. A mi im ne možemo ništa. To je sve život... I dobro i loše... Samo, ja sam trenutno ipak u stanju da više vidim loše... Nažalost, da... Nekad te loše stvari totalno zaslijepe one dobre... Ali, opet, moramo se, jednostavno se moramo prisjetiti i dobrih stvari... Nije lako, da... Optimizam se možda čini težim rješenjem, ali je bolji dugoročno... Čini ljude veselijima... ili možda i sretnijima čak... da, mislim da je...
Zaključak? Pa, upravo ste ga dobili... Život je samo jedan... Carpe diem (iskoristi dan)!
Nemojte dopustiti da drugi upravljaju vašim životom, činite to sami... I zapamtite: Ništa se ne mora, osim umrijeti! Kada vam netko kaže da morate nešto, razmislite prvo o tome, o okolnostima... I jeste li spremni to napraviti, odlučite sami - nemojte da drugi manipuliraju vama...
Anonymus
