pisma otrovnog pera

srijeda, 19.09.2007.

SJEĆANJE NA SLIKU

Ležala je na krevetu, okrenuta mi leđima. Bila je gola. Plahta prebačena preko njezinih nogu, ostavljala je dovoljno tog lijepog tijela, otvorenog pogledu, da joj se mogu diviti. Bila je lijepa. Pratio sam liniju njezina tijela, od kose, niz vrat, ramena, struk, bokove. Imala je glatku kožu, svijetle boje. Bio je sumrak, i nešto je bilo prekrasno u toj slici. Bila je oslonjena na lakat desne ruke. Ležala je na desnom boku. Bila je mirna i tiha.
- Volio bih da sam slikar. Ili da barem znam slikati.
- Zašto?
- Da te mogu naslikati.
Približio sam joj se. Milovao sam je prateći liniju njezina tijela. Bio sam uzbuđen, ali ne kao prije. Uživao sam. Da, to je prava riječ. Uživao sam. Što je milujem, što je tako lijepa, što je moja. Ona nije bila klasičan primjer ljepote. Nije imala savršene crte lica, imala je nepravilne zube. Imala je duboke oči. Tamne. Mogao sam se izgubiti u njima. I doista bih volio da znam slikati. Da ja mogu prenijeti svoje osjećaje prema njoj, slikajući je. Fotografija nema tu moć. Bila je lijepa meni. Bili smo na kasnom ljetovanju. Na moru. Bilo je prehladno za kupanje. Provodili smo dane u sobi. Igrali smo se. Kao djeca. Doduše, sve su te igre bile nabijene erotikom. Ali su bile igre. Uživljavali smo se u likove. Smijali. O, da puno smo se smijali. Nismo vodili ljubav svaki dan. Kao neki parovi, u početku veze. Bili smo ispunjeni i zadovoljni. Tada smo malo vremena provodili zajedno, pa nam je bilo dovoljno što možemo biti zajedno cijeloga dana.
Sjetio sam se večeras te slike. Od tada je prošlo punih dvadeset godina. Ali ja je još nosim. Ona je danas moja supruga. I ja je svejednako volim. Drugačije, ali jako. I meni je i danas tako lijepa. Ono što sam oduvijek volio na njoj, vrijeme nije moglo narušiti. Njezin fantastičan osmijeh. Njezinu samouvjerenost, njezine oči. Vrijeme tome ne može ništa. Baš ništa. Slavimo 18 godina braka. Naš je brak punoljetan. Gledam je u našoj blagovaonici, obasjanu svjetlošću svijeća. Zajedno smo pripremili tu večeru. Sjedimo u tišini. I opet uživam. I još se ponekad igramo. O da. I još se puno smijemo. Oduvijek smo mogli zajedno šutjeti. To je najdublji oblik pripadanja. Gubim se u njezinim očima. Sve što osjećam je zahvalnost što je imam i ljubav koja još uvijek traje.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

ljubav na tisuću načina

- Ja ne stvaram svijet, ja ga samo opisujem.
- Njegove strahote i mračne noćne more. Za vlastiti morbidni užitak?
- Opisujem što vidim. Svi čekamo red na oštricu giljotinje.
Pod našim nogama teku rijeke krvi, opate.
Bio sam u paklu,mladiću. Vi ste samo čitali o tome.



JA PIŠEM, VI ČITATE

Viagra