pisma otrovnog pera

utorak, 11.09.2007.

DEFINICIJA

Gledala je znatiželjno oko sebe. Bila je prvi puta u mojem stanu. Natočio sam bijelo vino i sjeo na dvosjed, pokraj nje. Počeli smo razgovarati. O životu, poslu, nama. Kako sam načeo filozofiranje o seksu, više se i ne sjećam.
-Vođenje ljubavi je po definiciji prokreacijska, božanska energija. Dakle, služi za stvaranje novoga života. Ali, na sreću, mi imamo moć uživati u njemu.
Ni sam ne znam kako sam načeo tu temu. Želio sam je dovesti u krevet. Činilo mi se da će filozofiranje pomoći. Da će me ozbiljno shvatiti. Da će me htjeti. Poznavali smo se godinama. Radili smo zajedno. Prije četiri mjeseca počeli smo se viđati izvan posla. Nisam je silio na seks, činilo mi se da je pala upravo na to.
- Mi?
- Pa mislim ljudi. Manje više, svi smo mi ljudi.
- Zašto manje-više?
- Zato što se neki od nas ponašaju, počesto, kao da to i nisu.
Ovo su bile vode razgovora do kojih nisam želio doći. Kuda smo zaglavili? Želio sam seks, ali mi se učinilo da bi ona rado filozofirala. Pustio sam je. Neka se malo opusti.
- Počesto?
- Ma da. Kad smo loši, uvijek je prečesto. Za one druge. Kojima činimo nažao. Svjesno, ili ne. - I kaj sad? Voditi ćemo ljubav, samo kad poželimo dijete?
To mi je dalo nadu. Željela je i ona mene.
- Naravno da ne.
- Nego?
- Nego... ćemo se paziti.
- Aha, promrmljala je tužno.
- Što je? Što ne valja?
- Ma, ništa, sve ok.
- Ma nije sve ok. Vidim da si se snuždila.
Znao sam da želi dijete. Bila je odgojena da se uda i rađa. Shvatio sam to prije. Meni se nije žurilo. Ne da sam žudio za djecom, sada. Ali ipak.... ne još. Pitao sam se, kada ću biti. Vjerovao sam da će mi se prosvjetliti. Da će mi doći ta ideja kad za to dođe vrijeme. Zagrlio sam je i počeo ljubiti. Uživala je. Nastavio sam. Moja je ruka lutala, istraživala. Odmaknula se od mene. Pogledao sam je upitno.
- Ne mogu. Ne sada. Ne još.
- A kada?, upitao sam je nestrpljivo. Bio sam već poprilično uzbuđen.
- Pa nakon vjenčanja, rekla je sasvim ozbiljno.
Isuse, imala je 26 godina. Nije valjda još nevina. A ako i jest... nisam mogao vjerovati. Bila je prilično slobodna. Skoro da nisam povjerovao. Činila mi se „normalnom“. Nisam mogao ni pretpostaviti do kuda je sezao njezin odgoj. I što sada? Da je pustim da ode? Nisam bio siguran da želim prvesti ostatak života sa ženom koja je tako odgojena. I koja će tako odgajati moju djecu. Hm, djeca! Opet ta tema. Gledala me tužno. Bio sam siguran da je ovo već doživjela. I da će biti ponovno udarac. Ako je odbijem. Da će se ponovno razočarati u ljudima, muškarcima, životu. Bila je tako lijepa, nježna, toliko privlačna. Vjerujem da bi je svatko poželio za ženu. Ipak, ja nisam bio siguran da je to ono što želim. Osjetio sam se, kao pred zidom.
– Ostaviti ćeš me, zar ne? Upitala me gledajući me očima punim suza. Nije mi sudila, nije me molila, izrekla je to kao gotovu činjenicu. Nije me optuživala, ni krivila. To me slomilo. Vjerujem da me to slomilo. Donio sam odluku, u trenutku.
- Udaj se za mene, odlučno sam rekao.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

ljubav na tisuću načina

- Ja ne stvaram svijet, ja ga samo opisujem.
- Njegove strahote i mračne noćne more. Za vlastiti morbidni užitak?
- Opisujem što vidim. Svi čekamo red na oštricu giljotinje.
Pod našim nogama teku rijeke krvi, opate.
Bio sam u paklu,mladiću. Vi ste samo čitali o tome.



JA PIŠEM, VI ČITATE

Viagra