pisma otrovnog pera

nedjelja, 15.07.2007.

RANJIVICA

„Kako mi to možeš raditi?“ – upitala je nemoćno.
„Sama si to tražila.“
„Nisam,“ rekla je prgavo.
„Jesi, jesi,“ nije popuštao. Sjedio joj je u krilu, pokušavajući je onemogućiti da ga i dalje gađa raznim predmetima. Kad mu je doletjela pepeljara, prekipjelo mu je. Posjeo ju je u fotelju i sjeo na nju.
„Težak si.“ – stenjala je.
„Neka sam.“
„Kada ćeš ustati?“
„Kad se smiriš i kažeš: „Oprosti što sam te gađala pepeljarom i ostalim“.“ – uživao je u svom položaju.
„Znači nikad“, procijedila je ljutito. „Težak si,“ ponovila je.
„To si već rekla.2 – smijao se. Noge su joj odrvenjele ali nije popustila.
„Mobitel ti zvoni.“ – nadala se da će ga se sad riješiti.
„Neka zvoni, ja ne ustajem.“ – nije se obazirao na zvonjavu.
„Možda je važno.“ – ponadala se.
„Zvati će opet.“ Šutjeli su.
„Oprosti, molim te možeš li se ustati?“ – popustila je. Ustao je. Htjela je i ona, ali nije mogla. „Utrnula sam, ne mogu se dići. Moram na WC.“ Nije joj povjerovao. Mislio je da je to još jedna njezina smicalica i da opet nešto sprema. „Molim te pomogni mi.“ Molećivo ga je gledala i on je popustio. Bez napora je digao na ruke i odnio do kupaonice, posjeo je na školjku i čučnuo kraj nje. Izmasirao joj je noge. Ona ga je gledala dok su milijuni trnaca prolazili njezinim nogama.
„Joj, kako škaklja.“ – meškoljila se. Zastao je.
„Ja te škakljam?“ upitao je ozbiljno.
„Ma ne ti, mravci, trnci, što god to bilo, i kako god se zvalo. Uh. Hvala ti, sad možeš izići da obavim što moram.“ Izišao je ali je ostao pred vratima za slučaj da ga zatreba. Sjedila je na wc-u i razmišljala o njemu. Možda bi se on stvarno želio brinuti za mene. Trebam li ja to uopće? Izišla je van i zagledala se u njegove oči. Htjela je pročitati u njima što osjeća. Gledao je ozbiljno u nju i on se pitajući istu stvar. S njom nikada nije bio siguran. Ipak čudesno ga je privlačila. Pomaknuo joj je pramen kose sa čela i ona se stresla. Silina emocija koju su osjećali obuzela ih je oboje. Zagrlili su se i počeli ljubiti. Ovaj puta nježno. Istraživali su jezicima jedno drugo i strast se razbuktala. Podigao je na ruke i odnio do njezine sobe. Polegao je na krevet i legao kraj nje.
„Što želiš ?“ – ozbiljnim glasom, upitao je.
„Tebe.“ – odgovorila je jednostavno. Zavukla mu je prste u kosu i otvoreno ga gledala. „Trebam te.“ Ovaj puta je bio siguran, da ga ne laže. Ranjivost koju je vidio u njezinim očima, rekla mu je puno toga. Sagnuo se i počeo je ljubiti. Trebala ga je, trebala je muškarca kojim neće moći manipulirati seksom, trebala je postojanost, trebala je ono što nije imala a za čim je žudila. Prošli su mjeseci od kada je zadnji puta vodila ljubav. Trebala je vođu, trebala je seks a da ona ne bude muškarac u krevetu. Nije bila zahtjevna, pustila ga je da vodi i on je to znao. Osjećao je što traži od njega. Zadovoljio ju je i nakon svega upitao: „Da li ti je itko ikada odolio?“
„Ne,“ rekla je jednostavno. Ne bahato, ne uobraženo. Bila je to istina. Čista istina, koje je ona bila svjesna. Legla je na njegove grudi i dopustila sebi da se opusti, slušajući njegovo srce. Nije ništa tražio. Nije tražio čak ni seks. Bio je tako pouzdan, a vatren kada je trebalo. Imao je maštu koju je upotrebljavao kad god bi ga izazvala. Ona je uživala u tim slatkim porazima. Time joj je davao do znanja da mu je stalo. Trebalo mu je puno samokontrole za to. Imao je strpljenja. Možda je voli, ponadala se. Čudila se samoj sebi zašto joj je to važno. Bila je zaljubljena u njega, shvatila je u tom trenutku. Ukočila se.
„Što se dogodilo,“ upitao je.
„Ma ništa, samo mi je malo hladno,“ lagala je i on je to znao. Nije inzistirao na istini jer ju je na neki način znao i sam. I on je mislio o tome. Znao je da mu je neodoljiva upravo zato što je osjećao za nju ono što nije nikada ni za koga. Izluđivala ga je ali je znao da ga ne bi mogla tako izluditi da je ne voli. Bilo bi mu svejedno kao i svima prije njega ali njemu nije bilo svejedno. Okrenuo se prema njoj i pustio da mu čita iz očiju što osjeća za nju. Znao je da joj treba malo sigurnosti u njega, da shvati da nije s njom samo zbog seksa. Vjerovao je da je shvatila.
„Želim te,“ rekao je i počeo je lizati po cijelom tijelu. Krenuo je od usana, preko obraza i ušiju. Plamen strasti obuzeo ih je prije no što je došao do vrata. Oblizao joj je cijelo lice, ruke, vrat, grudi, trbuh, noge a šećer je ostavio za kraj. Svršila je na njegov jezik dok su se njezini uzdasi urezivali u njegovo srce kao pjesma zaljubljenika. Zajahala ga je i pružila mu isti užitak. Svršio je duboko u njezinim ustima držeći je za glavu i grčeći se od užitka koji dugo nije osjetio. Gledala ga je vedro i smireno. Ponosna, ali ne bahata. Voljela mu je davati. Nije samo uzimala.
„Smiruješ me.“ – priznala je.
„Znam.“ – bio je siguran u to.
„Kako to?“ – iskreno je i znatiželjno željela znati.
„Zato što ti dajem ono što trebaš i tražiš.“
„A što trebam?“
„Trebaš ispunjenje. Sve imaš u životu. I ljubav i novac i uspjeh. Nedostaje ti samo muškarac koji će te voljeti. Koji će imati dovoljno strpljenja i ljubavi da uvidi što uistinu želiš i da ti to da.“ – objašanjavo je. Upijala je svaku riječ.
„A to si ti?“
„Možda. Ako me želiš.“
„Želim te, želim probati s tobom. Zato što ti vjerujem.“
„Da li to znači da me više nećeš proganjati i gađati?“ – izgledao je razočarano.
„A to ne. Sigurno ću te još koji puta gađati.“
„Drago mi je zbog toga.“
„Da??!“
„Da, da te mogu onda kazniti.“ Spustila je glavu sjetivši se kako ju je udario po guzici. Nije mogao vjerovati da se srami. Imala je dovoljno srama da spusti glavu na njegovo tijelo, ali se nije sramila izazivati ga svojim tijelom, kad god je za to uhvatila priliku. Možda je to zato što sada zna da joj je stalo pa njezina prava priroda prodire kroz maske koju je navukla tko zna kada. A možda i glumi, tko će znati. On sigurno nije ali ga je to zabavljalo.
„Što kažeš ti za te moje kazne?“
„Da su maštovite u najblažem smislu.“
„Sviđaju ti se?“
„Da i ti mi se sviđaš.“ Poljubila ga je bježeći u strast pred ranjivošću jer još nije bila spremna dati se cijela. Za sada. Nakon što je otkrio toliko bolnih točaka morala je uzeti konce u svoje ruke, bar za neko vrijeme. On je razumio i pustio da ga povede na čarobno putovanje kroz carstvo čula. Bila je nježnija no prije, bila je otvorenija ali mu je jasno stavila do znanja da ona vodi igru. A on je već tada znao da želi provesti život s njom Znao je da će ga izazivati i ludovati pred svima a kada ostanu sami biti će samo njegova i mirna poput umiljate mačkice. Sada je znao kako to postići. Vjerovala mu je i nije morala glumiti pred njim. Bio je zaveden i više nije imala potrebu dokazivati da je fatalna žena. On je upoznao i ranjivu djevojčicu.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

ljubav na tisuću načina

- Ja ne stvaram svijet, ja ga samo opisujem.
- Njegove strahote i mračne noćne more. Za vlastiti morbidni užitak?
- Opisujem što vidim. Svi čekamo red na oštricu giljotinje.
Pod našim nogama teku rijeke krvi, opate.
Bio sam u paklu,mladiću. Vi ste samo čitali o tome.



JA PIŠEM, VI ČITATE

Viagra