ponedjeljak, 24.04.2006.
luka 
 ovo je blog otrovne jabuke, a ne luke nižetića!  ali inače je zabavan taj tracker. proučavam ga kad mi je dosadno i obično se ugušim od smijeha.  |
nedjelja, 23.04.2006.
odgoj
inspirirana mini serijom o šalici na hlapića koju je ovih dana doživjela poli, odlučila sam malo hvaliti odgoj u svojoj obitelji.  uvijek su me čudila takva djeca koja sve dobiju vrištanjem, valjanjem po podu i sličnim aktivnostima koje roditelji "jednostavno ne mogu spriječiti". mene su roditelji odgojili (da, odgojili su me) tako da mi ništa nije falilo, sve sam mogla tražiti i u normalnom razgovoru saznati hoću li to dobiti, kada i zašto. nikakva iskorištavanja mi nisu bila ni na kraju pameti jer sam znala kako moji komentiraju drugu djecu koja se tako ponašaju, a i uvijek smo prije svakog polaska u dućan dogovorili pravila ponašanja. i jasno se znalo da mogu sve tražiti, i da ću uvijek dobiti konstruktivan odgovor na pitanje. nekad je odgovor bio da je nešto preskupo. nekad su mi rekli da ćemo se dogovorit doma. da ne nabrajam sve situacije... uvijek se radilo o iskrenom i razumnom odgovoru. nikad mi nisu rekli ništa u stilu "ne i gotovo". i to je savršeno funkcioniralo jer su pazili da baš nikad ne odgovaraju automatski "da, da, dobit ćeš", a kad su za nešto rekli da ću dobit, onda sam to i dobila. uvijek. bez iznimke. možda ne one iste sekunde kad sam poželjela, ali uvijek u roku koji su obećali.ako je i bilo nekoliko situacija, koje se mogu na prste jedne ruke nabrojati, u kojima sam isprobavala metode koje uključuju vrištanje, valjanje po podu, neutješno plakanje i slično... brzo sam od toga odustala jer imam roditelje kameno čvrstog karaktera kod kojih su takve metode bile jaaako kontraproduktivne. npr., ako sam pokušala cviljenjem dobiti neku novu igračku danas umjesto obećanog idući tjedan, na kraju sam završila i bez te nove igračke uopće, a i u kazni bez već postojećih igračaka. nije mi trebalo dugo da prihvatim poslovicu "strpljen - spašen" kao životnu filozofiju!  |
srijeda, 19.04.2006.
obrazovni intermezzo
|
opićena: e, imam sam jedno pitanje, kak napraviš da ti se slika veća od 200x150 uz nju "kelji" tekst. jel kuzis kaj me zanima? aj pliz ak mi mozes objasnit u komentaru, an nije problem?? tnx unaprijed! (19.04.2006., 13:49) mislim da sam dobro shvatila šta pitaš.... prvo - ako odeš na tutor.blog, prekopaš po njenoj arhivi i pročitaš postove, tamo ćeš naći hrpu odgovora na ovo i puno drugih pitanja. sve je jasno i jednostavno napisano na hrvatskom jeziku. drugo - ono što vidiš da je netko napravio na svom blogu ili bilo kakvoj stranici - klikneš view > (page) source u browseru i tražiš gdje je kod za to što te zanima. treće - evo ti primjer kako sam ja stavila ovu mačku u prošlom postu... < img src="http://img220.imageshack.us/img220/1485/27125ft.jpg" alt="miiiica" style="margin: 10px; float: left;" border="0" > četvrto - vidim na tvom blogu da znaš stavljat u post veće slike tako da ih uploadaš na imageshack, pa pretpostavljam da pitaš kako lijepo namjestiti tekst oko takve slike... to ti radi ovaj dio u kodu za sliku: style="margin: 10px; float: left;" margin povećavaš ili smanjuješ po tome koliko želiš odmaknuti tekst od slike. float left ti određuje da redovi teksta "teku" uz sliku i da je slika lijevo u odnosu na tekst. (ako staviš sliku desno, onda i to promjeniš) peto - slobodno pitaj ako ti još nešto nije jasno. nije meni problem nikome odgovorit ako znam odgovor na bilo koje pitanje, ali ovakve su mi stvari bezveze kad je već to sve negdje objašnjeno na savršeno jednostavan način. |
petak, 14.04.2006.
kućni ljubimci
 prije 6-7 godina, slučajno i neplanirano, u moju se obitelj uvuklo jedno ovakvo malo čupavo mijaukalo. sad je to moja pametna plavooka priljepkica. kad me nema doma, sva je tužna i samo spava. kad se vratim, dočeka me, sva sretna mi se izvali na vrat, mazi se i iskazuje na sve mile i nemile načine koliko je sretna. kad se igramo, jurimo po cijelom stanu do iznemoglosti. ako ne primjetim da se ona hoće igrati, onda sama počne nabacivati igračke da vidim šta hoće. ma, ustvari, sve što hoće zna sama pokazati. dok sam doma, ona je sva presretna. hoda stalno oko mene, a ako nešto učim - ona sjedi pored knjige. dok ručam - ona sjedi na stolcu pored mene. ako nešto radim na kompu - ona spava na ekranu. čim legnem spavati - ona se uvali ispod pokrivača pored mene. kad mi je mama jednom rekla da će ju dati nekome - dva dana sam plakala ko kiša! a nisam baš neka cmizdrava... eto, da znate... mi dvije se jako volimo!  baš me briga što ovaj post ne-ljubiteljima životinja budi asocijacije na neke ustanove, možda neke sekte ili tako nešto. uopće vas ne doživljavam. |
četvrtak, 13.04.2006.
probajte aboogy
|
aboogy ako još niste vidli na naslovnici ili na nekom drugom mjestu... prije par dana slučajno sam naletila na ovu divotu, išla vidjeti šta je to, i sad sam sretna i oduševljena, pa moram hvaliti autore i zainteresirati vas da svi odlučite koristiti... ako već niste! hvala zekanu i kokolu!!  |
srijeda, 12.04.2006.
ljubomora?
|
od kad pamtim, uglavnom nikad u životu nisam imala problema s ljubomorom. nisam bila nikad ljubomorna i nisam shvaćala tuđu ljubomoru. ipak, u zadnje vrijeme, kad racionalno razmislim o nekim stvarima, shvatim da je u nekim situacijama moja neopravdana ljutnja usmjerena prema nekim osobama zapravo - ljubomora! naravno da znam da to nije ni dobro, ni zdravo, ni pametno, ni korisno, ni.... ni... ni... ni ništa!! a ipak sam nekad ljubomorna! i nije to da sam onako, možda maaalo ljubomorna... a neee, ne! nema kod mene takvih polovičnih rješenja. ili stvarno nisam ljubomorna ili sam luda od ljubomore i u stanju se potuć s objektom ljubomore. tući, čupati, gristi... šta god. a kad se dozovem svijesti, shvatim da ta ljubomora nastaje iz mojih nekih razmišljanja koja su najčešće totalne nebuloze... šta sam u stvari htjela reć? nemam pojma... ali, eto... tako... ja sam ljubomorna! na sva druga pitanja koja bi se o toj ljubomori mogla postaviti - neznam odgovor.  |
utorak, 11.04.2006.
neutrino, sad će tebe otrovna naučiti...
|
ovdje možeš kliknuti ako želiš downloadati pjesmu koja mi je zvučna kulisa po cijele dane... k'o da sam ally mcbeal. tekst pjesme je ovo: Od kako sam tebe upoznao ja Nisam više isti to već svatko zna A i sam se pitam što to samnom bi Kakvom si me čarolijom začarala ti. Proljeće je a u meni nemir, Od sreće bih zagrlio svemir, Proljeće je i miriše trava, Srce kaže ti si ona prava Za mene, za mene.... Večere, parfemi, nakit, pa i veš, Poklona milion ne računam više, A ti hočeš samo da mi budeš žena, Da kraj tebe dušo budem kao sjena. Proljeće je a u meni nemir Od sreće bih zagrlio svemir, Proljeće je i miriše trava, Srce kaže ti si ona prava. Za mene, za mene.... a luka nižetić izgleda ovako:  |
ponedjeljak, 10.04.2006.
luka nižetić
ja sam zaljubljena. ali ustvari nisam. ma neznam. mogla bi bit. ali nisam. ne još. možda ću bit. a možda baš i neću bit. vjerojatno hoću. ali to neće bit dobro. bilo bi dobro da ovisi samo o meni... ali već vidim da će netko drugi to sve okrenut u zlo. bit će pun obaveza, neće se javljati, onda će se javiti, pa ću se ja ljutiti... a neću se ja prva javiti... pa će se on čuditi... a to je sve već kasno. i onda ću bit tužna.  šta ja mogu kad sam takva zaljubljiva. nekad bi mi možda bilo dobro da nisam. ali kad jesam... i ne mogu protiv sebe... i uglavnom mi je drago da sam takva. lijepo mi je kad se tako osjećam. (a to je skoro cijeli život!) samo mi nekad bude žao kad ne mogu izdržati da ne izlajem svoje osjećaje, a onda se taj netko prestraši ko malo dijete, zbuni i šta-ti-ja-znam-šta, pa nestane u vidu magle. ne družim se s bijesnim životinjama, a i nemam baš neki običaj gristi ljude oko sebe (to sam prerasla ), zašto onda toliki strah? neke velike priče, a onda - tako mu mlijeka u prahu, kida udesno! a baš me ovo proljeće-koje-hoće-pa-neće-doći izluđuje. ali onako pozitivno izluđuje. sva sam neka šašava. mozak mi radi sto na sat i stalno mi je puna glava nekakvih svakakvih ludih ideja.  |
nedjelja, 02.04.2006.
keksi
 objašnjavajući nekom tamo catcheru sličnost između malina i kupina, spomenula sam i kekse. onda su me keksi prisjetili jednog događaja u koji su bili upleteni... bili smo na brodu, ljuljali se prema grčkoj, u kabini nas 7-8... neki fino zamućeni alkoholom, neki temeljito potopljeni u alkohol. naravno, naratorica je bila u prvoj skupini jer se ovi drugi ne sjećaju ama baš ničega. (već su prije neki bili traženi po tragovima keksa, ali drugi očito nisu ništa iz toga naučili. naravno da nisu... tko je vidio na maturalcu učiti!  ) e, u toj kabini... kako to već ide... nešto svira, pijemo, ležimo po krevetima (drugačije nema šanse da stanemo svi)... i naravno, uz to sve baš dobro dođe nešto za grickati.... na primjer, keksi! i tako jedno potopljeno djevojče grli kutiju keksa ko najboljeg prijatelja i sva je nešto zamišljena. nakon nekog vremena, shvaća kako je neopisivo nepristojno zadržala kekse za sebe. kako bi ispravila tu strašnu životnu pogrešku, hoda u krug po kabini i hrani ljude keksima. već nakon nekoliko minuta, "slučajno" to isto djevojče više ne primjećuje da je kabina krcata ljudima, i doživljava samo jedno biće, nudi mu hranjenje keksima ko majka tereza novopridošlom beskućniku. kad je zaključila da bi hranjenom moglo bit dosta keksa, vratila se ležećem položaju... šta je sigurno, sigurno je.  kad se osigurala od ljujajućih utjecaja grčkih specijaliteta kao što je npr. ouzo, započela je svoj monolog od kojeg se većina prisutnih kočila od smijeha, a keksima nahranjeni od šoka, razočaranja i takvih stvari.znaš, Keksima Nahranjeni... ja bi tebe ljubila. ali... ne smijem.... jer imam dečka. ali da nemam dečka... onda bi te ljubila... ali imam dečka. pa ne smijem. nekih pola godine kasnije, Keksima Nahranjeni se baš malo oporavio od trauma koje mu je uzrokovao gore opisani događaj, pa je bio red da mu malo obnovimo traume... na tulumu kod njegove-tada-aktualne-najdraže, potaknuta veeelikom količinom štok-kole u krvi (kola je sve kriva!), objašnjavala sam njegovoj-tada-aktualnoj-najdražoj da bi se ja baš ljubila s njim.... ako ona nema ništa protiv, naravno. |
