objašnjavajući nekom tamo catcheru sličnost između malina i kupina, spomenula sam i kekse. onda su me keksi prisjetili jednog događaja u koji su bili upleteni... bili smo na brodu, ljuljali se prema grčkoj, u kabini nas 7-8... neki fino zamućeni alkoholom, neki temeljito potopljeni u alkohol. naravno, naratorica je bila u prvoj skupini jer se ovi drugi ne sjećaju ama baš ničega. (već su prije neki bili traženi po tragovima keksa, ali drugi očito nisu ništa iz toga naučili. naravno da nisu... tko je vidio na maturalcu učiti! ) e, u toj kabini... kako to već ide... nešto svira, pijemo, ležimo po krevetima (drugačije nema šanse da stanemo svi)... i naravno, uz to sve baš dobro dođe nešto za grickati.... na primjer, keksi! i tako jedno potopljeno djevojče grli kutiju keksa ko najboljeg prijatelja i sva je nešto zamišljena. nakon nekog vremena, shvaća kako je neopisivo nepristojno zadržala kekse za sebe. kako bi ispravila tu strašnu životnu pogrešku, hoda u krug po kabini i hrani ljude keksima. već nakon nekoliko minuta, "slučajno" to isto djevojče više ne primjećuje da je kabina krcata ljudima, i doživljava samo jedno biće, nudi mu hranjenje keksima ko majka tereza novopridošlom beskućniku. kad je zaključila da bi hranjenom moglo bit dosta keksa, vratila se ležećem položaju... šta je sigurno, sigurno je. kad se osigurala od ljujajućih utjecaja grčkih specijaliteta kao što je npr. ouzo, započela je svoj monolog od kojeg se većina prisutnih kočila od smijeha, a keksima nahranjeni od šoka, razočaranja i takvih stvari.