|
eto, da i ja kažem koju o tome. ne zato što svi razvlače tu temu na dugo i široko, nego zato što mi se čini da nitko nije niti pomislio na ništa slično onome što ja mislim o pisanju bloga. ok, svatko ima svoje mišljenje, i svi imamo neku viziju što želimo pisati i s kojim ciljem. to sve je već i previše prožvakano pa ću to sve preskočiti, ali ne mogu ne reći ništa jer me stvarno čudi kako nigdje nisam primjetila da netko ima mišljenje slično mojem. stav većine se svodi na to da oni koji pišu blog kao svoj privatni dnevnik i ne žele neku ogromnu medijsku pozornost - nemaju šta tražit na blogu, nego trebaju pokupit svoje krpice odavde. a ako takvi baš moraju pisati dnevnik, onda im se toplo preporuča ostavit se bloga i vratit se nekoj tekici ispod kreveta, iza ormara, ili na nekom drugom (skrivenom) mjestu u svom domu. e pa ne-mo-že!!! ne govorim za općenito, ali kod mene je to nemoguće. koliko god vam zvučalo nevjerojatno, ali meni je ovaj blog privatniji od bilo koje od tih "starinskih" metoda! po pitanju privatnosti u obitelji, trill i njena obitelj su moji idoli. na moju veliku žalost, svi članovi moje obitelji su totalna suprotnost svemu što trill opisuje. to znači da su svi s kojima sam ja u rodu najgore moguće znatiželjne babetine i ništa ih neće spriječiti u ostvarenju njihovih poriva da znaju sve o svima i još da to raspačavaju dalje, a ako je ikako moguće i ismijavaju i iskorištavaju. baš tako, i vjerujte da ni malo ne pretjerujem. svaki moj pokušaj pisanja dnevnika je nakon max. mjesec dana završio u smeću jer sam uz sve moguće načine skrivanja svaki put doživjela to da me mama pita objašnjenje nečega što piše u dnevniku koji nikome nisam pokazala ni spomenula ili me brat pokušava ucjeniti i iživcirati citiranjem nečega što sam napisala u dnevniku. u takvoj obitelji, koja se baš i ne služi internetom, meni je blog neusporedivo bolje rješenje od bilo kakve tekice iza ormara. a ako tome dodam i činjenicu da su svi članovi moje obitelji jaaako zainteresirani šta drugi imaju na kompu, a bilo kakva skrivanja i zaštićivanja lozinkama su nam zabranjena... mislim da je jasno i da pisanje u wordu i spremanje u neki folder isto ne dolazi u obzir. često pomislim da mi je jako žao što je situacija takva jer da nije onda bi puno dosta običnih stvari mogla ispričati pred bilo kim, a ovako moram dobro paziti i neke stvari skrivati "ko zmija noge". bilo bi mi puno bolje da nije tako, ali takva sam postala poučena iskustvom koje baš nije bilo ugodno. te sam si barijere izgradila kad su moji neki ozbiljni komentari i razmišljanja dočekivani vrlo grubo, s podsmijehom i ruganjem, bez ikakvog pokušaja da me se shvati ozbiljno. možda je iz perspektive odraslih to i bilo smiješno i neozbiljno, ali iz moje je perspektive to bilo jako ozbiljno i mislim da obitelj (a i sva rodbina i odrasli općenito) treba takve situacije dočekati s nekakvom dozom ozbiljnosti. ako vam nije jasno na šta se to odnosi, bilo je tu svega... počelo je s nekakvim dječjim zaljubljenostima u nekoj osmoj ili devetoj godini, ali bilo je svakakvih tema, nekih iz "ljubavnog života", ali i svih mogućih drugih tema. drugi ljudi koji bi mogli naletiti na moj blog bi mogli, ako me stvarno dobro poznaju, i ako im je to toliko bitno, skužiti tko sam po onome što i kako pišem. s onima koji me stvarno poznaju tako dobro da bi me prepoznali po blogu, imam dovoljno dobar odnos da bi im vjerojatno u toj situaciji i priznala da su me skužili.... tj. ne bi se pokušavala izvlačiti. oni koji slučajno naiđu na link imaju mogućnost kliknuti iksić ako im se ne sviđa što pišem, a ako se nekome sviđa, onda je po mom mišljenju tu i kraj problema. da bih si omogućila da blog u potpunosti doživim kao svoj dnevnik, tj. mjesto gdje ću moći pisati što mislim, doživljavam i osjećam, za dodatnu mjeru zaštite privatnosti uvijek izbacujem sve administrativne podatke. npr. ako pišem o dečku u kojeg se zaljubljujem, napisat ću da sam luda za njegovim kovrčama i plavim očima, napisat ću da obožavam satima biti pored njega i pričati o svemu i svačemu. napisati ću i da se sva rastopim kad me prati kući ili kad me nazove da me pita kako je prošao neki ispit koji sam mu spomenula prije tri mjeseca. napisat ću stvarno svašta o svačemu, ali neću napisati ime tog dečka, barem ne točno. i neću napisati adresu kuće do koje me dopratio, ni na koju je poslije on adresu otišao. čak ni u kojem gradu su te adrese. onima koji čitaju moje postove se možda može činiti da me jako dobro znaju, i u pravu su u toliko što znaju što volim i nevolim, kako razmišljam, što me zanima i tome slične stvari. koje su sve samo ne nebitne, ali od konkretnih podataka se iz mojih postova nemože ništa o nikome izvući. možete znati da studiram, ali neznate što ni u kojem gradu. znate da imam brata i da s njim dijelim sobu i kompjuter, ali nemate pojma je li ta soba i taj kompjuter u stanu ili u kući, u gradu ili na selu, ne znate, ne znate, ne znate, znate svašta, a ustvari ne znate ama baš ništa. to je tako jer ja tako hoću i to mi daje mogućnost da pišem duge iskrene postove o svemu što mi padne na pamet. jednostavno imam potrebu izraziti neke stvari koje nemam kako drugačije izraziti, a s druge strane, kad izbacim te neke konkretne podatke iz onoga što pišem, meni je još uvijek jasno o čemu pričam, i priča je suvisla, a nisam si ukinula mogućnost da tvrdim da nemam pojma o čemu se radi i da to nisam ja pisala.... ako se tako nešto pokaže potrebno. |
| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
