nedjelja, 08.01.2006.

čudni ljudi - part two... i o prijateljstvu

pišući prošli post o onoj curi s mog faksa, koja je po mom mišljenju definitivno iz kategorije "čudna biljka", sjetila sam se i moje best frendice... a to je pak slučaj za sebe. ona ima dosta čvrste stavove, ali nisam sigurna da bi ikad mogla potpuno shvatiti te njene stavove. često me čudi i iznenađuje svojim izjavama. iako smo best frendice već puno godina, ako se uhvatimo neke takve teme, to jako često završi u žestokoj raspravi. ponekad nam se dogodi da nešto suvislo zaključimo, ali to je stvarno rijetkost. to je jedno od područja gdje se beskrajno razlikujemo. meni često kažu da sam djetinjasta. to mi je nekad mana, a nekad i vrlina. možda bi se netko i zgrozio, ali ja sam jako ponosna što sam po pitanju prijateljstva poprilično djetinjasta. čak bi mogla reći da su prijateljstva, onako općenito, s moje strane jednaka sada kakva su bila i kad sam išla u vrtić. to znači da se ja u svako prijateljstvo prepuštam u potpunosti. i to me veseli. možda i nije uvijek pametno, ali ja neznam i ne želim drugačije. ali isto tako to znači i da su razilaženja žestoka i bolna. znate već kako to krene... "vrati mi moje barbike! neću se više igrati s tobom! nisi mi više prijateljica!" kasnije su to neke varijacije, ali sve na istu foru.

i sad...da ne duljim neću nabrajati sve prilike u kojima me frendica jaaaako iznenadila svojim stavovima jer bi to trajalo do preksutra...mogla bi tisuću stvari nabrojati. ali neću jer nisu sve ni tako bitne, a nisu ni sve usko povezane s ovim o čemu sad pišem.

jednom je baš imalo bliske veze sa stavovima o prijateljstvu. ima od toga već par godina, još smo bile u školi, ali zapamtila sam dobro jer mi nije baš bilo jasno i bilo mi je jako neobično, pa i šokantno. znate svi kako škola funkcionira... sjedimo u klupama i netko tko sjedi blizu nas nam može biti drag, ali može nam i ne biti baš drag. priča je počela tako da smo nas dvije raspravljale o frendu koji je sjedio blizu nas. iako sam ja bila dobra sa skoro svima iz razreda, taj koji mi je sad super frend - onda mi je neopisivo išao na živce. bio mi je jaaako antipatičan. pretpostavljam da je frendica to primjetila, jer me pitala kakvo je moje mišljenje o njemu. kad sam joj rekla, ona meni kaže da je njoj tako-tako... nakon mog izvlačenja odgovora iz nje (skoro pa kliještima), jer mi nije bilo jasno što misli s tim tako-tako, složila je ovakvo objašnjenje:

nije joj baš drag, ali druži se s njim i trudi se bit dobra prema njemu jer ON BI MOGAO BITI KORISTAN.


vjerujte da sam zinula ko riba na suhom. znala sam i inače da se ponekad zna tako ponašat, ali za sitnice... stvarno zna ponekad razmišljat ko prava muljatorica, ali na ovo mi se skroz iskopčala struja.

poslije je rekla još svašta... prvo da me uvjeri u ispravnost toga što je rekla, a onda se prebacila na "nisam tako mislila" repertoar.

bilo je još sličnih situacija s njom... ali drugo su sve bile sitnije stvari... i zbog svega toga, koliko god ju volim... nekad mi u glavi zazvoni pitanje koja joj je motivacija druženja samnom... a onda mi opet padne na pamet da se brzo udaljila od svih tih koje je muljala, a samnom je dobra već godinama... pa me to malo smiri.
- 01:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>