|
ima jedna cura, moja susjeda i kolegica s faksa. obje imamo 20 plus 1-2 godine. prije se nismo baš družile, otkad smo na faksu - u istim smo mukama, pa recimo da se više družimo. to druženje najčešće bude vezano uz faks, ali kad sjediš bar 3-4 sata dnevno na dosadnom predavanju, onda ponekad pričamo i o drugim stvarima. pa ona nekad priča i o svom dečku... a meni baš te njene priče i stavovi nisu podnošljivi, pa će to eto biti tema ovog posta. uvodne napomene, tj. predstavljanje glavnih likova: - ona. već dugo vrijeme u vezi. uživa u toj vezi. možda su i zaručeni, neznam. njega ne poznam pa nemam pojma kakvo je njegovo mišljenje. - ja. nisam u vezi. u dugoj vezi nisam nikad ni bila. nemam ništa protiv toga, ne smeta mi. s obzirom da sam solo - švrljam kako mi paše, kad mi se neko sviđa - družimo se. ona baš svaki put uspije na neku foru naš razgovor okrenuti u nekom smjeru koji je pogodan da me milijunti put pita - jel imam dečka. odgovorim joj da nemam i onda ona krene ko jehovin svjedok... kako nemaš? zašto nemaš? jel ti se neko sviđa? zašto niste zajedno? jel se ti njemu sviđaš? hoćete bit zajedno? ... i tako još tisuću pitanja prije kratke pauze dok udahne malo zraka... u toj pauzi joj objasnim da je moj život posložen onako kako ja želim i da je meni sasvim dobro. napomenem i da nema baš na vidiku nekog kandidata koji bi moje želje promijenio iz temelja, pa baš nemam volju biti s bilo kim samo zato da budem s nekim... jer, eto, smatram da kad sam se rodila sama mogu, barem u ovoj fazi života, i funkcionirati sama. i ne osjećam to što nemam dečka kao nekakav nedostatak i ne mislim da je to nešto čega bih se trebala sramiti. kad se pojavi netko koga ću željeti pored sebe, da mi uvijek bude blizu, i da si upotpunjavamo živote (u zdravlju i bolesti....dok nas smrt ne rastavi) - e onda ću bit u dugoj i sretnoj vezi! a to što je nekome neobično da je dvadesetogodišnjakinja single - to nek si taj netko vješa mački o rep. hvala i doviđenja. dok joj sve to izverglam, ona s nekim ne baš zadovoljnim izrazom lica odluči malo popustiti... u nastavku više nisam ja najvažniji subjekt njenog monologa, nego kreće "ja-pa-ja" monolog u kojem do iznemoglosti hvali savršenstvo svoje veze i beskonačnost svoje sreće u toj vezi... sve to ne bi li ja shvatila što propuštam bivajući single. (nakon nekog vremena mi je već toliko dosadna da mi čak postaje zanimljivija profesorica koja je, objektivno, dosadnija i nesuvislija od parodije ivice račana u "laku noć hrvatska") ti monolozi uglavnom veličaju njenu vezu. kako je njima super. kako se oni vole. provode zajedno puno vremena. on se super slaže s njenom mamom. on ima kul posao. stalno joj donosi neke poklone. i tako još milijun rečenica o njihovoj vezi koje bi ja još relativno lako i bezbolno mogla preživjeti. ALI onda u tu bujicu riječi negdje neprimjetno uplete i njeno studiranje, koje joj baš i ne ide najbolje, pa se onda na to nadoveže kako neka njena pitaj-boga-tko ima obitelj, i dvoje djece, i dva posla, i tko zna kakve sve još straaašne teške i zahtjevne obaveze. i ta super-žena uz sve to još i studira. i bez problema na zahtjevnom faksu polaže sa super ocjenama sve ispite u roku. ajd, nije ni to još toliko nepodnošljiv dio priče... a onda krene... jooooj, kako je meni ovaj faks težak....joooooj, ja to nikad neću završiti....mene tako toga strah... zašto sam ja to upisala...kad ću ja to sve položiti... *dramaturška pauza* i onda počne dio od kojeg meni na čelu rastu rogovi, a na uši probija para... pametna, mlada cura kojoj ništa u životu ne fali, koja je upisala baš onaj faks koji je htjela, i objektivno, na tom je faksu do sada sve svladala poprilično uspješno bez nekih većih problema i trauma.... ona kaže: vidiš, ja sam tu već tri godine, i još bar 2-3 mi treba do diplome... a da nisam išla u gimnaziju (nije ju nitko tjerao!) nego u neku strukovnu školu - mogla sam se zaposliti odmah nakon škole i sad bi već imala nekoliko godina radnog staža, nebi se tu mučila s ovim (again, nije ju nitko tjerao!), mogla bi lijepo se preselit s dečkom u stan (stvarno? a stan bi vam poklonio uskršnji zeko?), bila bi samostalna i sretno živjela s dečkom u stanu, mogla bi (ko ona gore spomenuta superžena) biti trudna i imati djecu.... (ja ju već molim da prestane i zove hitnu koliko mi je zlo od njene priče, ali ona se i dalje uživljava) "...zamisli, mogla bi već imati barem dvoje djece i biti trudna s trećim.... želim imati puno djece, barem četvero. moj komentar: nemam apsolutno nikakvih zamjerki, predrasuda ni ičeg sličnog prema nikomu i ničemu. nemam ništa protiv ljudi koji su iz bilo kojeg razloga završili bilo koliko razreda koje god škole. ma čak i da nisu nikakve škole vidli, tako svejedno. niti ovime želim reći da se ne slažem s onima koji nisu mogli ili htjeli studirati. sve ima svoje razloge. isto tako, u slučaju da se radi o punoljetnim osobama, meni je savršeno svejedno s koliko godina se netko odluči (!) za seks (kao takav, ili sa željom pravljenja bebice). sa 18 ili 20, 30, 45 godina ili nikada. ono što je meni u njenoj priči neopisivo iritantno - povremeno izvaljivanje totalnih nebuloza i totalna nedosljednost... nisam sigurna da li češće mijenja mišljenje ili čarape. kako to može tako! ipak se radi o ozbiljnim pitanjima. nije to "hoću palačinku s pekmezom. eh, ne, ipak ću s nutelom"! fura se na neku zrelost, razmišlja o samostalnosti i osnivanju obitelji, a razmišljanja su joj tako smušena. |
| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
