|
podnaslov: julijana, 3. dio (ali nek se ženi ne štuca stalno od priče o njoj, pa ju neću opet u naslov trpat...kad sam i tako o njoj već rekla šta sam mislila) razrednici... imala sam sreće i u osnovnoj i u srednjoj imati razrednika boljeg nego što bi mogla poželjeti. tu baš mislim kao razrednik, ne kao profesor. po tom pitanju mi je u osnovnoj razrednik bio katastrofa jer nismo ništa živo radili. stalno smo se glupirali na njegovim satovima. u srednjoj mi je razrednik bio super i kao profesor i kao razrednik. naučio nas je puno i o gradivu, i o općoj kulturi, i o životu. milijun puta nas je spašavao opravdavanjem sati koje smo propustili iz sto opravdanih i neopravdanih razloga. bilo je cura koje su imale svaki tjedan barem 2-3 opravdana sata na račun ženskih stvari! uvijek je normalno po rasporedu odrađivao nastavu - kad dođe kao profesor onda učimo, a kad je sat razrednika onda nam je razrednik pa rješavamo probleme ili uživamo i mi i on ako problema nema. kad nije bilo problema, bilo je zanimljivih stvari za razgovor i raspravu. nikad nije programirano strogo držao granicu između nastave svog predmeta i sata razrednika. ako nam je došao sedmi sat i vidio da se već jedva održavamo na životu i da smo prije njegovog sata jedva preživjeli blok sat ispita iz matematike, a prije toga odgovarali kemiju, i pisali gramatiku iz latinskog i engleskog... onda nas nije još natjerao da vedro i odmorno pratimo sve što on ima za reći. jednostavno bi ubacio neku laganu veselu temu, a idući sat razrednika bio nadoknadio gradivo. sad bi mogla još tri dana pisati samo o tom profesoru koji mi je u srednjoj bio razrednik... i još nebi sve rekla. pa, da skratim... uvijek ću mu biti zahvalna što je takav jer je uvijek bio pošten i realan. i uvijek je bio na našoj strani. sto puta nas je spasio od neopravdanih sati, sto puta nam je nažicao odgodu katastrofalnih ispita, nebrojeno puta se potrudio da nam neki profesori iz prosjeka ocjena 3,44 ne zaključe tri nego četiri... ma ni neznam više šta sve nije napravio za nas! a često baš i nismo to zaslužili. a bilo je i puno puta kad nas je prilično strogo kažnjavao. i tad je isto bio potpuno u pravu i mi smo toga bili svjesni. nije nam baš bilo drago, ali znali smo da smo si svaki put sami krivi. definitivno najbolje njegove osobine koje ću uvijek pamtiti - uvijek, ali baš uvijek je znao savršeno pogoditi raspoloženje i osjećaje svakoga u razredu. dečkima je dizao ego i raspoloženje kad bi na njihovo "profesore" skoro svaki put odgovorio "reci, doktore"! meni je jedna od najdražih situacija bila kad bi došao na sat pa nas pitao "je li vam danas netko rekao?" (samo prvih mjesec dana prvog razreda smo na to odgovarali protupitanjem "a što?!", a kasnije....) mi odgovorimo "ne, nije", pa nam on kaže da nas voli. nije se još rodila osoba koja me može uvjeriti da on to nije baš svaki put rekao sto posto iskreno. ne mogu riječima opisat koliko je svaki put s tim riječima mogao sve do jednog učenika raznježiti i motivirati. a nismo ni mi njemu baš ostajali dužni...svake godine smo ga na njegov rođendan dočekali u razredu pjesmom, tortom, čestitkom i poklonom... i sve to je uvijek bilo turbotajno organizirano i njemu ugodno iznenađenje da se cijeli dan smijao od uha do uha... a sad moram najhitnije pisati o nekom drugom jer mi već suze idu kad se sjetim kako mi je tada bilo super....sva sam se rastopila... čak i u prva četiri razreda osnovne škole mi je učitelj bio za svaku pohvalu. to je sad već bilo jako davno...možda je moj učo već u mirovini, a i ja se ne sjećam previše detalja.... znam da je bio jako strog i ozbiljan, ali znao je biti i neozbiljan i zabavan. nekoliko je detalja kojih se jako dobro sjećam... s obzirom da su to bile ratne godine, njega je jako ljutilo i žalostilo što mu neki zamjeraju to što je srbin. ja takve ljude stvarno ne razumijem! pa sve i da je on bin ladenov brat, a ti si preživio napad na twinse...(karikiram) aaaaloooo, ako je taj moj učitelj rat vidio samo na televiziji i u svom životu ratovao samo s našim neznanjem.... i ako je on (bio hrvat, srbin, čeh, mađar, pa bio i marsovac!) sve dane tog rata provodio u školi s pikićima jednoznamenkastog broja godina i učio ih kako se pišu pisana slova, tko je bio bela četvrti, što je ekologija i zašto je važna.... kako je onda itko uspio zaključiti da bi njega trebalo mrko gledati?!?! sada to shvaćam bolje nego kad sam imala 7-8 godina, ali i sad i onda mi je bilo jasno da ti ljudi nikako nisu u pravu. neću valjda zatuć nekog maloljetnika s njemačkom putovnicom ako ga sretnem negdje na ljetovanju u dalmaciji - samo zato što je i hitler bio iz te iste države. meni to dođe na isto. ali sad sam već malo otklizala s teme, pa bi bilo dobro da se prisjetim ostalih profesora koji zaslužuju pohvalu... jedna od stvari koja mi najviše fali na faksu je to što nemamo nekoga tko bi nam imao neku funkciju koju u srednjoj školi ima razrednik. tjeraju me s kompa...nastavak (još barem jedan :o) ) nekom drugom prilikom. |
