|
intro (iliti napomene prije same teme posta) 1. ovo zapravo i nije baš o julijani, ali tema je slična ko u onom postu 2. ovo pišem u odvojeni post iz dva razloga: - da ne radim deset apdejta u onom postu - da prvi post vidljiv nakon učitavanja ovog mog bloga ima neku vedru temu 3. ovdje govorim o razvoju moje budućnosti u smjeru koji će me dovesti do toga da postanem profesorica ako sad počnem ovdje nabrajati ljude koji su onakvi kakva bi ja htjela biti...to neće baš ispasti dobro jer će biti beskrajno... za svaku osobu koju spomenem, morala bi dodati još bar deset natuknica u tzv. ali-kategoriji. a ipak želim da ovo bude neki tekst s glavom i repom, pa neću krenuti metodom *repeat "takva, ali ne..." forever*. zapravo, kad malo bolje razmislim, čini mi se da u ovom postu ispisujem sama sebi podsjetnik da osim onih profesora koji su me razočarali (neki više, neki manje), postoje i oni drugi, koji su me oduševili i vratili mi vjeru... u postojanje dobrih profesora, vjeru u to da su profesori ipak ljudi, da imaju život i dušu - dobru dušu! uvjerili su me da postoje profesori koji nisu mali zločesti svemirci pod maskama. zbog toga ću ih pamtiti i biti im jako zahvalna. jer ti ljudi koji su me svojim ulaskom u moj život uvjerili da postoje dobri profesori - oni su u mene dodali neke male kockice koje su se s vremenom posložile na svoja mjesta. oni su utjecali na to da se ja sad, kad sam relativno već odrasla, osjećam dobro u svojoj koži. jednostavno imam dobro mišljenje o sebi. mogla bi sad nabrajati zbog čega sam sve ponosna na sebe, ali neću iz dva razloga. prvo - ne mislim da je to sad bitno za ovu priču. (bitno je samo to da znam zašto mogu bit ponosna na sebe i bitno je da jesam ponosna na sebe!) drugo - ako krenem nabrajat, sigurno će se naći netko tko će pomislit - "uh, vidi ovu! nekad je bila umišljena, ali sad shvaća da je savršena!" nisam ni umišljena, ni savršena. realna sam i optimistična, drugo je nebitno. još nešto, prije nego krenem na samu bit priče... redoslijed nabrajanja je po mom toku misli, nije nikakva rang lista. možda ispadne kronološka, ali i to je slučajno. i da ne rastegnem do besvijesti - oni koje spomenem su samo najbolji od najboljih. klonit ću se formulacija "neki netko za razliku od..." jer time skaćujem priču za poveliki popis nemilih profesora. ako nekog ne spomenem - to ne znači da je loš, možda ga se nisam sjetila, a možda je samo neku mrvicu lošiji od apsolutno najboljih. a i ti najbolji su najbolji samo po mojoj vrlo subjektivnoj procjeni. i da... poučena zlim iskustvom mladog riječkog gimnazijalca - izbjegavat ću sve moguće identifikacijske podatke! zlu ne trebalo... :o) intermezzo - *oko 2 i 10 zaključuje da će bit mrtva umorna sutra u osam ujutro kad ju profesor zamoli da pronađe perfekte u tekstu, ali ipak se hrabro obrušava na tipkovnicu* za razliku od ostalih profesora koje ću spomenuti, ona mi nije ništa predavala. pa ipak, moooram ju spomenuti jer joj se divim. voli svoj život. voli svoj posao i uživa u njemu. vjerojatno je to i odgovor na pitanje zašto učenici nju vole. da su bar svi profesori takvi! ona je poli! baaahhh...ipak mi se previše spava... a sad kad razmišljam o dobrim profesorima koje znam...stalno mi još netko pada na pamet i shvaćam da ih i nije tako malo... zaslužuju da nešto kažem o njima, a ne želim to sad zbrljati nabrzaka... dakle, sad prekidam priču na pola, nastavak očekujte u nekom budućem postu, a sad vam želim laku noć i trčim u neki lijep san! |
