|
to je zadnje što nam je na blogu poručio jedan predivan dečko s velikim srcem punim dobrote. nemogu reći da sam ga poznavala jer sam tek prošlih tjedan-dva čitala postove na njegovom blogu. čitala ih s guštom, oduševljena što postoji takva neizrecivo kvalitetna osoba. možda bi se jednom i upoznali. ali nećemo... sad mi je žao što su me naučili da ne psujem...možda bi mi bilo lakše kad bih ispsovala sve psovke ovoga svijeta u smjeru one budaletine koja je naletila na auto koji je vozio frano i tako prekinuo taj jedan vrijedan i divan mladi život koji je pred sobom imao još bezbroj ljepota. znam da je milijardu puta teže njegovoj mami, njegovoj rodbini i njegovim novim i starim prijateljima... ali vjerujem da i ovdje na blogu nisam jedina koju srce štrecne kad postanem svjesna stvarnosti. ipak, on je sve uvijek promatrao vedro i optimistično, pa mislim da bi mu možda bilo milije da se i mi potrudimo ne gledati na sve to tako tužno. ne kažem da nije tužno, jer stvarno jest. tužno je i kad se sasvim nepoznatoj tako mladoj osobi nešto tako strašno dogodi... a puno je gore kad se radi o nekom poznatom i toliko nam dragom. dakle, u optimističnom duhu kakav je frano uvijek širio oko sebe, mislim da bi smo ga se trebali sjećati s osmjehom zbog onog kakav je bio, a ne sa suzom zbog toga što više nije s nama. a i psovke ću ipak prešutit, ljutnju ću obuzdati, jer netko pametan je rekao da sav bijes, mržnja, ljutnja i svi negativni osjećaji koji u nama jačaju prema nekome - tog nekog ne bole ni najmanje, niti ih je vrijedan; a nas grizu iznutra, slabe i uništavaju. koliko god smo sad tužni, to nas mora s vremenom ojačati, a ne oslabiti! i za kraj... nadam se da neće nitko razumjeti na pogrešan način i da neće nitko zamjeriti... sjetila sam se nečeg, i to mi je najsvjetlija moguća misao u ovom trenutku... *********** sad kad je frano negdje gore kod Glavnog Šefa {kako god ga zvali, i u što god vjerovali}... - ja vjerujem da mu je lijepo, da mu ništa ne fali, sigurno ga Šef čuva jer frano to itekako zaslužuje! - vjerujem da frano može sve vidjeti tamo gdje je sada.... a to znači da sada zna gdje mu je tata i to mu je sigurno jako drago! *********** nadam se da nisam napisala neke riječi koje bi nekoga mogle uvrijediti. ako i jesam - žao mi je jer nije bilo svjesno ni namjerno. ako smatrate da su moja razmišljanja djetinjasta - samo izvolite, ali ja ne ugrožavam nikoga i dok je meni tako lakše - tako će i ostat, pa šta god tko rekao! frano, i mi tebe puno volimo i uvijek ćemo te voljeti. čim obrišemo s obraza ovaj prvi šok i suze, na usnama ćeš nam vidjeti osmijeh i znati ćeš da u srcima pamtimo tebe, sve tvoje lijepe riječi i tvoju beskrajnu dobrotu. |
