|
*inspirirana franinim postom o njegovom malom susjedu koji živi skoro bez ičega (i kojeg je naš divni dobri frano razveselio tortom i igračkama)* u stanu pored mojeg živi dečko par mjeseci mlađi od mene, njegov nezaposleni otac i djed koji ima puno godina i malu mirovinu. jako malu. užasno mi je žao tog dečka jer mu je život do sada učinio svašta, ali mazio ga nije. na žalost, on to baš ne podnosi dobro i spetljao se s lošim društvom, drogom i tko zna čim sve ne. koliko god mi ga je žao, moram reći da imam s vremenom sve lošije mišljenje o njemu i sve manje razumijevanja. roditelji ga ignoriraju pa je na brigu djedu. a taj je jadni čovjek tako već sav jadan, star i bolestan da se to nemože opisat. njega mi je stvarno neopisivo žao. unuk stalno viče na njega i iskorištava ga totalno. nabija račune za telefon i mobitel koji su veći od cijele djedove mirovine. laže da ne dobije plaću na poslu...a ako stvarno i ima posao, onda plaću troši na gluposti. siroti starac svaki dan dođe molit neku kunu za kruh i posuđuje novce na sve strane ne bi li skrpao bar osnovne troškove. svatko, pa tako i ja, bi mu bez problema dao bar za kruh, ali čak i cijeli ručak - svaki dan. naravno da bi. bez razmišljanja. ali problem je u tome što on još uvijek naivno sve vjeruje unuku koji ga bezobrazno laže i traži i krade od njega novce svaki dan... tom dečku nebi bilo dosta novca ni da troši cijeli državni proračun! tako da se često dogodi da mi bude užasno žao tog jadnog starca, ali ne pada mi na pamet financirat nebuloze mladog delikventa. za razliku od franinog svijetlog primjera, ja sam vam ispričala neku tamniju stranu siromaštva...ali ipak ne želim baš za kraj ostaviti sve tako crno, pa ću vam reći da mi je stvarno toplo oko srca kad se sjetim kako se razveseli taj stari čovjek kad mu donesemo nešto malo što nam ostane od finog toplog ručka koji skuhamo. trudimo se da to bude što češće jer znamo da je u tolikoj neimaštini da često danima jede samo prežganu juhu. ...i nadam se da mu unuk ne uspije svaki put pojesti baš sve što mu donesemo! |
