|
Osvanula je nova tava za palaćinke i mikser. Rekla bi moja sestra da se "gnijezdim". Hm, čudnog li pojma, gnijezditi se. Povezujem ga sa grijanjem jaja (ptičjih, ne muškarčevih) i potomstvom. Obzirom da je svima već opće poznat moj stav o djeci ne moram ni naglašavati koliko me taj pojam izbacio iz takta. Doduše, svako malo u svojoj blizini naiđem na novu naivčinu koja živi u zabludi da su djeca svima najveća sreća u životu. Heh. I onda na večeri ispizdim na kreštanje i urlikanje razmaženih maminih sinčića. I šutim. I šutim.... šutim.... I izjasnim se na kraju radi spriječavanja fizičkog sukoba. Majka se nije pretjerano šokirala koliko okolina koja je naglašavala svoje prevrtanje očima. Ne jebe me. Zamarati se ograničenim ljudima čije je mišljenje po njima jedino ispravno (i vrlo nestabilno, ovisno o pritisku okoline tj. većine) je samo uzaludno trošenje vremena. Nekad se pitam koliko je netko spreman prihvatiti tuđe stavove koji se uvelike razlikuju od stavova većine. I koliko dugo će moja pilates lopta mirovati u novom službenom stanu dok se ne čuje ono "jesi li se predomislila" pitanje... A moje mišljenje se ne mijenja, ne zato jer sam tvrdoglava... ne odstupam od svojih stavova i uvjerenja. Ne volim djecu. Ako to bude razlog neuspjeha, samo ću imati dodatni argument zašto me djeca nerviraju kao i zašto su muškarci na nižem stupnju razvoja. |
