srijeda, 19.10.2005.
Jednom kad me više ne bude
 Jednom kad me zamete vjetar, u sjećanja kad me odvede… Jednom kad prestanu padati kiše, kad me na ovom svijetu ne će Biti više… Pođi u noć…. Osjetila pusti da tuguju sutra… Dopusti zadnjim zrakama sunca da te obaspu onom Toplinom koju moje tijelo više ne krije… Kreni u pobjede, nove ratove vodi i budi jaka Jer nesreća svlada one koji se boje A pred jakima na koljena pada.. I jednom kad me na ovom svijetu više biti ne će Ne polazi za mnom… Jer satkan je duboko u njedrima tvojim Dio mene i sniva.. Tek otkucaj srca čuješ mu u noći I znak da nisi sama.. I jednom kad prestanu padati kiše kad zame se sve u snježni veo Dodaj bjelini noć onu svetost Koju ja nisam znala I pusti da pahulje padaju tiho na prozor Ispod kojeg je grm ruža U proljeće pusti ih da cvatu za me Pusti ih da cvatu dušo I molim te ne budi tužna… Jednom kad zamete me vjetar u sjećanje kad me pretvori Ne budi obeshrabrena jer misao moja još uvijek stoji: «Da, ljubav je jača od Boga samog što stvori I nebo i zemlju I nas ljude što umrijeti moramo jer Živjeti ionako ne bi smjeli…» Jača je ljubav kao što vidiš i od smrti same Jer riječi koje napisah tebi draga Trajat će u sve dane.. I jednom kad me zamete vjetar, u sjećanja kad me odvede… Jednom kad prestanu padati kiše, kad me na ovom svijetu ne će Biti više… Zapamti da volim te mila, Da tvoju će tajnu sada i moj grob kriti, I da ću zauvijek kao i sada uz tebe biti… |