otokpiwa

Ne znam kako prosječan umjetnik ovdje živi, ali uspoređujući sa situacijom u našoj državi, stvarno ima gdje izlagati. Barem je pet muzeja suvremene umjetnosti sa ozbiljnim programom. Kad je velik izbor muzeja, zainteresiranom pojedincu teško se odlučiti. Do podne smo imali demokratsku raspravu u kvartovskoj birtiji.

Naslov i opis naslova jedne od dvije trenutne izložbe u Beirut Art Centru nije obećavajući. Dapače, pripremila sam kratku prezentaciju suputnicima - dečkima o važnosti posjete: Unravelled je grupna izložba u kojoj suvremeni umjetnici komuniciraju pomoću sitnog veza / goblena ili kako se već „embroidery“ prevodi. Šta će njih dvojica gubiti dragocjeno vrijeme na razgledavanje goblena…

Art center je u ex-tvornici uz rijeku. Vrijedno je okrečen iznutra, ne može se reći. Kat ima jednu kazetu bez krova, sa pitarima, suncobranima, stolicama, stolovima plus samouslužni šank. Povjerenje je zgodna karakteristika za muzejsku birtiju pošto ne treba plaćati konobara, a klijentela je kulturna pa se sama posluži, raspremi za sobom i još ostavi manču.

Izložba se ispostavila izvanredna. Malo komada, ali pravih i svaki točan da točniji ne može biti. Izvezene geste raskrstile su sa tradicijom, osim u tehničkom smislu (igla, konac i tkanina). Na 1. katu Art Centra nježno se raspliće i sapliće muški odnos prema ženama u današnjem islamskom svijetu. Izvjesni Khalil Rabah je jedini napravio rasplitanje. Kaffiyeh je crno-bijeli šal kojim je pokojni Jasser Arafat pokrivao glavu. Kaffiyeh stvarno jest simbol otpora. Khalil mu je izvukao sve crne konce i ostavio ih na podu, ispod kaffiyeha. Instalacija se zove Tetovaža, a bolje bi bilo da se zove Raskrinkani macho.