subota, 20.02.2016.
REPUBLIKA SINGAPUR
|
Sa Jozom je i putovanje bez para fancy. Jozo je iz Dubrovačke republike pa to naprosto ide s njime. Najprije, umjesto tramakacije busom, letimo po svuda. Jozo ima nevjerojatnu sposobnost kupiti avionsku kartu za 100 kuna. Doduše, čini se da Malezija jest zemlja prilagođena ovoj vrsti transporta. Ima desetke low – budget kompanija i trč - trč aerodrome. Šteta je krčiti šumu za auto - puteve. Omraženi dio čamenja između sigurnosne provjere i ukrcaja je najbolji dio: ponio mi je materin Diners. Svaki put, pošto se čekiramo, Jozo pomoću pametnog softverića korigira ime i prezime na karti pa sa novim identitetom boravim u finom Diners loungeu u kojem su udobne fotelje, marenda džabe, sanitarni čvor sa tušem i internet. Ima ga čak i na langkawanskom aerodromu. Diners lounge je hit.
Dok sjedim i tipkam u lobbyiju singapurskog hotela 101, rezerviranog radi izrazito male cijene i nešto malo nostalgije za rodnom regijom, brojim desetak „parova“ koji su dolijali. Na recepciji je istaknuto kako se soba može iznajmiti i na sat - za 5 dolara. Da nema ovog Dinersa, to bi i nama bila zgodna opcija za one sate prije letenja, a bez spavanja. U uređenoj državi Singapur, poznatoj po redu i zakonu, smrtnoj kazni za konzumaciju čak i najblaže droge, prostitucija je legalna! Pravilnik koji regulira ovu djelatnost, a o njemu sam upravo, šokirana, pročitala na wikiju, ima kaznenih, prijelaznih i završnih odredbi koje određuju kazne ako pružatelj usluga radi pod prisilom, bez zdravstvene iskaznice i slično. Međutim, ako se rukovodi pravilnikom u glavnome – "nou problem". Nasuprot hotela, uz pločnik, je streha ispod koje su metalni ormarići, onakvi kakvi postoje u sportskim svlačionicama. Heh, u monsuniji, ako nešto nije natkriveno dubokom strehom, to ni ne postoji. Danas pada kiša otkako smo došli. Jutros shvaćam kako djevojke u tim ormarićima ostavljaju neke potrepštine.  |
