otokpiwa

Da nema drage Breze, nikad mi ne bi palo na pamet otvoriti stranicu Ministarstva, naći Ministrov mejl i potužiti mu se o svojim smrtničkim problemima. Prošli tjedan sam uputila Jandrokoviću, Josipoviću i još nekom uredu za vize ovakvu pritužbu:

Poštovanje,

pišem povodom neugodnih iskustava sa hrvatskom diplomacijom.

Kolega sa kosovskom putovnicom, kome sam poslala jamstveno pismo pred desetak dana, u ponedjeljak je otišao u hrvatsku ambasadu u Prištini da bi napravio vizu. Rečeno mu je da sastanak može imati 13.7., što je za 30 radnih dana. Čovjek treba putovati 28.6. Telefonski sam zamolila gospođu iz ambasade da se razgovor obavi 10 dana prije, da potraži neku hitnu proceduru. Gospođa (koja se nije predstavila) nije bila diplomatična. Bezobraznim tonom je odvratila da se mora čekati i ne postoji hitan slučaj.

U zemlji u kojoj živi manje od 2 000 000 ljudi i u kojoj naša ambasada ima ŠEST članova osoblja ovo je uistinu smiješna situacija. Razumijem: može biti gužva, ali u tom slučaju bi se trebalo prilagoditi situaciji. Radno vrijeme sa strankama je od 9 - 12, a petkom se ne radi?!

Nije prvi put da imam ovakve probleme. U svibnju mi je prijatelj sa egipatskom putovnicom ishodio vizu u Kairu. Dobila sam telefonski poziv od ambasadora koji je zahtijevao da mu ponovno pošaljem jamstveno pismo jer je u međuvremenu promijenjen formular (promijenjen je font, a sadržaj je ostao doslovno isti). To mi je uzrokovalo dodatni trošak vremena i novca, a mom gostu dodatno putovanje iz Alexandrije (gdje stanuje) u Kairo.

Imam hrvatsku putovnicu i više puta sam ishodila vize za sebe. Nikada nisam čekala dulje od 2 dana, niti odlazila u ambasadu više od 2 puta.

Ovaj posjet mi je bitan i bitan na taj datum. Lijepo Vas molim da urgirate da se obavlja posao za koji su ljudi plaćeni, kojima plaće, sigurna sam, ne kasne (kao što kasne nama u privatnom sektoru) i da se Vaše osoblje pristojnije ponaša.

Pozdrav,

Mariana



Iz Ministarstva su odgovorili trkimice. Mejl su proslijedili onima koji su nadležni. Bravo za njih.

Jučer popodne zove jedan mladić (kaže da je mlad, vidjet ćemo). On je zamjenik ambasadora u Prištini. Odmah napominje da mu je drago da sam napisala mejl Ministru. Potakla sam bitnu raspravu koja je maltene gorući problem hrvatske diplomacije. Meni neugodno. Ekstrahirao je teme po točkama mojih pritužbi i priredio koncizne, detaljne odgovore sa pitoresknim epitetima; pa će mi po redu obrazložiti.

Summa summarum, sve sam krivo protumačila i potpuno dezinformirana bila. Toliko sam dezinformirana bila da nisam niti potrefila broj stanovnika u Kosovu. A 2 x gledala na wikipediju!

Evo šta kaže Zamjenik o njihovom djelovanju tamo. Neka i drugi znaju koliko kora ima diplomatski kruh!
* Nisam zapisivala, sad nabadam po sjećanju. Stvarno je ekstenzivno obradio temu po temu, tečno govorio, a ja slušala zatečena (netom prionula jesti ručak). Ovo je dakle samo blijed pokušaj dočaravanja.

- samo je dvoje ljudi koji rade na vizama (ostalih četvoro imaju drugog posla), tih dvoje su entuzijasti - da nisu - ne bi bile ni za 100 dana gotove
- broj ljudi koji im se dnevno obrati je skoro troznamenkast
- broj poslovnih subjekata koji im se obraćaju je troznamenkast
- preuzeli su sijaset slučajeva iz nealbanskih albanskih zemalja
- sila je hrvatskih državljana tamo koji imaju probleme i na dnevnoj bazi im se obraćaju
- iznajmili su im poslovni prostor da Bog sačuva kakav
- imaju dvokratno radno vrijeme sa strankama, ne kako je rečeno na automatskoj sekretarici (on zove u 6.30 p.m. - još je na poslu)
- cherry on the top: ljudi im stalno prijete (valjda Albanci, jer ove naše rješavaju promptno), pa se osoblje ne smije predstavljati, inače su pristojni

Iskreno sam se sažalila nad čovjekom. Bilo mi je neugodno i poželila sam opet pisati Ministru da mu obratim pozornost kako njegovo osoblje radi u nemogućim uvjetima. To sam predložila i Zamjeniku. Rekao je da nema potrebe.


E sad to jamstveno. Da živim još sto godina ne bi skužila razliku između ova dva jamstvena pisma. Naš egipatski ambasador ima soko okolovo!




KAKO MI JE MINISTARSVO POMOGLO DA SE ne SOCIJALIZIRAM SA LIJEPIM GEORGOM

Svaka čast Zamjeniku. On je bio benevolentan da, kad smo se već tako ugodno porazgovarali, idući dan ugura Georgea u svoj čudesni raspored odmah u 9 a.m. - pa da rješimo taj problem. To je bilo rješenje samo partikularnog problema, ali - bolje išta nego ništa.

Nisam Zamjeniku spominjala da sam prije nego sam pribjegla europskoj metodi, pokušala s balkanskom. Istelefonirala sam nekolicinu ljudi koji su se nekad susretali sa Zlatkom Kramarićem i koji ga poznaju. I zamalo mi pošlo za rukom.

George je osvanuo taj dan, sa dokumentima. Ali, avaj - dvije su manjkavosti bile! Za putovanje u Hrvatsku obvezno je imati zdravstveno osiguranje (nije mi palo na pamet da mu to napominjem, pošto sama nikada u životu, za niti jedno putovanje s vizom i bez nje, nisam kupovala zdravstvena osiguranja; uostalom, ako ide sa pretpostavkom da ga nešto može udesiti, onda bolje da ni ne ide). Nadalje, valjalo je imati dokaz prevoznog sredstva. Pošto George treba ići sa mnom autom, a ja mu službeni dokaz da imam Batomobil, da sam ulila gorivo, uzela godišnji, dolazim na Kosovo, otamo se vraćam i usput vozim i njega nisam poslala; i to je manjkalo.

Elem, nije uzeo osiguranje, nije imao dokaza da ga vozam iiii - nije dobio vizu.

Teško je biti spontan u non - EU.