25.11.2018., nedjelja
Ribe solinarke i malarija na Pagu
|
Na Pagu se povremeno pojavljivala malarija, a najteže je bilo dvadesetih godina prošlog stoljeća. Uzročnik malarije bio je komarac malaričar sa staništem na jezerima, u barama i lokvama te uz solanski kanal. Prema podacima iz 1923. godine na otoku Pagu je bilo 400 lokava, znatno više nego na drugim otocima. Zbog neodržavanja mnoge lokve su nestale i danas ih je znatno manje. Lokve su bile važne za ovčarstvo, a izvori pitke vode i jezera za ljude, no istovremeno su lokve, bare i jezera predstavljale i veliku opasnost jer su bila staništa komaraca malaričara. Komarce se nekada uništavalo vapnom ili se iz lokvi, bara i jezera vadilo bilje u kojem su komarci odlagali ličinke. Na taj način su se komarci uništavali, ali ne potpuno i oni su se ponovno razmnožavali. Na nekim otocima se u lokve stavljao otrov i neko vrijeme dok se otrov ne bi isprao, voda se nije koristila. Na Pagu se otrov nikada nije koristio za uništavanje komaraca kako se ne bi otrovale ovce. Malarija je na Pagu odnijela puno života, a najteže je bilo u Povljani gdje je bilo najviše lokvi i bara, a u blizini Povljane su i dva jezera, Veliko blato i Malo blato. Između 1922. i 1924. godine iz SAD su na veći broj otoka na Jadranu donesene male ribe, gambuzije (Gambusia affinis Holbrooki) koje su uništavale staništa komaraca, a kako su živjele u toplim područjima SAD-a, lako su se prilagodile mediteranskoj klimi. Na Pag je prve gambuzije iz SAD donio, kako se navodi u dokumentima „gospodin Markovina“, no ne navodi se njegovo ime. Gambuzije su stavljene u jezera Velo blato, Malo blato i u sve lokve i bare u okolici Povljane. Malo je tko vjerovao da će te ribice pomoći u uništavanju malarije. Međutim, gambuzije su bile vrlo učinkovite i u kratko vrijeme su istrijebile komarce malaričare. Stanovništvo Povljane je odahnulo jer je tih godina u Povljani „naveliko ljudi umiralo“ od malarije. Gambuzije su se pokazale vrlo korisnima i ovčari su ih stavili u brdske lokve i bare. Ribice se dobro čuvalo, osobito ljeti kada bi vode u lokvama bilo malo. Selilo ih se tamo gdje ima vode ili ih se držalo u velikim drvenim posudama do prvih kiša. Najveća opasnost za gambuzije bile su zimske bure i hladnoća. Ipak, te su se ribice prilagodile i opstale su. Zabilježeno je kako ih je u veljači 1929. godine, za jake bure i obilnog snijega dosta izginulo, ali ih je dosta i preživjelo tako da su se mogle razmnožavati. Stavljanjem gambuzija u lokve, bare i jezera na južnom dijelu otoka riješen je problem malarije u Povljani, Vlašićima, Dinjiškoj i ostalim okolnim naseljima, ali ne i u gradu Pagu. Komarci malaričari su se množili uz soline i uz kanale uz soline. Gambuzija je slatkovodna riba i u kanalima uz bazene soli nije mogla živjeti. Zbog visoke slanosti uz bazene nisu mogle preživjeti ni druge ribe koje bi mogle uništiti staništa komaraca malaričara. No, rješenje je ipak pronađeno. Na Pag je, najvjerojatnije iz Slovenije, donesena mala prugasta riba koja se hrani ličinkama komaraca, a može živjeti u moru u kojem je slanost povećana i do 15 % (prosječna slanost mora je 3%). Bila je to riba koju su Pažani nazvali solinarka, a latinski joj je naziv Cyprinodon fasciatus. Solinarke su se u samo dvije godine toliko razmnožile da su do 1926. godine istrijebile sva staništa komaraca malaričara i u Pagu je nestalo malarije. Solinarke su nastavile živjeti u kanalima uz bazene soli gdje ih i ima i danas, ali sve ih je manje jer se kanali uz bazene ne održavaju kao nekada. Šteta, jer ta je ribica spasila Pag od malarije. Gambuzija je u otočnm lokvama i bunarima bilo do sredine osamdesetih godina 20. stoljeća. Josip Portada  |
