Prije uporabe dobro razmisliti

nedjelja, 02.11.2014.

Svrha rastanaka

Kad smo ispraćali moga tatu na posljednji počinak osjećala sam da se sve u životu i smrti slaže u slagalicu. Možda je to zato što je njegov odlazak bio nazovi prirodan slijed stvari, Toga dana, prije i poslije njega shvatila sam da svatko žaluje na svoj način i da nema pravilnog i propisanog načina žalovanja. Osim suza i tuge osjećala sam sreću i ponos što sam imala i poznavala takvog oca.
Često je govorio da nije dobar otac. Samo zato što je svakog trenutka htio biti bolji, a ne zato što je bio loš. Često je griješio i time bio još bolji čovjek. Opraštao nam je naše greške. Neke od njih si još uvijek sama spočitavam, ali znam da su oproštene.
Dok smo hodali iza njega, na lijesu sam ugledala bubamaru. Nisam sklona senzacionalnom upiranju prsta u znamenja i simbole, ali bilo mi je drago što je odabrala sletjeti na svilu uz rub poklopca. Nije to bilo ništa čudno u okružju s puno raslinja na putu do rastanka - bubica i ptica bilo je napretek. Ugledavši to malo biće, osjetila sam da će sve biti dobro. Vrijedan i savjestan, moj otac je obavio svoje dužnosti ovdje bez ijedne zamjerke. Poslovne dakako, ali one su samo bile sredstvo za one bitnije: pobrinuti se da za sobom ostavi svoje najbliže kao oblikovane i poštene ljude. Takvi bismo svi trebali odlaziti odavde!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv