Plesao je i ravnatelj, te svi učitelji i učiteljice, a učenici skupa s njima. Željeli smo ove zadnje trenutke u ovoj školi i u blizini naših dragih učitelja provesti čim ljepše, jer svi učitelji i učiteljice, a ponajviše razrednice ostavili su u nama trag koji je gotovo ne moguće izbrisati. Trag koji nas je pripremio za dalje, trag koji samo oni mogu ostaviti. Oni su nam dali vjetar u krilima i sjaj u našim očima, dali su nam radost i tješili nas kad je to bilo potrebno. Zahvaljujemo im za svaki križ koji su zbog nas morali nositi i za zvijezde koje su upalili za nas. Zahvaljujemo im za sve. Sada smo mi prošla generacija, ali nikad nećemo zaboraviti ovu našu školu i naše učitelje, jer to će, iako idemo dalje, uvijek biti naše mjesto kojeg ćemo se rado sjećati. (K.V.)