I opet nikad utišani strah na mojoj pameti,
grozomoran muk u dubini ili pak krik bez jeke.
Dan je ovaj jeftin triler, horor kao svaki drugi.
Ne sjećam se što sam bila, ishlapjele su
želje, snovi, iščekivanja, napetost i ushit.
Zaroniti u prošlost i otkriti sebe - nemoguće.
Ne znam tko sam, svakoga dana na pameti
isti osjećaj bezvrijednosti, bezizlaznosti...
Naći i vjerovati u dobro u sebi - nemoguće.
Ne znam kamo idem, a i ne da mi se ići
jer nema sigurnosti da neće biti još i gore.
Slutiti da će sutra ikada biti bolje - nemoguće.
Naprosto je nemoguće vidjeti i gledati dobro
u svevremenskim olupinama i ruševinama duše,
besmisleno i bezizgledno i bespoštedno.
Vidjeti i gledati drugačije nego cijelo ovo vrijeme
značilo bi promijeniti sve svoje slike i stare i nove
i priznati da je toliko bijede izniklo ni na čemu.
Samo hrpa lažnih sugestija i samosugestija.
Često sam bila u nevolji,
doduše samo u svojoj glavi,
ali valjda znate i sami,
glava je ta koja najviše davi.
Vremena su se promijenila,
sve je otišlo gdje mu nije mjesto,
usavršila sam nevolje u glavi
koje su i dalje dolazile često.
Ako će sutra neželjene nevolje
postati još tužnije i teže
neću se iznenaditi nimalo,
iznenađenja mi baš ne leže.
Pa ipak, prilično me zatekla
jedna spoznaja neobična, nova:
iako nekad sam plakala gorko,
ne plačem više u vremena ova.
Želim žaliti, plakati kao nekad
jer ako su oči ogledalo duše
zašto su moje onda presušile,
postale suhe da ne mogu suše?
Odvažni scenariji i uspješni pothvati,
neizmjerno mnogo ambicija i želja
bježe neprestano mojoj mašti,
bez pokušaja, bez akcije, bez djela.
Opet je očarana nekom novom planetom,
kreće se čarobnim, kulturnim svijetom,
upoznaje bolje, nove, fine prijatelje neke,
a mi stari čekamo da postanemo sjenke.
Ostat će tamo nekoliko mjeseci
i stigli su danas od nje prvi reci,
da mi piše valjda joj je rekla mama
jer znam kome se već bila javila sama.
"Očito su sad drugi korisniji od mene,
a i neće se vratit ako joj dobro krene
pa što ćemo joj onda kao frendice?"
razmišljale smo odbačene prijateljice.
Sad znam da se nije javila kad je došla
jer je s novim frendicama u provode pošla
i tako će, kladim se, biti i ovoga puta
samo ovoga puta neću biti nimalo ljuta.
Taj je čovjek uvijek dobre volje,
prijazan i nasmijan pedagog,
pun razumijevanja i strpljenja.
Pitam se postoji li ijedna stvar
koju bih mogla istinski zaribati
pa da izgubi svoju sabranost.
I je li razmišljao da napiše knjigu
na temu kako biti pedagog
iako nitko važan od tebe to ne traži.
Šuti, ne reci nikome
da s ovim nisi računala,
da su ti se pokvarili planovi
i uskoro bi moglo biti
nekih nimalo lako rješivih
nevolja i problema.
< | listopad, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ne više nego jednom dnevno, od sumraka do zore ili od zore do sumraka, bosa pjevačica piše o potrazi za novim cipelama. Ne zna što je to umjetnost, uostalom, tko to danas zna. Zna samo pretipkati zbrku u svojoj glavi, upirući pogled u čarape i nebo istovremeno.
[* znači da s vremena na vrijeme bosa pjevačica napiše i nešto manje osrednje]
Iza onih vrata
Dragocjeno, krhko, propalo
Ne podcjenjujte vrijeme
U potrazi za novim cipelama
* Rano sam počela
* O ljubavi
Don't worry, be happy
Kako nebitno
Pogled u daljinu
Iznad nule
U mojoj glavi zbrka
Pomraćenje
Kulinarsko pretjerivanje
Pomiri se
Noćna ptica ljenivica
Prijateljstvo je nešto drugo
Ne znati, a poznavati
Promatram
* Ne znam ni sama
Ovo je bio dobar dan
Kad su kola krenula nizbrdo
Ne suspregnuvši suze
Suspregnuvši suze
* Nedjeljno poslijepodne
Nepotrebna žurba
Transformacija čovjek-hologram
Četiri zida
Glupost
Nemam riječi
Napokon
Virtualni prijatelji
Grižnja savjesti
Sama
* Vjerujem u vrijeme
Počelo je
Muko moja
Ne znam, jednostavno ne znam
Najbolji prijatelji
Dijete betona
Bez riječi
Puni krug
Samo simbol
Ne želim
Zbunjena
Otvaram oči
Stvarni život
* Jedan narod, jedna ćud
* Daleko, predaleko
Poražavajuće statistike
U nekom savršenom svijetu
Prokletstvo dijaspore
Uvijek ista priča
Posljedice samostalnosti
Pogled u budućnost
S vremena na vrijeme
Zbog pravoga čovjeka
U meni
Neodlučna
Na Opatovini
Krive cipele
* Crno-bijeli svijet
Lice kao s naslovnice
Nekako poznato
Rijeka
* Spoznaja skrivena u staklenci kompota
Don't let me get me
Tko još treba psihologa
Mijenjam se
* Investicije u budućnost
Čovjek je društveno biće
Jednostavno sasvim drugačija
* Prenapredna evolucija
Tko ne želi biti Audrey Hepburn?
Neosnovani snovi
Opsesija na četiri noge
Okaljala sam ideale
Sajam taštine?
Malo retorično
Kriza ranih godina
Industrija i ja
Nesigurna
Mudrost dolazi polako
Kao ptica selica
Djeca kiše, djeca sunca
* Starim
* O mamama sve najbolje
I ovaj dan
Što zaista želim
Uzaludno
Mjerila neodgovornosti?
* Sutra počinjem kuhati
Trivijalne novogodišnje rezolucije
* Posljedice novogodišnje noći
* Traži se
Ne vjerujem
Ispričavam se
Nedjelja, ta slatka nedjelja
Došašće je došlo
* Zaljubljeni, naivni fikus
Zovu me puritanka
Niske temperature
Stari prijatelj
Kad će više
Dugine boje 07
Što se želi
Vrijeme protiv mene
* Još jedan čudan dan
Ne reci nikome
Tko sam danas?
* Poseban koncert, 2. dio
* Zaljubljeni fikus
Uoči predizborne kampanje
18. studenog
Znam, ne znam
* Poseban koncert, 1. dio
* O velikoj žutoj omotnici
Neshvaćene želje u
neizvjesnosti
Retoričko pitanje
Sestrinstvo superheroina
* U mojoj glavi
Puste želje, 4. dio
Puste želje, 3. dio
Puste želje, 2. dio
Puste želje, 1. dio
Siva percepcija
Šutnja je zlato
* U uredu za izgubljeno-nađeno
* Iluzije
Sjećam se
Kao jesenja kiša
Ni riječi više
Moj život u izvedbi marionete
* Bez utjehe, bez kose
* Nije kriv
Priznanje
Fuck you, Mrs. Robinson
* Žao mi je, ausverkauft!