Osrednja poezija bose pjevačice

utorak, 15.07.2008.

Ne suspregnuvši suze

Zadnji dan svanuo je vrlo rano,
već oko šest sati.
Pakiranje se odvijalo sporo
i pod vojnom stegom.

Galama je postajala jača,
svađa i nenormalni prigovori,
skupljalo se sve u meni
uoči rastanka.

Osjetila sam da ću ostaviti
svoju samostalnost
i vratiti se opet na staro,
susprezajući suze.

Odjednom je puklo u meni,
bujica potekla niz obraze,
shvatila sam najedanput
zašto si ljudi režu žile.

Ne jer bih učinila isto,
nego jer spoznaja da se vraćam
opet na ono staro
uzrokuje nepodnošljivu bol.

Bol koju samo bol može ugušiti.

15.07.2008. u 08:53 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 14.07.2008.

Suspregnuvši suze

Nisam žalila što odlazim,
što je svemu došao kraj,
bilo je lijepo, ali konačno,
tako da se od početka
nisam previše vezala.

Kada sam se oprostila,
nije padala kiša
i bilo je prilično toplo,
samo u meni pljusak i zebnja.

Suspregnula sam neplanirani
osjećaj žalosti i izgubljenosti
i pitala se kako je moguće
da tugujem samo za profesorom.

Možda sam ja u prvom redu
ne ljubitelj umjetnosti i zbivanja,
ne ljubitelj arhitekture i grada,
ne ljubitelj šopinga i hedonizma,
nego student željan afirmacije.

14.07.2008. u 15:23 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 13.07.2008.

Nedjeljno poslijepodne

Sparina me odlučila poštedjeti,
zrak je odisao svježinom,
a trava pod mojim bosim nogama
bila je ugodno meka i hladna.

Vrijeme kao da je stalo
na toj urbanoj livadi
gdje se čini kao da je
svijet još potpuno u redu.

Cvijeće u bogatim bojama,
dječaci igraju nogomet,
obitelji na pikniku
i nitko ne viče na mene.

13.07.2008. u 16:20 • 0 Komentara • Print • #

subota, 12.07.2008.

Nepotrebna žurba

Nismo se dugo vidjeli, mjesecima,
ali bilo je dovoljno pet minuta
da bi mi tlak digli s nula na pedeset
i posvijestili mi da se zapravo ništa
nije promijenilo.

12.07.2008. u 18:35 • 0 Komentara • Print • #

petak, 11.07.2008.

Transformacija čovjek - hologram

Stekla sam opet
jedno površno poznanstvo,
neki je tip bio jako sretan
što me upoznao
(Bog zna zašto).

Vidjet ga neću
vjerojatno nikad više,
ali glavno da je on odlučio
poslati mi mejl
želeći održati kontakt.

Možda sam tašta,
ali tip mi interesantan nije,
a i ne uviđam
zašto trebam još jednog
virtualnog sugovornika.

11.07.2008. u 23:24 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 10.07.2008.

Četiri zida

Odlučila sam ostati u četiri zida,
posvetiti se svojim obvezama,
napravila ništa nisam,
osim što sam donijela
pogrešnu odluku.

10.07.2008. u 21:13 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 09.07.2008.

Glupost

Tko je rekao da
ono što se mora nije teško,
izmislio je jednu od dvije
najgluplje izreke na svijetu.

Toliko je teških stvari
koje čovjek mora
zbog egzistencije,
zbog sebe, zbog društva.

Morati operirati dijete,
uspavati kućnog ljubimca,
prekinuti s nasilnikom,
što je tu lako?

Ustajati ranom zorom,
raditi od jutra do sutra,
prehraniti obitelj,
što je tu lako?

Biti svoj na svome,
vjeran sebi i idealima,
unatoč raznim napastima,
što je tu lako?

Nisam sigurna je li gluplje
"Što se mora nije teško"
ili "Iznima potvrđuje pravilo",
pa Nobela za glupost dajem duplo.

09.07.2008. u 15:13 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 08.07.2008.

Nemam riječi

Prošlu noć iza jedan sat
smrzavajući se na stanici
baš kao i još nekolicina
u iščekivanju noćnog busa,
sjeo je pored mene
neki tamo crnac.

Pozdravio, pitao nešto.
Ne razumijem, odvratila sam
s najgorim mogućim izgovorom
i ignorirala ga dalje.

Probao je 2-3 različita jezika,
strpao me u Slovačku i Poljsku,
a ja sam samo odmahivala glavom
i ponavljala "Ne razumijem".

U nekom trenutku je zaključio
da ne volim crne muškarce,
a ja ne bih ni Brada Pitta voljela
da mi se obratio u crnoj noći nepozvan.

Još uvijek me podilazi jeza...

08.07.2008. u 10:04 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 07.07.2008.

Napokon

Pjevala sam dugo onu
"Don't you know
that it's alright
to be alone",
ali nikad nisam povjerovala.

Danas me napokon
nenadano prosvijetlilo:
ne polažem račune nikome,
ne kompliciram svoj
ionako komplicirani život.

Što odlučim, odlučim,
ne trebam imati obzira,
ne trebam konzultacije,
niti blagoslove niti slaganja.
Odlučujem sasvim sama.

07.07.2008. u 23:53 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 06.07.2008.

Virtualni prijatelji

Budući da je 12 godina
moj najbolji prijatelj
bio pas pjegastih čarapa,
a od svih mojih
nekad dobrih prijateljstava
preživjet će samo ona tri
novijeg datuma,
ne iznenađuje vjerojatno
da mi prijatelji mogu biti
oni koje sam susrela
niti deset puta,
pa čak i oni koje znam
samo putem mejlova.

06.07.2008. u 18:10 • 0 Komentara • Print • #

subota, 05.07.2008.

Grižnja savjesti

Znam što mi je činiti,
puno je gorih stvari,
ali baš sad ne pada mi na pamet
niti jedna jedina.

05.07.2008. u 18:53 • 1 Komentara • Print • #

petak, 04.07.2008.

Sama

Velik je grad, neistraživ,
lijepo je vrijeme, neiskoristivo,
puno je ljudi, nepoznatih,
ostajem sama u četiri zida.

04.07.2008. u 19:21 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 03.07.2008.

Vjerujem u vrijeme

Vjerujem u bolje sutra,
iako ne znam kada će svanuti
i prilično sam sigurna
da neće neposredno poslije
današnjega dana.

Vjerujem da će doći onaj dan
kada ništa neće biti kao prije,
okovi sublimirani,
tereti raspršeni u tisuće komadića,
stvarni život.

Vjerujem da postoji razlog
zašto postojim u svemiru,
i da ću postojati dovoljno dugo
da konačno shvatim
o kojem je razlogu riječ.

03.07.2008. u 13:30 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 02.07.2008.

Počelo je

Užareni zrak i ono što obavija,
praznina neshvatljiva,
opirem se dnu neznatno.

02.07.2008. u 22:44 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 01.07.2008.

Muko moja

Tako mi pozli od ispita,
kao da mi netko želi
istrgnuti dušu iz tijela.

Nekada je to još bilo drugačije,
dok još nisam opažala
besmisao svega što me uče.

Krajnje je vrijeme
privesti ove Tantalove muke
zasluženom kraju.

01.07.2008. u 12:09 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>