**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

Postovani posjetioci bloga;
Drago mi je sto mogu da vam prenesem istinitu pricu iz prve ruke o pjesmi "Lasvanska dolina"
Pravi autor ove pjesme je nas Paklarcanin Mijo Injic koji zivi i radi u Hamburgu.
Pjesma je postala jako popularna i mnogi je pripisuju sebi,ali pravi autor je Mijo Injic,






Veliki pozdrav svima.
Evo nekih riječi od mene s kojima ću malo opširnije pokušati obrazložiti stihove pjesme „Lašvanska dolina“ i kako je došlo do pisanja same pjesme.

Mladost sam proveo u Bosni i Hercegovini, kasne 80-te i 90-te godine sam proveo u Hamburgu, nakon toga živio u Hrvatskoj nepunih 20 godina samo da bih se 2014. vratio u Hamburg. Od malih nogu pa sve do danas sviram harmoniku, koju sam učio svirati u KUD Stjepan Radić u Gornjem Dolcu, čije mi je folklorno društvo ostalo u najljepšem sjećanju. Po dolasku u Hamburg sam nastavio svirati samo s razlikom da sam bio u bendu. Bend se zvao „Drugo lice“ i svirali smo gotovo svaki vikend, bilo svadbe, Krizme, Prve Pričesti, Krštenja, dok smo u Hrvatskome klubu zvanom „Srednja Bosna“ imali stalno mjesto. Sviralo se svašta, s obzirom da je u to vrijeme tamo bilo jako veliko iseljeništvo iz cijele Bosne i Hercegovine. Moj narod iz grude Srednje Bosne mi je uvijek nadobacivao: „Daj nam, Mijo, neku našu...“. Dok bi ih ja pitao „Koju želite?“, samo bi mi odgovorili: „Ma daj bilo koju.“. Tad mi je došla ideja da bih trebao nešto napisati i otpjevati za narod Srednje Bosne, da bi i oni mogli dignuti ruke kad se pjeva.
Pjesmu „Lašvanska dolina“ sam završio s pisanjem pred kraj 1993.. Samo pisanje, odnosno smišljanje teksta je bilo dugotrajno, jer sam pokušavao smisliti tekst koji bi lako ostao u sjećanju naroda koji bi ga slušao. Sjećam se da sam nepunih tjedan dana nakon završetka pisanja teksta tu pjesmu otpjevao u klubu Srednja Bosna i od tada sam ju tamo pjevao svaki vikend. Samu pjesmu sam posvetio iseljenicima Lašvanske doline, koji su se osjećali kao dio pjesme. Takodjer vjerujem da je pjesma tada imala nostalgičan utjecaj na narod koji ju je slušao.

Glavnina teksta se sastoji od mjesta, sela i gradova same doline poput Starog Travnika – za koji smo jako vezani, Paklarevo – najveće selo iznad samog Travnika, odkuda dolazi i dobar dio moje rodbine, pa Novi Travnik, Nova Bila, Busovača i Vitez, koji čine jezgru Lašvanske doline s mnogim drugim manjim selima i mjestima. U drugom djelu pjesme sam opisivao prirodu, krajolik i običaj koji samo pokazaju značaj doline za/na nas. Rijeka Lašva je od velikog značaja za mene jer me moja majka u njoj „umivala“, kao što sam i u tekstu napisao, a ljeti sam se znao i kupati u njoj, unatoč činjenici da je Lašva poznata po svojoj jako hladnoj vodi. Posebnu simboliku daje stih „... Tamo gdje se pjesma čuje...“, koja vraća nostalgična sjećanja na stare kosibaše, naši stari koji su travu kosili i pjevali bećarac.

Jako mi je drago što se pjesma pjeva i što se čuje za nju 20 i više godina nakon njezine premijere u klubu Srednja Bosna te se nadam da će se i dalje pjevati jer se svoju rodnu grudu nikada ne smije zaboraviti.


Mijo Injić