**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

Postovani posjetioci bloga;
Imam veliku cast da vam najavim novu knjigu. od naseg Paklarcanina fra Velimira Valjana,
Knjiga nosi naziv RODOSLOVLJE PAKLARSKIH VALJANA.
Svi koji zele kupiti ovu vrijednu knjigu mogu to naruciti na mail adresu velimir.valjan@gmail.com
Cijena knjige je 15 KM(7.50 Euro)

Pozdrav svima ma gdje god bili




PREDGOVOR KNJIZI

Župa Ovčarevo je formirana 25. travnja 1832. godine, od nekoliko sela na sjeverozapadnom prilazu Travniku. Središte novoosnovane župe bilo je u današnjem Ovčarevu (tada Orašje), a pripadala su joj sela na lijevoj i desnoj obali rijeke Lašve.
Prava jezgra župe su sela nadomak Travnika, nekada mala i posakrivana oko strmih jaruga na južnim padina­ma Vlašića. Ta prirodna kamena braništa skrivala su kući­ce od gladnih i pohlepnih očiju prolaznika, na putu Trav­nik - Jajce. Sela su nekad bila mala obitavališta ljudi, a tijekom vremena nastala su veća naselja. Nažalost, nakon Domovinskoga rata (1992. - 1994.) broj stanovnika u tim selima se znatno smanjio i još uvijek smanjuje, a neka sela (posebno zaseoci) posve su opustjela. Kako njih nestaje, tako nestaju i prezimena ljudi koji su u njima obitavali.
Paklarevo je najveće selo župe Ovčarevo. Prostire se od Paljika sa sjevera, do rijeke Lašve, na jugu. Smješteno je u udolini koju sa sjeveroistoka pritišče brdašce Osolje, a sa zapada Pirovišče i Grič. Nad selom se sa sjevera nadvio Vla­šić, koji ga čuva i štiti od sjevernih vremenskih nepogoda.
Prema Maticama župe Ovčarevo u Paklarevu je tijekom povijesti zabilježeno devedeset tri prezimena. Od nekada devedeset tri prezimena, danas u Pakla­revu postoji samo trideset šest prezimena (od Babića do Marjanovića Brda, uključujući i zaseok Došliće). Jedno od najčešćih prezimena je prezime Valjan. Fra Jako Baltić to prezime prvi puta indirektno spominje 1770. godine, kada piše o Stipanu Valjanu za koga kaže da je umro 1860. godine, a imao je oko 90 godina.
Ima više razloga što sam izabrao prezime Valjan kako ih prikazao rodoslovlje osoba s tim prezimenom, jedan je, svakako, što i sam nosim to prezime.
Pojedina rodoslovlja Valjana počeo sam najstarijim korijenom bračnoga para do kojeg sam, prema župnim Maticama, došao. Potom sam slijedio njihove sinove, unuke, praunuke ... sve do godine 2017. Uglavnom, slijedio sam mušku lozu, a samo ponekad i udaju kćeri (kod meni poznatijih obitelji).
Istraživanje rodoslovlja nije lak posao. Nekad je u Maticama riječ o nečitkim zapisima, nekad o nedostatku upisanih podataka, a posebnu teškoću su stvarala dvostruka prezimena. Zapisničari su nekad navodili oba prezime­na, a češće jedno, odnosno, drugo. Teškoću predstavljaju obitelji koje su se vjenčale izvan župe Ovčarevo, neke su iz župe odselile i u novom prebivalištu krstile djecu. Sto­ga je razumljivo da, koliko god se uloži truda glede što boljeg prikaza rodoslovlja, uvijek ostaju stanovite dvojbe pa i nedostatci. Stoga, ovo rodoslovlje može biti poticaj daljnjem istraživanju i nadopuni mogućih nedostataka i propusta.
Knjigu sam naslovio Rodoslovlje paklarskih Valjana, iako ima nekoliko obitelji koje ne žive u Paklarevu, ali su odan­de porijeklom. Nadam se da će svatko, tko ima prezime Valjan, u ovoj knjizi moči pronaći svoje rodoslovlje.