**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

Postovani posjetioci bloga:
Evo napokon malo novosti sa planinarskoga doma na Galici na kojemu se svako malo nesto napravi,uredjeni su wc-i,kupatila ,sobe a evo i tabla je postavljena.

P.D. Paklarske stijene je danas 8.5.2016 organiziralo akciju u postavljanju reklamne table kod Pl.doma. Akcija je bila uspjesna uz rakiju travaricu a kasnije u Pl.domu uz slaninu i pivo.
Na akciji za postavljanje reklamne table ucestovali su, Niko Marjanovic, Tugomir Vrhovac, Mijo Baltic, Pero Marijanovic, Ivo Stojak, Marko Baltic, Frano Marijanovic, dr. Velimir Valjan, Mijo Valjan, Marko Bokulic, Toni Kepic i Zlatko Barisic
Reklamnu tablu je izradio Rajko Livancic a njenu izradu je donirao Stipo Debeljak iz N.Bile inace Paklarski zet.
Akciju za postavljanje table je vodio Niko Marjanovic-Kiko
Hvala svima od srca.

PLANINARSKO DRUŠTVO „PAKLARSKE STIJENE“
Obavještava
Sve članove Planinarskog društva „Paklarske stijene“ kao i druge zainteresirane, da se u nedjelju, 15.05.2016. godine organizira pješačenje Paklarevo-Galica, na sv. Misu povodom obilježavanja 24. obljetnice poginulih pripadnika HVO-a.
-10:30h polaganje vijenaca na spomen obilježju „Galica-Vlašić“
-11:00h sv. Misa za sve poginule kod spomen obilježja na „Galici“-Vlašić
Polazak je u 07:30h ispred Šišine kafane u Paklarevu.
Planinarski pozdrav!




A evo i jedan prelijepi tekst od Tamare Sikiric
Tiho je. Proljetni povjetarac se ponovno uselio među krošnje, sunce se probija kroz bijele svilene oblake, vrapci cvrkuću najljepše proljetne melodije.
Tiho je. Bašte su spremne za nova sjemena, rijeke šapuću u svojim koritima, životinje ponovno na pašama bivaju umivane prvom jutarnjom rosom i ispraćene na počinak posljednjim sunčevim zrakama.
Tiho je. Život kao da se ponovno rađa sa svakim novim proljećem. Smijeha i dobrog raspoloženja ne manjka. Rane kao da su zacijelile u onom tromom zimskom periodu i ostavljene po strani.
Tiho je. Na planinama gdje se sklanjamo od gradske buke. Uz rijeku koja vješto sakrije od drugih sve ono o čemu joj pričaš. Na pašnjacima dok gledaš svaku životinju kako mirno vodi svoj život i uživa u onome što joj pruža. Na svim tim zelenim površinama na kojima se nižu najljepše kućice pored kojih jedan pas čuvar štiti vlasništvo svoga gospodara. Ispred svake kuće gdje se popije šalica kave, koja pametna i mudra prozbori.
Tiho je. U svakoj firmi u kojoj se zarađuje za kruh. U svakom rudniku gdje se ljudi kupaju u prašini za sita usta.
Tiho je. Onome tko te nema. Onome tko te ne poznaje. Onome tko nije osjetio tvoja proljeća, okupao se u tvojim rijekama, popio vode sa tvojih izvora, odmorio dušu na tvojim planinama, kročio nogom na tvoje pašnjake, zaradio za sita usta u tvojim firmama.
Tiho je. Ondje gdje se živi uz predah. Tamo gdje se ne žuri kako bi što više zakasnio. Tamo gdje imaš malo vremena za susjeda i prijatelja. Ondje gdje se život živi tiho i neprimjetno, a opet sretno. Tamo u jednoj Bosni, tamo se zaputi kad poželiš pronaći smiraj...
Fotke-Mijo Valjan
Tekst-Tamara Sikiric
Uredio-J.O.Oska