**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

I ove godine u Paklarevu je uspjesno odrzan 6. uskrsni turnir u tucanju jajima. Turnir je bio popraćen velikim brojem gostiju, a sudjelovalo je 20 seniora i deset juniora. Pobjedu u grupi seniora, odnio je Velo Radic, koji je u finalu pobijedio dr. Velimira Valjana, a u grupi juniora Boris Valjan, koji je u finalu pobijedio Tea Kepića. Pobjednici su dobili pehare i novčane nagrade.

NA DONJOJ FOTKI DVOJICA FINALISTA;
DR.VELIMIR VALJAN
VELO RADIC



POBJEDNICI TURNIRA U PAKLAREVU 2016
VELO RADIC
BORIS VALJAN


Izvorno folklorno drustvo "Paklarevo" zahvaljuje se pobjedniku seniora, Veli Radicu, jer je novčanu nagradu dao kao donaciju za rad drustva, te se zahvaljuju svima koji su sudjelovali i pozivamo da i iduće godine dođu na ovaj turnir, poručuje organizator.

NA DONJOJ FOTKI OD PROSLE GODINE SU ISTI POBJEDNICI TURNIRA KAO I OVE GODINE.
CESTITAMO VELO I BORISE.




.PRENESENO IZ TRAVNICKOG VIJESNIKA

KOLUMNA: Oni koji ostaju

03 Travanj 2016
KOLUMNA: Oni koji ostaju
Iza nas je još jedna zima i još stotine zaključanih vrata u Središnjoj Bosni. Ali vrijedi li o tome više pisati? Vrijedi li iznova spominjati spakirane stvari i djecu koja će već za nekoliko godina miješati maternji jezik s njemačkim, a dolazak na rodnu grudu bit će samo posjeta baki koja živi negdje daleko, osim ako se i baka ne odluči za Njemačku.

Čini se da ne vrijedi. Kao što više ne treba ni tražiti granicu između potrebe i pohlepe za odlaskom u istu. Ali, iza nas je Uskrs. E o tome vrijedi pisati. Uskrs koji unatoč svemu ostaje isti. I teška politička klima zbog koje se nekada bijeg učini kao jedina razumna opcija, kao i svi pokušaji da se hrvatski identitet na tim prostorima lagano ugasi, nisu bili dovoljni da nebo u noći na Veliku subotu ne bude vedro. Ali ne samo nebo, vedrina je bila i na licima ljudi koji su to noć na misi držali zapaljenu svijeću vjerujući da zaista dolazi neko bolje vrijeme. A ono bi moralo doći, bar zbog tih ljudi koji se nisu odlučili spakirati i dočekati uskršnje jutro negdje daleko, nego su u narodnim nošnjama krenuli prema crkvi Guče Gore, Ovčareva, Brajkovića, Doca... Neko bolje vrijeme bi moralo doći i zbog onih koji su organizirali uskršnje turnire, koncerte i izložbe. Oni su odgovor svima koji tvrde da iza Hrvata u Središnjoj Bosni ostaju samo prazni domovi, a pjesma na Uskrs bila je odgovor svima koji su je prije više od dva desetljeća pokušali zauvijek utihnuti.

Zbog ljudi koji ostaju, a ne zaboravljaju tradiciju, Uskrs u Središnjoj Bosni ostaje isti. Obavijen svjetlošću, protkan vjerom u bolje sutra! Zbog njih na Veliku subotu Lašvanskom dolinom zavlada mir, a nebo prošaraju zvijezde.

Ivan Volić

""SVIM POSJETIOCIMA BLOGA ZELIMO SRETAN USKRS""

Cvjetnica

Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanski blagdan, slavi se u nedjelju prije Uskrsa.

Cvjetnica je uvod u Veliki tjedan. Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44, i Ivan 12:12-19), ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. Sama misa je posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja.








Cvjetnica:
Tradicijski običaji na području Lašvanske doline
Autor: V.K
.Izvor teksta: www.travnicki.ba
Uskrsni običaji počinju s Cvjetnicom kada se Crkva prisjeća Isusovog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe... Cvjetnica je ujedno i posljednja nedjelja korizme kada se u crkve nose na blagoslov zelene grančice jele ili tise. Po dolasku iz crkve uz molitvu, svetom vodom bi se prethodno blagoslovila kuća i okućnica, a potom bi vjernici zataknuli dio blagoslovljene jelice za stropnu gredu, raspelo ili sliku sveca, kako bi uz blagoslov donijela i zaštitu od groma i uroka. Posvećene grančice bi se također odnosile na njive i u voćnjake kako bi urodili plodom. Spomenute grančice također su se nosile na grbove svojih najbližih, a jedno vrijeme u okolici Travnika na groblja su se nosile ovršice - vrhovi jelovih grana, dužine do jednog metra, ukrašenim krep papirom u boji. Na Cvjetnicu ujutro bi se namakalo cvijeće (najčešće ljubičice) u čistoj vodi, kojom bi se djeca i ukućani umivali kako bi imali lijepo lice.Uoči sv. Josipa prema nekadašnjem običaju djevojke su tetoviranjem, koje se nazivalo "sicanje križa" ukrašavale ruke, ponekad i dio tijela iznad prsa. Običaj pomalo nestaje sredinom 20. st.Stari je običaj da momci na Cvjetnicu donesu u crkvu desetak metara dugačku mladu jelku, okićenu rupcima, jabukama i cvijećem. Još bolje bi bilo kada bi netko umjesto jelke donio tisovinu. Poslije mise, na kojoj bi se ove grane blagoslovile, momci bi ih vraćali kućama i dijelili ih onima koji nisu imali. Kada su fratri zabranili ovaj običaj, vjerojatno iz praktičnih razloga, onda su misari na Cvjetnicu donosili manje grančice od jelke ili tisovine.Blagoslovljene grančice nosili su kućama, zadijevali ih u zid od brvana ili za križ na zidu, nosili su ih u štale i pojate, na njive, u voćnjake i vinograde i na druga mjesta koja su bila važna. Ove bi grančice čuvali kao najveću svetinju. Kada bi zaprijetila opasnost od grada i nevremena, onda bi palili ove blagoslovljene grančice moleći Vjerovanje ili neke druge molitve.