**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

Postovani posjetioci bloga;
Imam izuzetnu cast da vam prenesem ovaj prilog(preuzeto iz agrokluba) o Davoru Golubu uspjesnome vocaru iz Nasica i velikome prijatelju Paklareva.


Je li ovo prvi smokvik u Slavoniji?
OPG Golub
Voćarstvo
Davor Golub, voćar iz Našica, postupno podiže nasad smokava. Osim smokava, tu su breskve, nektarine, ali i šljive.


Umirovljeni hrvatski branitelj i ratni vojni invalid Davor Golub iz Našica, dvadesetak godina uspješno se sa svojom obitelji bavi voćarstvom. Među ostalim, uzgajaju i smokve koje prodaju po dobroj cijeni.
Ovo obiteljsko gospodarstvo poznato je u našičkom kraju po odličnim breskvama i nektarinama. Do prošle godine na oko dva katastarska jutra imali su oko 1.000 stabala tog voća, 36 sorti kojima su dobro pokrivali ljetnu sezonu od sredine lipnja do rujna. U međuvremenu su izvadili 150 stabala koja su bila na lošijoj zemlji.

Slavonske smokve
Imaju i 270 stabala šljiva, stolne sorte grožđa i drugog voća. Sve to u ljetnim i jesenskim mjesecima prodaju na svojim štandovima na našičkoj tržnici i u središtu grada, a po potrebi, kada ima tržnih viškova, svježe voće prodaju na osječkim tržnicama te u Donjem Miholjcu, Belišću i Zagrebu. Nešto voća razvoze zainteresiranim obiteljima za pekmeze, džemove i druge prerađevine.
Za breskve i nektarine Davor kaže da dobro uspijevaju na vinogradarskim terenima. Ne vole teška i glinovita tla i visoke podzemne vode, više vole ocijedite terene na kojima nije česta pojava omraza. A to su upravo područja na kojima se obitelj Golub bavi voćarstvom. A što se tiče tehnologije proizvodnje, Davor među ostalim posebno ističe oštru rezidbu, pravodobnu zaštitu, osobito sredstvima na bazi bakra, i rigorozno prorjeđivanje plodova.
Veća zarada u prodaji na vlastitim štandovima
Davor je godinama prodavao voće i nekim trgovačkim lancima i prerađivačkim tvrtkama, ali je odustao od te suradnje.

Plodovi bresaka na OPG Golub
"Odustao sam zbog sramotno niske otkupne cijene i zbog nekorektnosti u plaćanju. Primjerice, oni kvalitetnu breskvu plaćaju po 2-3 kune za kilogram, a mi u maloprodaji na tržnici ostvarujemo cijenu i od 8 do 10 kuna. S tim da te breskve za trgovačke lance moraju biti klasirane, kalibrirane, a takvih plodova u ukupnoj proizvodnji ima oko 30 %", kaže Davor napominjući da od tih otkupljivača često treba dulje vrijeme čekati na isplatu.
Zato se njegovo obiteljsko gospodarstvo odlučilo na vlastitu prodaju, što je mnogo teže, puno je tu posla od berbe do prodaje, ali su krajnji efekti mnogo bolji, zarada je veća. A upravo da bi produljili sezonu prodaje svježeg voća šire i manje nasade voćaka koje su primjerenije mediteranskom podneblju, ali Davor je uvjeren da će uspjeti, jer već sada ima dobra iskustava, ponajprije sa smokvama.
Dobra zarada od slavonskih smokava
"Smokve su nam zanimljive zato što nam odlično pokriju rujan i listopad, ponekada i dio studenoga, pogotovo ako je topla jesen. A ne traže nikakvo prskanje niti rezidbu. Samo ih dobro pognojim i okopam", kaže Davor i dodaje da su bi prošle jeseni imali solidan urod, a prodavali su ih po 20 kuna za kilogram.

Rodno stablo nektarine
Ističe da je na području Ceremošnjaka, područja gdje imaju zemljište, odličan mikroklimat za uzgoj smokava. Inače, prve je sadnice proizveo iz reznica i povaljenica prije 22 godine sa stabla starog osamdesetak godina koje se, kaže, dobro aklimatiziralo na tom kontinentalnom području. Riječ je o smokvi dvorotki krupnih plodova koja u normalnim godinama prvi rod donosi koncem lipnja, a drugi obilniji, koncem kolovoza i početkom rujna.
Trenutno u rodu imaju desetak stabala, a s onim što su posadili jesenas i prošlih nekoliko godina, sada je to pravi smokvik sa blizu sedamdeset stabala. Malo su raštrkana, nisu sva na jednom mjestu. Osim krupne dvorotke, ima i smokve sitnijih vrlo slatkih i ukusnih plodova za koju pretpostavlja da se radi o sorti "Turkish Brown" koju razmnožava.
Uz smokve i breskve - kivi, kaki, mušmule
"Na salašu imam još dosta prostora i ne ustručavam se saditi smokve, jer su moja iskustva s njima vrlo pozitivna. Prošle jeseni posadio sam još neke sadnice koje sam dobio iz kontinentalnog dijela Hrvatske.

Nasadi breskve
Mislim da je vrlo bitno da se kod nas sade smokve koje se desetljećima uzgajaju u uvjetima kontinentalne klime, a ne, što je česta greška, da se smokve donose niz Dalmacije kada se Slavonci vraćaju sa ljetovanja. One vjerojatno nisu prilagođene ovim našim zemljišno-klimatskim uvjetnima", kaže Davor.
A što se tiče osjetljivosti na izmrzavanja ističe da bi ih bilo dobro koliko-toliko zaštititi, ali on to ne čini. Ponekih godina izmrzne dio grana, ali na jačim grmovima ubrzo potjeraju nove.
Kao čovjek s puno iskustva u proizvodnji, ali i prodaji voća, što je itekako jako bitno, Davor osim smokava sadi i kivi, japansku jabuku kaki, a odlučio se i za mušmulu, voće za kojim vlada potražnja, a koje također ne zahtijeva veliku brigu u uzgoju.
I tim voćem želi produljiti jesensku sezonu prodaje svježeg voća na listopad i studeni i tako ostvariti veći dohodak za svoju obitelj. Ovaj vrijedni diplomirani inženjer poljoprivrede, nije veliki voćar, po proizvodnima površinama i ne uklapa se klišee klasičnih voćara, ali može biti primjer drugim malim gospodarstvima kako opstati i u ovim teškim godinama za voćarstvo. Naravno, uz mnogo volje, rada i truda. A u ovoj obitelj uz Davora puno rade i svi ostali članovih obitelji: supruga Jasminka, kćeri Dunja, Mirna i Zrinka te 70-godišnja majka Lidija.








Autor Vjekoslav Hudolin
Inženjer poljoprivrede sa 35-godišnjim iskustvom u profesionalnom novinarstvu. Nekada novinar HRT-a, dopisnik Glasa Slavonije, svojevremeno suradnik Gospodarskog lista, Agroglasa, Poljoprivrednog vjesnika, Večernjeg i Jutarnjeg lista, a danas voćar koji u obiteljskom kolekcijskom voćnjaku uzgaja oko 260 starih sorata jabuka i krušaka.

UPOZNAJTE SVECA DANA

Sveti Antun Pustinjak – svetac kojeg su progonili demoni
SVIMA KOJI IMAJU OVO LIJEPO IME ZELIMO SRETAN IMENDAN.

U mnogim crkvama događa se 17. siječnja promjena na jednom oltaru: sliku ili kip sv. Antuna Padovanskog zamijeni lik svetog Antuna Pustinjaka. Ta dva sveca imaju ne samo isto ime, nego su im i životi dosta podudarni.

sveti Antun Pustinjak
Obojica su se u ranoj mladosti posvetila slavi Božjoj. Darovali su svoj život Bogu: dok je Antun Pustinjak cijelo vrijeme života bio na samotnom mjestu – i sveti Antun Padovanski je vrlo rado i često odlazio u samostane u pustim krajevima te u špiljama provodio vrijeme u molitvi i promatranju Isusova Života i Muke.

Iz života sv. Antuna Pustinjaka poznato je da je u mladosti izgubio oba roditelja. Kad mu je bilo 18 godina, potaknut milošću za vrijeme čitanja Evanđelja kod sv. mise, odluči izvršavati Isusove savjete i želje o savršenom životu. Kao prvo razdijeli svoje imanje siromasima, uzme štap i pridruži se skupini samotnjaka u pustinji. Sav je njegov daljnji život bio u odricanju i duhovnom rastu.

Dvadeset je godina živio u nekoj ruševini pored rijeke Nila i ondje se trsio da svlada sve negativne strasti i živi samo za Boga. Nije bila laka njegova borba protiv napasti. Demon ga je progonio u raznim obličjima – najčešće životinjskim, poput svinje ili pretvarajući se u vjernog psa.

Stekavši veliku duhovnu snagu – mnoge je privlačio svojim vrlinama. Mnogi su dolazili k njemu da žive pod njegovim duhovnim vodstvom.

U dobi od devedeset godina pomisli kako nijedan čovjek nije proveo toliko godina u samoći i odricanju. Nato čuje glas koji mu javi:

“Ima jedan svetiji od tebe, to je Pavao Pustinjak koji služi Bogu u samoći i odricanju već devedeset godina.”

Sveti Antun Pustinjak potraži sv. Pavla Pustinjaka. Na svom putu naiđe na mnoga čudovišta i mnoge kušnje. Kentaur i satir pokazaše put k Svecu, ali mu đavao podmetnu zlatnu šipku, kako bi ga odvratio od daljnjeg putovanja. No sveti Antun je znakom križa otjerao sve napasti, te napokon stigne do pećine gdje je šezdeset godina neki gavran svaki dan donosio polovinu kruha. Kada su dva starca počela zajednički živjeti u pustinji – gavran je počeo svaki dan donositi cijeli kruščić. Nakon smrti sv. Pavla Pustinjaka – sv. Antun se vratio u svoje ranije prebivalište gdje je ostao još 14 godina. Umro je u svojoj 105. godini. Njegov grob u pustinji otkriven je dvjesto godina kasnije, a posmrtni mu ostaci kao relikvije počivaju danas u Saint-Julienu kraj Arlesa u Francuskoj.

Sveti Antun Pustinjak proglašen je svecem zaštitnikom od kožnih bolesti. Razlog tome je stvarna bolest od koje je svetac bolovao – herpes zoster virusne bolesti koja napada određene živce (najčešće među rebrima i u slabinama). Zato se ljudi utječu svetom Antunu u svim kožnim epidemijama.

Sveti Antun Pustinjak prikazuje se kako nogama gazi snop plamenova, što pokazuje Antunovo viđenje pakla, vatre što je u njemu utrnula svaku požudu. Na njegovu lijevom ramenu se nalazi slovo Tau – T – znak Križa kao znak izabranika Božjeg.

Svetac se često prikazuje s domaćim životinjama, napose svinjama. Slike su privukle vjernike da se tom Svecu uteknu za pomoć i zaštitu svoga blaga. Ovaj zimski Svetac poznat je također kao čudotvorac i pomoćnik za ono što je ljudima potrebno u svakodnevnom životu.

Josip Antolović SJ

Molitva sv. Antunu Pustinjaku

Bože, ti si dao svetom Antunu opatu da ti služi osobitim životom u pustinji. Udijeli nam, po njegovu zagovoru, da se odričemo sami sebe i tebe sveudilj i nadasve ljubimo. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Ana i Nikola Stojanović iz Paklareva proslavili zlatni pir

Živjeli smo pošteno pa nam je Bog podario sreću

Objavljeno: 06. 01. 2015
http://www.avaz.ba/clanak/156449/

*BLOG KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA PRIDRUZUJE SE CESTITKAMA ZA ZLATNI PIR,*



Nikola i Ana Stojanović iz Paklareva kod Travnika proslavili su zlatni pir - pedeset godina sretnog i uspješnog braka.
Velikom slavlju Nikole (1942.) i Ane (1940.), osim sina i kćerki, prisustvovali su rodbina, komšije, prijatelji, ali i članovi Kulturno-umjetničkog društva (KUD) „Paklarevo“, koji su svojim nastupom dali poseban ugođaj ovom porodičnom okupljanju.

Bili u izbjeglištvu

- Prije 50 godina u Župnoj crkvi sv. Mihovila Arkanđela u Ovčarevu vjenčao nas je tadašnji župnik fra Tvrtko Ban. U zajedničkom životu bilo je više lijepih nego onih drugih dana, ali moramo biti zadovoljni svim što nam je Bog podario. Bili smo u izbjeglištvu u Hercegovini i sretno se vratili, jer nigdje nije ljepše nego na svom kućnom pragu. Ovih 50 godina prošlo je kao dlanom o dlan, ali najvažnije je da smo se uvijek pazili bez obzira na sve teškoće – govori nam Nikola. Na ovaj poseban dan Stojanovićima su stigli njihovi najdraži - sin Borislav(Bobic) sa suprugom Ljubicom iz Rijeke, kćerka Marica sa suprugom Draganom iz Novog Travnika, mlađa kćerka Svjetlana sa suprugom Petrom iz Vitine, unučad, djever Dragan, kum Ivo Barišić, prijatelji, prijatelji iz prognaničkih dana iz Ljubuškog i Vitine...

-Nećemo žaliti

- Život žubori i teče kao brza planinska rijeka, ni za čim nećemo žaliti, sretni smo jer su s nama najmiliji. Šta bi čovjek više poželio nakon 50 godina sretnog braka. Moja Ana je uvijek bila uz mene, ali isto tako i ja uz nju. Nikada je ne bih mijenjao ni za koga. Trudili smo se živjeti pošteno i Bog nam je podario sreću – kazao nam je na kraju razgovora Nikola, grleći svoju vjernu saputnicu.

Pjesma i suze radosnice

Bilo je pjesme uz harmoniku, ali i suza radosnica što su relativno zdravi dočekali zlatni pir, ali i onih drugih koje su izmamila sjećanja na dane koji se nikada neće vratiti.



Autor: S. PINJO -

Zajednicka fotka kod Sisinog kafica prije polaska.



Dolazak na Okretic i kratki odmor prije nastavka puta.

Priblizavanje Kortima i opet kratki odmor i punjenje baterija..


Dolazak na Vlasicku cestu i na Proscenik i nastavak puta prema Dolini.





Dolazak na Paklarske stijene.


Nastavak puta i priblizavanje planinarskome domu na Galici.





Za sve planinare rucak je bio obezbjedjen od gostoljibivih domacina



Pozdrav svima ma gdje god bili.a planinarima koji su uzeli ucesce u ovoj planinarskoj turi cestitamo.

Fotke;Marinko Marjanovic
Uredio;J.O.Oska